Točno 12. siječnja 1971. godine u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije na Šćitu vjenčali su se Kata rođ. Petričević i Mijo Ćurić iz Jaklića. 50 godina kasnije žive sami, mirnim obiteljskim životom na Ometalama gdje se Mijo preselio godinu dana prije ženidbe.
Rado se prisjećaju toga dana kada su napravili veliku svadbu u obiteljskoj kući na Ometalama jer su među prvima imali posuđen kombi za svatove, a ne konjska kola kako je prije bilo.
„Svadba je bila velika. Malo koja kuća iz Jaklića da nije bila u svatovima“, govori Kate.
Mijo ističe kako se odmah dva-tri dana poslije vjenčanja vratio na posao u Njemačku gdje je radio od 1969. godine u kojoj je i zaradio mirovinu u koju je otišao 2007. godine.
„Nisam imao kuda pa sam morao u Njemačku. Ovdje je bilo slabo zapošljavanje i bilo je teže vrijeme nego sada. Kuća nam nije bila izgrađena u potpunosti pa smo je morali srediti“, objašnjava Mijo.
Oduvijek su se brinuli oko velikog broja životinja, kada su imali volove, konje, krave, ovce... te su sadili i sijali hranu za njih.
Imaju troje djece, Ivana, Niku i Šimu te šestero unučadi.
„Djecu je odgajala najviše pokojna maćeha, tetka. Morala sam raditi u polju, ali je bilo lakše jer sam imala gdje djecu ostaviti i presretan si. Najviše se i živjelo od životinja pa im se moralo kositi“, kaže Kate.
Bez obzira na težinu života i rada, ipak je najgore bilo ratno stanje kada su im stariji sinovi riskirali živote braneći rodni kraj.
Danas su i više nego zadovoljni svojim životom. Zahvalni su djeci koja su izrasli u poštene ljude, kao i nevjestama i unučadima.
„Unučad su živa i zdrava i oni su nam blago. Bogu se zahvaljujemo na njima i na ovakvom finom staračkom životu“, rekla je Kate.
Smatraju da su, kao i svi, imali poteškoća i borbe kroz života, ali kada pogledaju unazad sretni su. Samim time što su skoro 40 godina bili odvojeni dok je Mijo bio u Njemačkoj te je Kate sama morala odgajati djecu i brinuti se o kućanstvu. Imali su obitelj u pravom smislu te riječi te je među njima najbitnije bilo poštovanje, pa se bez problema moglo ići naprijed.
„Uzdati se samo u Boga!“, zaključili su Kate i Mijo koji su skromno sa svojom djecom i unucima proslavili zlatni pir.
Branka Dijaković/rama-prozor.info
Rado se prisjećaju toga dana kada su napravili veliku svadbu u obiteljskoj kući na Ometalama jer su među prvima imali posuđen kombi za svatove, a ne konjska kola kako je prije bilo.
„Svadba je bila velika. Malo koja kuća iz Jaklića da nije bila u svatovima“, govori Kate.
Mijo ističe kako se odmah dva-tri dana poslije vjenčanja vratio na posao u Njemačku gdje je radio od 1969. godine u kojoj je i zaradio mirovinu u koju je otišao 2007. godine.
„Nisam imao kuda pa sam morao u Njemačku. Ovdje je bilo slabo zapošljavanje i bilo je teže vrijeme nego sada. Kuća nam nije bila izgrađena u potpunosti pa smo je morali srediti“, objašnjava Mijo.
Oduvijek su se brinuli oko velikog broja životinja, kada su imali volove, konje, krave, ovce... te su sadili i sijali hranu za njih.
Imaju troje djece, Ivana, Niku i Šimu te šestero unučadi.
„Djecu je odgajala najviše pokojna maćeha, tetka. Morala sam raditi u polju, ali je bilo lakše jer sam imala gdje djecu ostaviti i presretan si. Najviše se i živjelo od životinja pa im se moralo kositi“, kaže Kate.
Bez obzira na težinu života i rada, ipak je najgore bilo ratno stanje kada su im stariji sinovi riskirali živote braneći rodni kraj.
Danas su i više nego zadovoljni svojim životom. Zahvalni su djeci koja su izrasli u poštene ljude, kao i nevjestama i unučadima.
„Unučad su živa i zdrava i oni su nam blago. Bogu se zahvaljujemo na njima i na ovakvom finom staračkom životu“, rekla je Kate.
Smatraju da su, kao i svi, imali poteškoća i borbe kroz života, ali kada pogledaju unazad sretni su. Samim time što su skoro 40 godina bili odvojeni dok je Mijo bio u Njemačkoj te je Kate sama morala odgajati djecu i brinuti se o kućanstvu. Imali su obitelj u pravom smislu te riječi te je među njima najbitnije bilo poštovanje, pa se bez problema moglo ići naprijed.
„Uzdati se samo u Boga!“, zaključili su Kate i Mijo koji su skromno sa svojom djecom i unucima proslavili zlatni pir.
Branka Dijaković/rama-prozor.info
