Pokušaj Irana da napadne američko-britansku bazu udaljenu više od 3000 kilometara od svoje obale ponovno je otvorio pitanja o vojnim sposobnostima Teherana i dometu njegovih projektila.
U petak ujutro po lokalnom vremenu, Iran je ispalio dva balistička projektila srednjeg dometa na Diego Garciju, zajedničku vojnu bazu SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva u Indijskom oceanu, potvrdio je američki dužnosnik, dodavši da nijedan projektil nije pogodio cilj.
Ovo je, čini se, prvi poznati pokušaj napada na bazu, koja je namjerno izgrađena na udaljenoj lokaciji kako bi bila izvan dosega mnogih protivnika, piše CNN.
Domet veći od očekivanog
Iako napad nije bio uspješan, on pokazuje da se Iran možda više ne pridržava vlastitog ograničenja dometa projektila od 2000 kilometara, što izaziva zabrinutost da bi Teheran mogao gađati američke i europske interese na većim udaljenostima nego što se dosad smatralo.
Jeffrey Lewis, istaknuti stručnjak za globalnu sigurnost s Middlebury Collegea, izjavio je kako je Iran razvijao interkontinentalni balistički projektil koji je "preusmjeren u svemirski program" nakon što je tadašnji vrhovni vođa Ali Hosseini Hamenei 2017. godine "nametnuo ograničenje dometa od 2000 kilometara".
"Čekali su da se Hamenei predomisli ili, eto, umre", rekao je Lewis. "Sada je mrtav."
Jesu li europske baze ugrožene?
Trita Parsi, suosnivač Quincy Instituta, smatra da je američki teritorij siguran od iranskih napada, ali je rekao da ovaj pokušaj "upućuje na to da bi se druge baze, za koje je SAD smatrao da su izvan iranskog dometa, zapravo mogle naći na udaru", kao i američki brodovi "koji su se držali na udaljenosti od 3000 kilometara".
Parsi se također pita hoće li ovaj incident potaknuti neke europske zemlje, koje su dopustile SAD-u korištenje svojih vojnih baza, da preispitaju tu odluku. Ranije ovog mjeseca, Ujedinjeno Kraljevstvo pristalo je na zahtjev SAD-a da dopusti američkim snagama korištenje svojih baza za operacije protiv iranskih raketnih položaja, dok je Rumunjska dopustila stacioniranje američkih zrakoplova za opskrbu gorivom te opreme za nadzor.
"Time se određene europske baze nalaze u njihovom dometu", rekao je Parsi i dodao: "Ne znam hoće li to potaknuti europsku stranu na preispitivanje, ali im svakako povećava rizik."
Pitanje interkontinentalnih projektila
Predsjednik Donald Trump opetovano je tvrdio, pa tako i u prvim komentarima nakon američkog napada na Iran krajem prošlog mjeseca, da Teheran razvija projektile koji bi "uskoro mogli dosegnuti američko tlo". Međutim, u neklasificiranoj procjeni Obrambene obavještajne agencije iz prošle godine navodi se da bi Iran mogao razviti "vojno održiv" interkontinentalni balistički projektil do 2035. godine "ako Teheran odluči raditi na toj sposobnosti".
Izvori su krajem prošlog mjeseca za CNN također rekli da nema obavještajnih podataka koji bi upućivali na to da Iran trenutno provodi program razvoja interkontinentalnih balističkih projektila za napad na SAD.
Tehnologija i obavještajna pomoć
Parsi je rekao da neuspjeli napad na Diego Garciju postavlja "pitanje posjeduje li Iran možda i druge vrste oružja za koje nismo vjerovali da ih ima i koje bi mogao upotrijebiti".
Iran posjeduje nekoliko projektila s dometom od 2000 kilometara, uključujući Sejjil i Khorramshahr, kao i krstareći projektil dugog dometa Soumar koji ima domet do 3000 kilometara.
Sam Lair, istraživač iz Centra James Martin za studije neširenja oružja, rekao je da iranska "svemirska lansirna vozila, uključujući Ghaem-100 na čvrsto gorivo, mogu jasno doseći veće udaljenosti od njihovih regionalnih raketa ako se koriste balistički, a ne kao svemirska lansirna vozila".
"Ljudi često zaboravljaju da se svemirska lansiranja temelje na istoj tehnologiji kao i balistički projektili", nastavio je Lair, dodavši da su Iranci mogli produžiti domet projektila korištenjem lakšeg eksplozivnog punjenja. "Moguće je da se radi o projektilu Khorramshahr s vrlo malom bojnom glavom, preslabom da bi nanijela ikakvu štetu", rekao je.
U međuvremenu, Parsi je doveo u pitanje ima li Iran "obavještajne podatke za ciljanje" i preciznost potrebnu za uspješno pogađanje udaljenih ciljeva. "Postoje golemi dijelovi tog područja, ne sama baza Diego Garcia, za koje Iranci ne mogu prikupiti vlastite obavještajne podatke jer tamo nemaju 'oči' putem svojih satelita", rekao je Parsi.
"Stoga ti podaci najvjerojatnije dolaze od Rusa i Kineza, a to je još jedan element ovog rata koji je, čini se, iznenadio administraciju." CNN je ranije ovog mjeseca izvijestio da Rusija opskrbljuje Iran obavještajnim podacima o lokacijama i kretanjima američkih trupa, brodova i zrakoplova.
U petak ujutro po lokalnom vremenu, Iran je ispalio dva balistička projektila srednjeg dometa na Diego Garciju, zajedničku vojnu bazu SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva u Indijskom oceanu, potvrdio je američki dužnosnik, dodavši da nijedan projektil nije pogodio cilj.
Ovo je, čini se, prvi poznati pokušaj napada na bazu, koja je namjerno izgrađena na udaljenoj lokaciji kako bi bila izvan dosega mnogih protivnika, piše CNN.
Domet veći od očekivanog
Iako napad nije bio uspješan, on pokazuje da se Iran možda više ne pridržava vlastitog ograničenja dometa projektila od 2000 kilometara, što izaziva zabrinutost da bi Teheran mogao gađati američke i europske interese na većim udaljenostima nego što se dosad smatralo.
Jeffrey Lewis, istaknuti stručnjak za globalnu sigurnost s Middlebury Collegea, izjavio je kako je Iran razvijao interkontinentalni balistički projektil koji je "preusmjeren u svemirski program" nakon što je tadašnji vrhovni vođa Ali Hosseini Hamenei 2017. godine "nametnuo ograničenje dometa od 2000 kilometara".
"Čekali su da se Hamenei predomisli ili, eto, umre", rekao je Lewis. "Sada je mrtav."
Jesu li europske baze ugrožene?
Trita Parsi, suosnivač Quincy Instituta, smatra da je američki teritorij siguran od iranskih napada, ali je rekao da ovaj pokušaj "upućuje na to da bi se druge baze, za koje je SAD smatrao da su izvan iranskog dometa, zapravo mogle naći na udaru", kao i američki brodovi "koji su se držali na udaljenosti od 3000 kilometara".
Parsi se također pita hoće li ovaj incident potaknuti neke europske zemlje, koje su dopustile SAD-u korištenje svojih vojnih baza, da preispitaju tu odluku. Ranije ovog mjeseca, Ujedinjeno Kraljevstvo pristalo je na zahtjev SAD-a da dopusti američkim snagama korištenje svojih baza za operacije protiv iranskih raketnih položaja, dok je Rumunjska dopustila stacioniranje američkih zrakoplova za opskrbu gorivom te opreme za nadzor.
"Time se određene europske baze nalaze u njihovom dometu", rekao je Parsi i dodao: "Ne znam hoće li to potaknuti europsku stranu na preispitivanje, ali im svakako povećava rizik."
Pitanje interkontinentalnih projektila
Predsjednik Donald Trump opetovano je tvrdio, pa tako i u prvim komentarima nakon američkog napada na Iran krajem prošlog mjeseca, da Teheran razvija projektile koji bi "uskoro mogli dosegnuti američko tlo". Međutim, u neklasificiranoj procjeni Obrambene obavještajne agencije iz prošle godine navodi se da bi Iran mogao razviti "vojno održiv" interkontinentalni balistički projektil do 2035. godine "ako Teheran odluči raditi na toj sposobnosti".
Izvori su krajem prošlog mjeseca za CNN također rekli da nema obavještajnih podataka koji bi upućivali na to da Iran trenutno provodi program razvoja interkontinentalnih balističkih projektila za napad na SAD.
Tehnologija i obavještajna pomoć
Parsi je rekao da neuspjeli napad na Diego Garciju postavlja "pitanje posjeduje li Iran možda i druge vrste oružja za koje nismo vjerovali da ih ima i koje bi mogao upotrijebiti".
Iran posjeduje nekoliko projektila s dometom od 2000 kilometara, uključujući Sejjil i Khorramshahr, kao i krstareći projektil dugog dometa Soumar koji ima domet do 3000 kilometara.
Sam Lair, istraživač iz Centra James Martin za studije neširenja oružja, rekao je da iranska "svemirska lansirna vozila, uključujući Ghaem-100 na čvrsto gorivo, mogu jasno doseći veće udaljenosti od njihovih regionalnih raketa ako se koriste balistički, a ne kao svemirska lansirna vozila".
"Ljudi često zaboravljaju da se svemirska lansiranja temelje na istoj tehnologiji kao i balistički projektili", nastavio je Lair, dodavši da su Iranci mogli produžiti domet projektila korištenjem lakšeg eksplozivnog punjenja. "Moguće je da se radi o projektilu Khorramshahr s vrlo malom bojnom glavom, preslabom da bi nanijela ikakvu štetu", rekao je.
U međuvremenu, Parsi je doveo u pitanje ima li Iran "obavještajne podatke za ciljanje" i preciznost potrebnu za uspješno pogađanje udaljenih ciljeva. "Postoje golemi dijelovi tog područja, ne sama baza Diego Garcia, za koje Iranci ne mogu prikupiti vlastite obavještajne podatke jer tamo nemaju 'oči' putem svojih satelita", rekao je Parsi.
"Stoga ti podaci najvjerojatnije dolaze od Rusa i Kineza, a to je još jedan element ovog rata koji je, čini se, iznenadio administraciju." CNN je ranije ovog mjeseca izvijestio da Rusija opskrbljuje Iran obavještajnim podacima o lokacijama i kretanjima američkih trupa, brodova i zrakoplova.
