Najznačajnije zemljišne štetočine koje smanjuju prinos krumpira su žičari (Elteridae) i grčice hrušta (Scarabaeidae), te sovice (Noctuidae) i rovci (Gryllotalpidae).
Najveće štete nanose korjenastim kulturama, hraneći se korjenčićima, ubušujući se kroumpir ili u stabljiku, te presijecajući korijen ili stabljiku, odnosno njen početni dio koji se nalazi pri zemlji.
Skočibube su brojna grupa insekata. Odrasle jedinke nisu štetne, hrane se polenom cvjetova, dok larve pričinjavaju izrazite štete, hraneći se korijenjem biljaka i veoma su opasne štetočine krumpira, ali i mnogih drugih povrtlarskih i ratarskih kultura. Ubušuju se u korijen ili krtolu krumpira hraneći se njegovim sadržajem. Krtola na kraju može biti potpuno izbušena u svim smjerovima i bez tržišne vrijednosti. Hodnici su najčešće promjera do 5 mm s ili bez prisutne larve.
Larve skočibuba izgledom podsjećaju na komadić žice, odakle i potiče naziv žičari. One se razvijaju u zemljištu. Dužina tijela im se kreće od 1,5 do 3,5 cm. Zbog njihove proždrljivosti stradaju mnoge biljke. Brojnost larvi je najveća na novorazoranim ledinama ili površinama koje su prethodnih godina bile zasijane travno – leguminoznim smjesama. Ciklus razvika traje 4-5 godina. Kritičan broj je 2-5 larvi srednjeg, odnosno 1-2 larve starijeg uzrasta na m2. Prezimljavaju larve, a mogu i odrasle jedinke kod pojedinih vrsta. Razvoj traje od 3 do 5 godina.
Najveće štete nanose korjenastim kulturama, hraneći se korjenčićima, ubušujući se kroumpir ili u stabljiku, te presijecajući korijen ili stabljiku, odnosno njen početni dio koji se nalazi pri zemlji.
Skočibube su brojna grupa insekata. Odrasle jedinke nisu štetne, hrane se polenom cvjetova, dok larve pričinjavaju izrazite štete, hraneći se korijenjem biljaka i veoma su opasne štetočine krumpira, ali i mnogih drugih povrtlarskih i ratarskih kultura. Ubušuju se u korijen ili krtolu krumpira hraneći se njegovim sadržajem. Krtola na kraju može biti potpuno izbušena u svim smjerovima i bez tržišne vrijednosti. Hodnici su najčešće promjera do 5 mm s ili bez prisutne larve.
Larve skočibuba izgledom podsjećaju na komadić žice, odakle i potiče naziv žičari. One se razvijaju u zemljištu. Dužina tijela im se kreće od 1,5 do 3,5 cm. Zbog njihove proždrljivosti stradaju mnoge biljke. Brojnost larvi je najveća na novorazoranim ledinama ili površinama koje su prethodnih godina bile zasijane travno – leguminoznim smjesama. Ciklus razvika traje 4-5 godina. Kritičan broj je 2-5 larvi srednjeg, odnosno 1-2 larve starijeg uzrasta na m2. Prezimljavaju larve, a mogu i odrasle jedinke kod pojedinih vrsta. Razvoj traje od 3 do 5 godina.
Larve hrušta su veće i šire, bijele boje i nalaze se u zemljištu savijene po čemu su dobile naziv „grčice“. Hrane se krtolama krumpira, ali ne buše hodnike već uzrokuju nepravilne izgrizotine na površini krumpira.
I žičari i grčice imaju ciklus razvoja jedne generacije kroz više godina. Prezimljavaju u zemljištu, započinju ishranu kada temperatura zemljišta dosegne 8-10°C. Žičari su prisutni u svim uzgojnim područjima, dok su grčice više prisutne u brdskim i vlažnijim krajevima.
Ozima sovica (Agrotis segetum) je polifagna štetočina i parazitira na preko 150 biljnih vrsta. Štete nanosi gusjenica tako što izgriza list po marginama, a zatim grize korijen i na kraju krumpira. Starije gusjenice pregrizaju biljku na mjestu gdje stablo prelazi u korijen. Ima dvije generacije, prva se javlja u svibnju , a druga u koloovozu. S aspekta štete koju nanosi značajnija je druga generacija. Ekonomski prag štetnosti iznosi 2-3 larve po m2.
Rovac (Gryllotalpa Gryllotalpa) je također polifagna štetočina koja napada veliki broj biljnih vrsta. Razvoj jedne generacije traje od 13- 14 mjeseci. Larve se sporo razvijaju i tijekom ovog stadija se kreću uz majku koja ih štiti i osigurava hranu. Kada se larvni stadij okonča nastupa stadij lutke u kom rovci dobivaju svoj karakterističan izgled. Prezimljava kao larva i odrastao insekt. Rovci, traže topla mjesta za prezimljavanje i tako se često uvlače u stajnjak i kompost. Rovac pričinjava štete i u stadiju larve, hrani se korjenčićima i kopa tunele kroz zemlju. Na ova dva načina nanosi štetu biljnom korijenu i podzemnim organima. Biljke se suše i nepovratno venu. Na otvorenom polju napadi su sporadični i zavise od stadija razvoja insekta.
Navedene štetočine žive u zemljištu ili na samoj površini i u vrlo kratkom vremenu oštećuju korijen i podzemne biljne organe, krtole krumpira. Napadnute biljke se lome, venu i prorjeđuje im se sklop što se odražava na kvalitetu i prinos.
Mjere zaštite treba planirati i sprovoditi na vrijeme jer se ove štetočine aktiviraju s proljetnim zagrijavanjem zemljišta. Da bismo spriječili navedene probleme, zemljište pripremljeno za sjetvu ili sadnju trebamo tretirati zemljišnim insekticidima na bazi teflutrina, foksima, fenitrotion + malation i klorpirifosa. Primjena insekticida se može vršiti po cijeloj površini ili u redove (kod primjene u redove reducira se količina ) sa sadnjom krumpira. Kod suzbijanja sovica pored tretiranja zemljišta neophodno je tretirati i nadzemne dijelove biljaka.
agrosavjet.com
