Na današnji dan 1867. godine Aljaska je postala američko vlasništvo - Amerikanci su ispisali Rusima ček na tadašnjih 7,2 milijuna dolara, a onda za prvih 50 godina vladavine zaradili na njoj sto puta više.
Kupovina ovog poluotoka, na kome su kasnije pronađene velike zalihe nafte, plina i rude, danas se smatra jednom od najpametnijih transakcija u povijesti. Što će nam ta "ledara", pitali su se u trenutku kupovine Amerikanci. Dogovor je smatran glupošću, a kupovina "bacanjem para u vjetar".
Protiv kupovine Aljaske bili su i američki Senat i Kongres. Ruska Aljaska je u 19. stoljeću bila centar međunarodne trgovine. U njezinom glavnom gradu trgovalo se kineskim tkaninama, čajem, pa čak i ledom, koji je bio potreban jugu SAD-a prije pojave hladnjaka.
Neprofitabilna i problematična regija
Građene su tvornice i brodovi, a već su bila otkrivena i nalazišta zlata. U vrijeme najvećeg procvata glavni rukovoditelj ruskih naselja bio je trgovac Aleksandar Baranov. On je veoma zavolio Aljasku, pa je oženio i ženu koja je rođena na tom poluotoku, kći vođe naroda Aleuta.
Nakon njegove smrt 1819. godine dolazi do stagnacije. Starosjedioci su počeli živjeti u neimaštini i siromaštvu, pa su podizali bune. Onda je izbio Krimski rat, u kome su Velika Britanija, Francuska i Turska zaratile protiv Ruske Imperije.
Rusija više nije mogla opskrbljivati i braniti Aljasku, jer su pomorske putove kontrolirali saveznički brodovi. Čak je i trgovina zlatom prestala funkcionirati. Ideja da se Aljaska proda istovremeno se pojavila na obje strane. Rusi su smatrali da nije loše da prodaju neprofitabilnu i problematičnu regiju.
Vlada Aleksandra Drugog odluku o prodaji Aljaske pravdala je udaljenošću "Ruske Amerike" od središnje Rusije i visokim troškovima.
Nakon prodaje, "zlatna groznica" pogodila je Aljasku 80-ih godina 19. stoljeća i donijela SAD milijune dolara.
Sedam milijuna "zlatnih" dolara
Ostale su zabilježene različite verzije o novcu koji je Rusija dobila za Aljasku - od spekulacija da je sedam milijuna "zlatnih" dolara misteriozno potonulo sa brodom u Finskom zaljevu, do toga da je taj novac pohranjen u londonsku banku.
Aljaska, koju zbog važnog međunarodnog prometnog položaja danas zovu "prozorom prema Aziji" i "zadnjim vratima prema Kanadi", 1912. godine službeno je proglašena teritorijem SAD, a 1959. godine i 49. saveznom američkom državom, koja uz Havaje, jedina nije izravno povezana sa američkim teritorijem.
Iako je najveća država SAD, ona je vrlo slabo naseljena, sa svega 700 tisuća stanovnika. Ipak, prihodi stanovnika Aljaske su među najvećim u SAD, napominju portali, prenosi Srna.
Kupovina ovog poluotoka, na kome su kasnije pronađene velike zalihe nafte, plina i rude, danas se smatra jednom od najpametnijih transakcija u povijesti. Što će nam ta "ledara", pitali su se u trenutku kupovine Amerikanci. Dogovor je smatran glupošću, a kupovina "bacanjem para u vjetar".
Protiv kupovine Aljaske bili su i američki Senat i Kongres. Ruska Aljaska je u 19. stoljeću bila centar međunarodne trgovine. U njezinom glavnom gradu trgovalo se kineskim tkaninama, čajem, pa čak i ledom, koji je bio potreban jugu SAD-a prije pojave hladnjaka.
Neprofitabilna i problematična regija
Građene su tvornice i brodovi, a već su bila otkrivena i nalazišta zlata. U vrijeme najvećeg procvata glavni rukovoditelj ruskih naselja bio je trgovac Aleksandar Baranov. On je veoma zavolio Aljasku, pa je oženio i ženu koja je rođena na tom poluotoku, kći vođe naroda Aleuta.
Nakon njegove smrt 1819. godine dolazi do stagnacije. Starosjedioci su počeli živjeti u neimaštini i siromaštvu, pa su podizali bune. Onda je izbio Krimski rat, u kome su Velika Britanija, Francuska i Turska zaratile protiv Ruske Imperije.
Rusija više nije mogla opskrbljivati i braniti Aljasku, jer su pomorske putove kontrolirali saveznički brodovi. Čak je i trgovina zlatom prestala funkcionirati. Ideja da se Aljaska proda istovremeno se pojavila na obje strane. Rusi su smatrali da nije loše da prodaju neprofitabilnu i problematičnu regiju.
Vlada Aleksandra Drugog odluku o prodaji Aljaske pravdala je udaljenošću "Ruske Amerike" od središnje Rusije i visokim troškovima.
Nakon prodaje, "zlatna groznica" pogodila je Aljasku 80-ih godina 19. stoljeća i donijela SAD milijune dolara.
Sedam milijuna "zlatnih" dolara
Ostale su zabilježene različite verzije o novcu koji je Rusija dobila za Aljasku - od spekulacija da je sedam milijuna "zlatnih" dolara misteriozno potonulo sa brodom u Finskom zaljevu, do toga da je taj novac pohranjen u londonsku banku.
Aljaska, koju zbog važnog međunarodnog prometnog položaja danas zovu "prozorom prema Aziji" i "zadnjim vratima prema Kanadi", 1912. godine službeno je proglašena teritorijem SAD, a 1959. godine i 49. saveznom američkom državom, koja uz Havaje, jedina nije izravno povezana sa američkim teritorijem.
Iako je najveća država SAD, ona je vrlo slabo naseljena, sa svega 700 tisuća stanovnika. Ipak, prihodi stanovnika Aljaske su među najvećim u SAD, napominju portali, prenosi Srna.
