Krumpir, Solanum tuberosum L., je najznačajnija biljna vrsta iz porodice Solanaceae, roda Solanum. Zbog svog značaja u prehrani ljudi i hranidbi domaćih životinja tijekom cijele godine, kao i u industriji, zauzima najveće površine od svih povrtlarskih kultura kako u svijetu tako i kod nas.
Za visoke i stabilne prinose te kvalitetan proizvod, kako navodi stručna savjetnica Bojana Panić, u procesu proizvodnje neophodno je ispoštovati niz mjera, a to su:
- izbor lokaliteta za sadnju ovisno o klimatskim i zemljišnim uvjetima
- izbor zdravog sadnog materijala
- agrotehničke mjere od plodoreda do samog vađenja krumpira.
Izbor lokacije ovisi prvenstveno o namjeni krumpira. Proizvodnja sjemenskog odvija se u područjima s višom nadmorskom visinom i u uvjetima u kojima neće doći do pojave lisnih ušiju koje su najznačajniji prenositelji virusnih bolesti. Proizvodnja ranog krumpira moguća je u toplijim područjima i u zaštićenim prostorima (staklenicima, plastenicima, visokim i niskim tunelima).
Izbor zdravog sadnog materijala je od najvećeg značaja za rentabilnu proizvodnju. On se mora prilagoditi agroekološkim uvjetima uzgoja, planiranom prinosu, dužini vegetacije i otpornosti na bolesti i štetne organizme. Uzgoj otpornih sorti na najčešće i najznačajnije bolesti kao što su plamenjača, alternarija i druge, od ključnih je faktora u proizvodnji.
"Pored otpornosti na štetne organizme pri nabavi sadnog materijala svaki poljoprivredni proizvođač se treba informirati o tome koje sorte su adaptibilne na klimatske uvjete u kojima se planiraju uzgajati, odabir sorti sa stabilnim prinosima, a također i imati u vidu otpornost prema bolestima gomolja i drugih štetnih organizama prilikom skladištenja izvađenog krumpira", ističe Panić i dodaje da se poštivanjem ovih mjera kod izbora sadnog materijala u značajnoj mjeri smanjuju gubici.
Agrotehničke mjere koje se moraju ispoštivati u procesu proizvodnje ove kulture su: plodored, priprema tla za sadnju, gnojidba, priprema sadnog materijala (naklijavanje) i sadnja, zaštita od bolesti i štetnika, navodnjavanje.
Dobro isplaniran i organiziran plodored utječe na održavanje plodnosti tla, bioraznolikosti i prevenciju pojave štetnih organizama. Najbolji predusjevi za krumpir su leguminoze (lucerna, crvena djetelina, djetelinsko-travne smjese, grašak, bob), dok su žitarice nešto nepovoljniji.
"Na isto mjesto ne treba se saditi barem tri godine. Krumpir je dobar predusjev za ostale kulture jer iza sebe ostavlja zemljište čisto, rahlo i bez korova", podsjeća savjetodavka.
Pripreme za sadnju
Priprema tla za sadnju ovisi o njegovom tipu, usjevu i klimatskim uvjetima. Za uzgoj ove kulture najbolja su laka pjeskovito-humusna tla koja su dobro propusna i rastresita, pH reakcije 5,5-6,5. Obavlja se u jesen zaoravanjem ostataka prethodnog usjeva na dubinu do 30-35 cm, po mogućnosti uz zaoravanje stajnjaka (25-35 t/ha).
"U rano proljeće kada dozvole vremenski uvjeti vrši se zatvaranje brazde s ciljem uništavanja izniklih korova i sprječavanja gubitaka vlage", ističe Panić.
Plan gnojidbe za sve kulture pa i za krumpir provodi se na osnovi prethodnih analiza tla i to bar jednom u pet godina. Količine i vrsta gnojiva ovise o: planiranom prinosu, plodnosti zemljišta, izbora i namjene sorte i predusjeva.
Za prinos od 35 t/ha ranog krumpira bez upotrebe stajnjaka, kako navodi ova stručnjakinja, potrebno je osigurati:
100-140 kg/ha N; 110-150 kg/ha P₂O₅; 160-260 kg/ha K₂O.
Za prosječan prinos od 35 kg/ha kasnog krumpira treba osigurati:
140-200 kg/ha N; 110-150 kg/ha P₂O₅; 200-350 kg/ha K₂O.
Najbolji rezultati postižu se u kombinaciji organsko-mineralnim gnojivima, odnosno kada se u jesen gnoji stajnjakom koji u sebi sadrži sve makro (N,P,K) i mikroelemente (Cu, Zn, Mn, i dr.) u količini od 25-35 t/ha, a kao dopuna koristi se mineralno gnojivo.
U tom slučaju za prinos od 30 t/ha potrebno je osigurati:
60-80 kg/ha N; 60-100 kg/ha P₂O₅; 120-160 kg/ha K₂O.
Potrebne količine gnojiva dodaju se u osnovnoj gnojidbi, kako bi hranjiva biljkama bila dostupna u početnim fazama razvoja, a biljke ta hranjiva iskoriste u periodu između 50-80 dana od sadnje. Za postizanje većih prinosa obavlja se i folijarna prihrana zajedno sa zaštitom.
Naklijavanje gomolja
Priprema sadnog materijala podrazumijeva naklijavanje gomolja u kontroliranim uvjetima kako bi se dobile jake, čvrste i zdrave klice. Za ovaj proces neophodno je osigurati odgovarajući prostor s dobrom ventilacijom, odgovarajućom temperaturom, vlažnosti i svjetlosti, zatim odgovarajuću ambalažu (drvene gajbice, sandučiće ili perforirane PVC vreće).
"S naklijavanjem se počinje 30-40 dana prije sadnje, u početku se taj proces odvija na svjetlosti, koje se kasnije smanjuje. Prva dva tjedna temperatura treba biti oko 15-18°C, zatim se smanjuje do 15°C, a u posljednjem tjednu nakon pojave klica od 1-1,5 cm temperatura treba biti 8-10°C", savjetuje ova stručnjakinja napomenuvši da se relativna vlažnost kreće od 85-90%.
U periodu dok traje naklijavanje potrebno je bar dva puta rotirati gajbe i redovno provjetravati prostoriju. Klica pred sadnju treba biti čvrsta, intenzivne boje karakteristične za sortu (zelena, ljubičasta, roza), veličine 2 - 2,5 cm. Sadnja se obavlja kada dozvole vremenski uvjeti, ovisno od područja na kome se uzgaja.
"Kasni krumpir najčešće se sadi od travnja do svibnja, a za ranu proizvodnju kraj veljače početak ožujka, ovisno o vremenskim uvjetima uz obavezno pokrivanje agrotekstilom", dodaje Panić.
Sadi se na dubinu od 7-10 cm, sa međurednim razmakom od 60-70 cm i razmakom u redu 20-35 cm.
Njega krumpira
Njega podrazumijeva: međurednu kultivaciju i ogrtanje, zaštitu od bolesti i štetnika, folijarnu prihranu i navodnjavanje.
Međuredna kultivacija obavlja se s ciljem poboljšanja vodo-zračnih uvjeta za biljke i uništavanja korova u početnim fazama razvoja, tj. nakon nicanja. Ogrtanje se obavlja kada su biljke visine 15-20 cm, kako bi se stolonima i budućim gomoljima osiguralo više prostora za razvoj.
Navodnjavanjem se postiže visok prinos i kvaliteta. "Prinos uz navodnjavanje može se povećati i do 40%, naročito u sušnim uvjetima i područjima. S njim se mora započeti od faze zametanja gomolja do kraja vegetacije, odnosno do njegove fiziološke zrelosti, naročito u sušnim uvjetima", podsjeća stručnjakinja i dodaje da je najkritičniji period za vodom u fazi cvjetanja i nalijevanja gomolja i tada se ne smije zanemariti.
Kod postavljanja sustava za navodnjavanje mora se uzeti u obzir koji postaviti - raspršivačima ili kap po kap. Navodnjavanjem raspršivačima natapa se i zemljište i biljka te postoji veća mogućnost razvoja i širenja biljnih patogena, naročito plamenjače. U tom slučaju mora se obaviti preventivna zaštita registriranim fungicidima za tu namjenu. Racionalniji oblik je kap po kap, nadzemni dio ostaje suh i samim tim je manja mogućnost prisustva bolesti, manja je erozija tla i ispiranje hranjiva, a postoji i mogućnost ishrane vodotopivim gnojivima.
Zaštita od bolesti i štetnika vrši se tijekom cijele vegetacije, počevši od mehaničkih, bioloških i kemijskih mjera, a sve u cilju očuvanja biljaka od napada bolesti i štetnih inskekata, a posebno ako se ostvare povoljni klimatski uvjeti za razvoj bolesti. Za zaštitu upotrebljavati registrirana sredstva, voditi računa o izboru pesticida, dozi i karenci.
Uz poštivanje svih ovih mjera počevši od izbora sadnog materijala do samog vađenja krumpira postiže se veća produktivnost proizvodnje, kvaliteta i prinos.
Izvor: Agroklub.com
Za visoke i stabilne prinose te kvalitetan proizvod, kako navodi stručna savjetnica Bojana Panić, u procesu proizvodnje neophodno je ispoštovati niz mjera, a to su:
- izbor lokaliteta za sadnju ovisno o klimatskim i zemljišnim uvjetima
- izbor zdravog sadnog materijala
- agrotehničke mjere od plodoreda do samog vađenja krumpira.
Izbor lokacije ovisi prvenstveno o namjeni krumpira. Proizvodnja sjemenskog odvija se u područjima s višom nadmorskom visinom i u uvjetima u kojima neće doći do pojave lisnih ušiju koje su najznačajniji prenositelji virusnih bolesti. Proizvodnja ranog krumpira moguća je u toplijim područjima i u zaštićenim prostorima (staklenicima, plastenicima, visokim i niskim tunelima).
Izbor zdravog sadnog materijala je od najvećeg značaja za rentabilnu proizvodnju. On se mora prilagoditi agroekološkim uvjetima uzgoja, planiranom prinosu, dužini vegetacije i otpornosti na bolesti i štetne organizme. Uzgoj otpornih sorti na najčešće i najznačajnije bolesti kao što su plamenjača, alternarija i druge, od ključnih je faktora u proizvodnji.
"Pored otpornosti na štetne organizme pri nabavi sadnog materijala svaki poljoprivredni proizvođač se treba informirati o tome koje sorte su adaptibilne na klimatske uvjete u kojima se planiraju uzgajati, odabir sorti sa stabilnim prinosima, a također i imati u vidu otpornost prema bolestima gomolja i drugih štetnih organizama prilikom skladištenja izvađenog krumpira", ističe Panić i dodaje da se poštivanjem ovih mjera kod izbora sadnog materijala u značajnoj mjeri smanjuju gubici.
Agrotehničke mjere koje se moraju ispoštivati u procesu proizvodnje ove kulture su: plodored, priprema tla za sadnju, gnojidba, priprema sadnog materijala (naklijavanje) i sadnja, zaštita od bolesti i štetnika, navodnjavanje.
Dobro isplaniran i organiziran plodored utječe na održavanje plodnosti tla, bioraznolikosti i prevenciju pojave štetnih organizama. Najbolji predusjevi za krumpir su leguminoze (lucerna, crvena djetelina, djetelinsko-travne smjese, grašak, bob), dok su žitarice nešto nepovoljniji.
"Na isto mjesto ne treba se saditi barem tri godine. Krumpir je dobar predusjev za ostale kulture jer iza sebe ostavlja zemljište čisto, rahlo i bez korova", podsjeća savjetodavka.
Pripreme za sadnju
Priprema tla za sadnju ovisi o njegovom tipu, usjevu i klimatskim uvjetima. Za uzgoj ove kulture najbolja su laka pjeskovito-humusna tla koja su dobro propusna i rastresita, pH reakcije 5,5-6,5. Obavlja se u jesen zaoravanjem ostataka prethodnog usjeva na dubinu do 30-35 cm, po mogućnosti uz zaoravanje stajnjaka (25-35 t/ha).
"U rano proljeće kada dozvole vremenski uvjeti vrši se zatvaranje brazde s ciljem uništavanja izniklih korova i sprječavanja gubitaka vlage", ističe Panić.
Plan gnojidbe za sve kulture pa i za krumpir provodi se na osnovi prethodnih analiza tla i to bar jednom u pet godina. Količine i vrsta gnojiva ovise o: planiranom prinosu, plodnosti zemljišta, izbora i namjene sorte i predusjeva.
Za prinos od 35 t/ha ranog krumpira bez upotrebe stajnjaka, kako navodi ova stručnjakinja, potrebno je osigurati:
100-140 kg/ha N; 110-150 kg/ha P₂O₅; 160-260 kg/ha K₂O.
Za prosječan prinos od 35 kg/ha kasnog krumpira treba osigurati:
140-200 kg/ha N; 110-150 kg/ha P₂O₅; 200-350 kg/ha K₂O.
Najbolji rezultati postižu se u kombinaciji organsko-mineralnim gnojivima, odnosno kada se u jesen gnoji stajnjakom koji u sebi sadrži sve makro (N,P,K) i mikroelemente (Cu, Zn, Mn, i dr.) u količini od 25-35 t/ha, a kao dopuna koristi se mineralno gnojivo.
U tom slučaju za prinos od 30 t/ha potrebno je osigurati:
60-80 kg/ha N; 60-100 kg/ha P₂O₅; 120-160 kg/ha K₂O.
Potrebne količine gnojiva dodaju se u osnovnoj gnojidbi, kako bi hranjiva biljkama bila dostupna u početnim fazama razvoja, a biljke ta hranjiva iskoriste u periodu između 50-80 dana od sadnje. Za postizanje većih prinosa obavlja se i folijarna prihrana zajedno sa zaštitom.
Naklijavanje gomolja
Priprema sadnog materijala podrazumijeva naklijavanje gomolja u kontroliranim uvjetima kako bi se dobile jake, čvrste i zdrave klice. Za ovaj proces neophodno je osigurati odgovarajući prostor s dobrom ventilacijom, odgovarajućom temperaturom, vlažnosti i svjetlosti, zatim odgovarajuću ambalažu (drvene gajbice, sandučiće ili perforirane PVC vreće).
"S naklijavanjem se počinje 30-40 dana prije sadnje, u početku se taj proces odvija na svjetlosti, koje se kasnije smanjuje. Prva dva tjedna temperatura treba biti oko 15-18°C, zatim se smanjuje do 15°C, a u posljednjem tjednu nakon pojave klica od 1-1,5 cm temperatura treba biti 8-10°C", savjetuje ova stručnjakinja napomenuvši da se relativna vlažnost kreće od 85-90%.
U periodu dok traje naklijavanje potrebno je bar dva puta rotirati gajbe i redovno provjetravati prostoriju. Klica pred sadnju treba biti čvrsta, intenzivne boje karakteristične za sortu (zelena, ljubičasta, roza), veličine 2 - 2,5 cm. Sadnja se obavlja kada dozvole vremenski uvjeti, ovisno od područja na kome se uzgaja.
"Kasni krumpir najčešće se sadi od travnja do svibnja, a za ranu proizvodnju kraj veljače početak ožujka, ovisno o vremenskim uvjetima uz obavezno pokrivanje agrotekstilom", dodaje Panić.
Sadi se na dubinu od 7-10 cm, sa međurednim razmakom od 60-70 cm i razmakom u redu 20-35 cm.
Njega krumpira
Njega podrazumijeva: međurednu kultivaciju i ogrtanje, zaštitu od bolesti i štetnika, folijarnu prihranu i navodnjavanje.
Međuredna kultivacija obavlja se s ciljem poboljšanja vodo-zračnih uvjeta za biljke i uništavanja korova u početnim fazama razvoja, tj. nakon nicanja. Ogrtanje se obavlja kada su biljke visine 15-20 cm, kako bi se stolonima i budućim gomoljima osiguralo više prostora za razvoj.
Navodnjavanjem se postiže visok prinos i kvaliteta. "Prinos uz navodnjavanje može se povećati i do 40%, naročito u sušnim uvjetima i područjima. S njim se mora započeti od faze zametanja gomolja do kraja vegetacije, odnosno do njegove fiziološke zrelosti, naročito u sušnim uvjetima", podsjeća stručnjakinja i dodaje da je najkritičniji period za vodom u fazi cvjetanja i nalijevanja gomolja i tada se ne smije zanemariti.
Kod postavljanja sustava za navodnjavanje mora se uzeti u obzir koji postaviti - raspršivačima ili kap po kap. Navodnjavanjem raspršivačima natapa se i zemljište i biljka te postoji veća mogućnost razvoja i širenja biljnih patogena, naročito plamenjače. U tom slučaju mora se obaviti preventivna zaštita registriranim fungicidima za tu namjenu. Racionalniji oblik je kap po kap, nadzemni dio ostaje suh i samim tim je manja mogućnost prisustva bolesti, manja je erozija tla i ispiranje hranjiva, a postoji i mogućnost ishrane vodotopivim gnojivima.
Zaštita od bolesti i štetnika vrši se tijekom cijele vegetacije, počevši od mehaničkih, bioloških i kemijskih mjera, a sve u cilju očuvanja biljaka od napada bolesti i štetnih inskekata, a posebno ako se ostvare povoljni klimatski uvjeti za razvoj bolesti. Za zaštitu upotrebljavati registrirana sredstva, voditi računa o izboru pesticida, dozi i karenci.
Uz poštivanje svih ovih mjera počevši od izbora sadnog materijala do samog vađenja krumpira postiže se veća produktivnost proizvodnje, kvaliteta i prinos.
Izvor: Agroklub.com
