Kako se bezbrižni ljetni dani bliže kraju, školske brige i obveze u mnogim obiteljima postaju glavna okupacija. Ljeto je svatko proveo na drugačiji način – neki su bili doma s roditeljima, neki su putovali, a neki su radili.
Neovisno o tome, svi se ubrzo vraćaju u školske klupe, a taj prijelaz će zasigurno mnogo utjecati na njihovo prilagođavanje i funkcioniranje tijekom sljedeće godine.
Mnoga djeca se raduju novoj školskoj godini zbog druženja s prijateljima i učiteljima te za njih polazak u školu ne predstavlja nikakav problem. Međutim, za neku djecu je polazak u školu obilježen strahom od neuspjeha i nepoznatih okolnosti, tjeskobom, bolnim razdvajanjem od roditelja te socijalnom neugodnosti.
U nastavku članka saznajte što je potrebno kako bi priprema djece za školu bila što uspješnija te kako djetetu polazak u školu može biti bezbolan i zabavan.
Priprema djece za školu
Polazak u školu ne utječe samo na djecu, već i na njihove obitelji. Obiteljske rutine se mijenjaju i mnogi roditelji, uz svoje svakodnevne poslovne obveze, dane provode u brizi kako će se njihova djeca snaći u novoj školskoj godini. Ako se djeca uspješno prilagode, roditelji se mogu opustiti i uživati u osjećaju uspjeha i radosti.
No, ako je polazak u školu težak, briga postaje izražajna, a neki roditelji postaju toliko tjeskobni i uplašeni oko škole da taj strah i uznemirenost prenose i na dijete. Unatoč tome, početak školske godine roditeljima nudi bezbroj mogućnosti pomoću kojih svojoj djeci mogu olakšati s polaskom u školu i prijelazom u novu školsku godinu.
1. Komunikacija
Najvažnije sredstvo u rješavanju mnogih problema je upravo kvalitetna komunikacija. Osim što može uvelike pomoći djetetu i roditelju s prilagodbom na novu školsku godinu, dobra i kvalitetna komunikacija je važna i za upravljanje stresnim situacijama s kojima će se djeca i roditelji vjerojatno susresti tijekom školske godine stoga je održavanje komunikacije ključno u procesu pripreme za školu.
Djeca bi sa svojim roditeljima trebala moći slobodno razgovarati o svojim nadama i razočaranjima, uspjesima i neuspjesima, radostima i strepnjama te brojnim drugim problemima. Roditelji bi trebali djetetu odgovoriti bez prigovaranja, kritiziranja i tjeskobe zato što na taj način djetetu ulijevaju sigurnost i pouzdanje da s njima mogu biti potpuno iskrena. Mirno prihvaćanje djetetovih osjećaja i briga otvara roditeljima put prema uspješnijoj komunikaciji i boljoj prilagodbi na školu.
Imajte na umu da je izgradnja kvalitetne komunikacije s djetetom dugotrajan proces koji traje godinama. Kada je u pitanju početak školske godine, roditelji bi trebali već krajem ljeta, odnosno nekoliko tjedana prije početka školske godine, započeti razgovor o školi i mogućim stresovima i brigama koje djecu muče. Bilo bi dobro pitati djecu o tome što očekuju od škole u narednoj godini, čemu se raduju, a čega se boje. Bitno je na vrijeme započeti s pripremom za školu, ali smireno i polako tako da djeca imaju dovoljno vremena za prilagodbu.
2. Dobne razlike
S obzirom na to da u školi provedemo najveći dio svojega odrastanja, dobne razlike igraju važnu ulogu u pripremi za školu, ali i u samoj komunikaciji. S malom djecom je lakše komunicirati postavljanjem jednostavnijih pitanja i usmjeravanjem na prijatelje i učitelje. S adolescentima se preporučuje biti oprezan, odnosno bez nametljivih i naglih pokušaja komunikacije.
Vrijeme ranog puberteta kod tinejdžera može rezultirati različitim promjenama u mišljenju i ponašanju zbog čega je nužno imati dovoljno strpljenja oko uspostavljanja komunikacije. Pritom bi se trebalo usmjeriti na naglašavanje njihovih snaga i vrlina te izbjegavati kritiziranje i direktno prigovaranje zato što može rezultirati zatvaranjem u sebe i gubitkom povjerenja.
Međutim, kasna adolescencija pruža mogućnost direktne i zrelije komunikacije s djecom. Ako dobro poznajete svoje dijete, vrlo jednostavno ćete moći procijeniti na koji način s njima možete komunicirati, ali uzmite u obzir da je za sve potrebno vrijeme i strpljenje.
3. Školsko iskustvo
Priprema za školu nije ista kod djece koja tek polaze u školu, kao ni kod djece koja su već maturanti. Školsko iskustvo uvelike ovisi o samom procesu pripreme. Djeca koja tek polaze u školu suočavaju se s upoznavanjem novih ljudi, susretanjem s mnoštvom nepoznatih stvari i pojava te promjenama cijelog životnog ritma. Od cjelodnevne i bezbrižne igre s vršnjacima, djecu treba pripremiti na poštivanje novih pravila, rasporeda i obveza te učenje odgovornosti za izvršavanje dodijeljenih zadataka. Djeca koja su već u višim razredima suočavaju se s akademskim izazovima i postignućima te složenim društvenim odnosima s vršnjacima i učiteljima.
Važno je uzeti u obzir da u školama, osim ljubaznosti i brige, djeca svjedoče i različitim neugodnostima, maltretiranjima i drugim oblicima zlostavljanja koja nisu nimalo ugodna i s kojima se nije lako nositi. S obzirom na to da je u zadnje vrijeme sve više prisutan i bullying u školi, djecu je potrebno dobro informirati i o tome kako postupati u takvim situacijama te da se one također mogu dogoditi. Uz to, djeca se suočavaju sa složenim kulturnim okolnostima i različitostima, a roditelji bi trebali aktivno sudjelovati u učenju djece o poštivanju različitih uloga, stavova i odnosa u koja su uključena.
4. Suočavanje sa stresnim situacijama
Početci novih iskustava često su teški, bilo da je riječ o školi, poslu, novim odnosima i aktivnostima. Sasvim je normalno da postoje strahovi i razočaranja, ali zato trebamo vjerovati u djetetovu sposobnost nošenja s takvim situacijama jer to predstavlja temelj za rješavanje svih budućih stresnih situacija. Povjerenje koje roditelji mogu pružiti djetetu u takvim situacijama odnosi se na suočavanje, a ne na zaštitu.
Drugim riječima, bolje je razgovarati s djetetom o tome kako se može nositi sa stresnom situacijom te educirati ga kako se suočiti s određenim školskim izazovima i problemima nego to raditi umjesto njih. Učenje djece o tome kako se nositi sa stresom osposobljava ih za suočavanje s takvim situacijama što je dugoročno puno korisnije za rješavanje njihovih problema u budućnosti.
Uzmite u obzir da će dijete tijekom svojega školovanja doživjeti mnogo stresnih situacija, no doživljavanje samog stresa ovisi upravo o djetetovoj percepciji stresa. No, roditeljske reakcije u takvim situacijama igraju važnu ulogu. Ako roditelji na svaku sitnicu reagiraju burno i uznemireno, vjerojatno će i dijete takve situacije doživljavati mnogo negativnije nego što one zaista jesu.
5. Suradnja s učiteljima
Učitelji sudjeluju u odgoju djece isto kao i roditelji te bi trebali brinuti o dobrobiti djece jednako kao i sami roditelji. Redoviti razgovori s učiteljima o tome kako se djeca osjećaju, ponašaju i razmišljaju te slušanje učiteljskih perspektiva i angažiranje njihove pomoći kada je to potrebno, igra važnu ulogu u djetetovoj prilagodbi na školu.
Uzmite u obzir da učitelji često provedu s djecom više vremena nego vi te da ipak neke djetetove reakcije lakše uočavaju. Stoga jednostavno možemo zaključiti da samo u suradnji s učiteljima možete utjecati na uspješniju prilagodbu djeteta i njegovu dobrobit.
6. Vjerujte u svoju djecu!
Roditelji ponekad, zbog dobrih namjera, rade potpuno krive stvari u pripremi djece za školu. Želeći ih zaštititi od stresa i neugodnosti, ne dopuštaju im da se uče samostalnom i odgovornom ponašanju. Iako je uvijek potrebno imati određenu razinu nadzora nad djetetovim ponašanjem, osiguravanje prostora i slobode ih dugoročno uči reagiranju i suočavanju s problematičnim situacijama.
Roditelji često žele da njihova djeca budu okružena samo sretnim i bezbrižnim trenucima zaboravljajući tako da i negativne emocije mogu biti korisne i izgraditi stabilnu ličnost ako se dijete s njima na ispravan način suočava. Stoga, nemojte držati djecu pod staklenim zvonom već im dopustite da sama uče kako biti ljubazni, vrijedni i odgovorni ljudi.
Budite im podrška i posvijestite im da uvijek mogu na vas računati, ali da za svoje postupke trebaju sama odgovarati. Vjerovanjem u njihove sposobnosti, naglašavanjem njihovih snaga i prihvaćanjem njihovih slabosti možete učiniti mnogo više za njih, ne samo u pripremi za školu, već i u pripremi za život.
Izvori:
Berk, L. (2008). Psihologija cjeloživotnog razvoja. Jastrebarsko: Naklada Slap.
Dockett, S. i Perry, B. (2002). Who’s ready for what? Young children starting school. Contemporary Issues in Early Childhood, 3(1), 67-89.
Louis, G. S. (2017). Tips for Parents to Help Their Kids Return to School.Psychology Today.
Neovisno o tome, svi se ubrzo vraćaju u školske klupe, a taj prijelaz će zasigurno mnogo utjecati na njihovo prilagođavanje i funkcioniranje tijekom sljedeće godine.
Mnoga djeca se raduju novoj školskoj godini zbog druženja s prijateljima i učiteljima te za njih polazak u školu ne predstavlja nikakav problem. Međutim, za neku djecu je polazak u školu obilježen strahom od neuspjeha i nepoznatih okolnosti, tjeskobom, bolnim razdvajanjem od roditelja te socijalnom neugodnosti.
U nastavku članka saznajte što je potrebno kako bi priprema djece za školu bila što uspješnija te kako djetetu polazak u školu može biti bezbolan i zabavan.
Priprema djece za školu
Polazak u školu ne utječe samo na djecu, već i na njihove obitelji. Obiteljske rutine se mijenjaju i mnogi roditelji, uz svoje svakodnevne poslovne obveze, dane provode u brizi kako će se njihova djeca snaći u novoj školskoj godini. Ako se djeca uspješno prilagode, roditelji se mogu opustiti i uživati u osjećaju uspjeha i radosti.
No, ako je polazak u školu težak, briga postaje izražajna, a neki roditelji postaju toliko tjeskobni i uplašeni oko škole da taj strah i uznemirenost prenose i na dijete. Unatoč tome, početak školske godine roditeljima nudi bezbroj mogućnosti pomoću kojih svojoj djeci mogu olakšati s polaskom u školu i prijelazom u novu školsku godinu.
1. Komunikacija
Najvažnije sredstvo u rješavanju mnogih problema je upravo kvalitetna komunikacija. Osim što može uvelike pomoći djetetu i roditelju s prilagodbom na novu školsku godinu, dobra i kvalitetna komunikacija je važna i za upravljanje stresnim situacijama s kojima će se djeca i roditelji vjerojatno susresti tijekom školske godine stoga je održavanje komunikacije ključno u procesu pripreme za školu.
Djeca bi sa svojim roditeljima trebala moći slobodno razgovarati o svojim nadama i razočaranjima, uspjesima i neuspjesima, radostima i strepnjama te brojnim drugim problemima. Roditelji bi trebali djetetu odgovoriti bez prigovaranja, kritiziranja i tjeskobe zato što na taj način djetetu ulijevaju sigurnost i pouzdanje da s njima mogu biti potpuno iskrena. Mirno prihvaćanje djetetovih osjećaja i briga otvara roditeljima put prema uspješnijoj komunikaciji i boljoj prilagodbi na školu.
Imajte na umu da je izgradnja kvalitetne komunikacije s djetetom dugotrajan proces koji traje godinama. Kada je u pitanju početak školske godine, roditelji bi trebali već krajem ljeta, odnosno nekoliko tjedana prije početka školske godine, započeti razgovor o školi i mogućim stresovima i brigama koje djecu muče. Bilo bi dobro pitati djecu o tome što očekuju od škole u narednoj godini, čemu se raduju, a čega se boje. Bitno je na vrijeme započeti s pripremom za školu, ali smireno i polako tako da djeca imaju dovoljno vremena za prilagodbu.
2. Dobne razlike
S obzirom na to da u školi provedemo najveći dio svojega odrastanja, dobne razlike igraju važnu ulogu u pripremi za školu, ali i u samoj komunikaciji. S malom djecom je lakše komunicirati postavljanjem jednostavnijih pitanja i usmjeravanjem na prijatelje i učitelje. S adolescentima se preporučuje biti oprezan, odnosno bez nametljivih i naglih pokušaja komunikacije.
Vrijeme ranog puberteta kod tinejdžera može rezultirati različitim promjenama u mišljenju i ponašanju zbog čega je nužno imati dovoljno strpljenja oko uspostavljanja komunikacije. Pritom bi se trebalo usmjeriti na naglašavanje njihovih snaga i vrlina te izbjegavati kritiziranje i direktno prigovaranje zato što može rezultirati zatvaranjem u sebe i gubitkom povjerenja.
Međutim, kasna adolescencija pruža mogućnost direktne i zrelije komunikacije s djecom. Ako dobro poznajete svoje dijete, vrlo jednostavno ćete moći procijeniti na koji način s njima možete komunicirati, ali uzmite u obzir da je za sve potrebno vrijeme i strpljenje.
3. Školsko iskustvo
Priprema za školu nije ista kod djece koja tek polaze u školu, kao ni kod djece koja su već maturanti. Školsko iskustvo uvelike ovisi o samom procesu pripreme. Djeca koja tek polaze u školu suočavaju se s upoznavanjem novih ljudi, susretanjem s mnoštvom nepoznatih stvari i pojava te promjenama cijelog životnog ritma. Od cjelodnevne i bezbrižne igre s vršnjacima, djecu treba pripremiti na poštivanje novih pravila, rasporeda i obveza te učenje odgovornosti za izvršavanje dodijeljenih zadataka. Djeca koja su već u višim razredima suočavaju se s akademskim izazovima i postignućima te složenim društvenim odnosima s vršnjacima i učiteljima.
Važno je uzeti u obzir da u školama, osim ljubaznosti i brige, djeca svjedoče i različitim neugodnostima, maltretiranjima i drugim oblicima zlostavljanja koja nisu nimalo ugodna i s kojima se nije lako nositi. S obzirom na to da je u zadnje vrijeme sve više prisutan i bullying u školi, djecu je potrebno dobro informirati i o tome kako postupati u takvim situacijama te da se one također mogu dogoditi. Uz to, djeca se suočavaju sa složenim kulturnim okolnostima i različitostima, a roditelji bi trebali aktivno sudjelovati u učenju djece o poštivanju različitih uloga, stavova i odnosa u koja su uključena.
4. Suočavanje sa stresnim situacijama
Početci novih iskustava često su teški, bilo da je riječ o školi, poslu, novim odnosima i aktivnostima. Sasvim je normalno da postoje strahovi i razočaranja, ali zato trebamo vjerovati u djetetovu sposobnost nošenja s takvim situacijama jer to predstavlja temelj za rješavanje svih budućih stresnih situacija. Povjerenje koje roditelji mogu pružiti djetetu u takvim situacijama odnosi se na suočavanje, a ne na zaštitu.
Drugim riječima, bolje je razgovarati s djetetom o tome kako se može nositi sa stresnom situacijom te educirati ga kako se suočiti s određenim školskim izazovima i problemima nego to raditi umjesto njih. Učenje djece o tome kako se nositi sa stresom osposobljava ih za suočavanje s takvim situacijama što je dugoročno puno korisnije za rješavanje njihovih problema u budućnosti.
Uzmite u obzir da će dijete tijekom svojega školovanja doživjeti mnogo stresnih situacija, no doživljavanje samog stresa ovisi upravo o djetetovoj percepciji stresa. No, roditeljske reakcije u takvim situacijama igraju važnu ulogu. Ako roditelji na svaku sitnicu reagiraju burno i uznemireno, vjerojatno će i dijete takve situacije doživljavati mnogo negativnije nego što one zaista jesu.
5. Suradnja s učiteljima
Učitelji sudjeluju u odgoju djece isto kao i roditelji te bi trebali brinuti o dobrobiti djece jednako kao i sami roditelji. Redoviti razgovori s učiteljima o tome kako se djeca osjećaju, ponašaju i razmišljaju te slušanje učiteljskih perspektiva i angažiranje njihove pomoći kada je to potrebno, igra važnu ulogu u djetetovoj prilagodbi na školu.
Uzmite u obzir da učitelji često provedu s djecom više vremena nego vi te da ipak neke djetetove reakcije lakše uočavaju. Stoga jednostavno možemo zaključiti da samo u suradnji s učiteljima možete utjecati na uspješniju prilagodbu djeteta i njegovu dobrobit.
6. Vjerujte u svoju djecu!
Roditelji ponekad, zbog dobrih namjera, rade potpuno krive stvari u pripremi djece za školu. Želeći ih zaštititi od stresa i neugodnosti, ne dopuštaju im da se uče samostalnom i odgovornom ponašanju. Iako je uvijek potrebno imati određenu razinu nadzora nad djetetovim ponašanjem, osiguravanje prostora i slobode ih dugoročno uči reagiranju i suočavanju s problematičnim situacijama.
Roditelji često žele da njihova djeca budu okružena samo sretnim i bezbrižnim trenucima zaboravljajući tako da i negativne emocije mogu biti korisne i izgraditi stabilnu ličnost ako se dijete s njima na ispravan način suočava. Stoga, nemojte držati djecu pod staklenim zvonom već im dopustite da sama uče kako biti ljubazni, vrijedni i odgovorni ljudi.
Budite im podrška i posvijestite im da uvijek mogu na vas računati, ali da za svoje postupke trebaju sama odgovarati. Vjerovanjem u njihove sposobnosti, naglašavanjem njihovih snaga i prihvaćanjem njihovih slabosti možete učiniti mnogo više za njih, ne samo u pripremi za školu, već i u pripremi za život.
Izvori:
Berk, L. (2008). Psihologija cjeloživotnog razvoja. Jastrebarsko: Naklada Slap.
Dockett, S. i Perry, B. (2002). Who’s ready for what? Young children starting school. Contemporary Issues in Early Childhood, 3(1), 67-89.
Louis, G. S. (2017). Tips for Parents to Help Their Kids Return to School.Psychology Today.
