Hrvatska pokušava riješiti bilateralne probleme sa Srbijom i nije baš da smo uspješni jer je Beograd nekooperativan. Ali jednako tako Hrvati u BiH pokušavaju urediti odnose u Federaciji, ali većinski Bošnjaci im izabiru člana predsjedništva. I članove Doma naroda, onoga koji bi trebao štititi vitalne nacionalne interese. I Hrvata. Reis je ozbiljno zabrazdio. Upleo se u politiku, što je uvijek loš znak za religijske vođe. Pogrešno detektirao, a onda stao prijetiti. Efendijo, držite se bajrama i namaza. Politiku prepustiti drugima, dio je komentara Željka Trkanjca, novinara zagrebačkog Jutarnjeg lista.
Željko Trkanjec, komentator i novinar zagrebačkog Jutarnjeg lista u svom je subotnjem tekstu u tiskanom izdanju te novine, analizirao izjave Huseina ef. Kavazovića, islamskog poglavara u BiH o tomu da je hrvatsko-srpsko pomirenje na štetu BiH. Tekst Željka Trkanjca prenosimo u cijelosti i bez uredničkih intervencija.
U filmu “Kad čuješ zvona” svi su glumci zasjenjeni sjajnim likom partizana Gare kojeg igra Pavle Vujisić. Ne zato što je bio krupniji od svih, naprosto je dominirao svakom scenom. Za one mlađe, radnja se odvija negdje u Hrvatskoj, bit će Banija ili Kordun, možda, tijekom Drugog svjetskog rata. Nema Nijemaca, samo domaći koji se uredno tuku. Susjed na susjeda. Kratka digresija: u jednoj sceni Gara sjedi, sunce će prema zahodu, a on će mirno: ajmo kući, dosta smo ratovali. U kadru koji daleko nadmašuje film i priču i Drugi svjetski rat i postaje svevremenska definicija ovih prostora, Gara gleda borce s druge strane koji nose fesove i tronuto, duboka glasa, proživljenog iskustva kaže: “Mala je ovo zemlja za tri boga”. Kad je riječ o povijesti Balkana svi vole citirati Churchilla. Garina je istina preciznija, proživljena, iz svoje seljačke mudrosti dijagnosticira što je to problem s Balkanom.
Zašto je to važno?
Hrvatska se, ne shvaćajući dubinu problema koji proizlazi iz te fraze, sve donedavno - a ima onih koji to i danas rade - hvalila da je bila “Antemurale Christianitatis”, predziđe kršćanstva. Kako nas je počastio papa Lav X. Da barem nismo bili; da smo mogli bez toga. Svaki limes, granica, znači trenje, sukob, nemir. Nije EU krenuo ukidati granice da bi ukinuo nacionalne identitete, već da bi dokinuo najčešće povode ratovima.
Na Balkanu se dijelilo najveće carstvo u povijesti, Rimsko, pa se po toj liniji dijelilo kršćanstvo, a onda se u sve to još upleo islam. “Mala zemlja za tri boga”. Isto kao u Izraelu. Reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović, čelnik Islamske zajednice u BiH, u molitvi za Kurban bajram je rekao: “Hadž i kurban nas iznova podsjećaju na temelje naših života, na ono što je bilo na početku, ono što je sada i što će nam se desiti na kraju našeg ljudskog putovanja. Oni nas podsjećaju na ljudski pad i kajanje, na nadu i podizanje, na svijest o povratku sebi, na dobro i zlo koje vreba, na ono što je pravo među nama i ono što je krivo, na ono u čemu su naša nesreća i propast”. Svatko čista srca i pameti potpisao bi te riječi, agnostik, vjerojatno i ateist.
Što je šira slika?
Više sam puta čitao takve, poticajne molitve reisu-l-uleme Kavazovića. Da bih u utorak naišao na tekst pod naslovom: “Osvrt reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića na inicijativu za srpsko-hrvatsko pomirenje”. I pročitao ga. Zanemarimo formulaičan, religijski početak. Određeni problem nastaje kad efendija Kavazović kreće u historijsku priču: “Mi, koji živimo na prostoru Balkana pripadnici smo različitih naroda. Nakon hiljada godina historije koliko ljudski rod živi na ovim prostorima, izgleda da se nismo dovoljno upoznali”.
Preskočimo raspravu o stanovnicima vučedolske kulture. Jer slijedi kvantni skok do današnjih dana. I tu nastaju ozbiljni problemi. “Danas, dvadesetpet godina … nakon Daytona … čuju se glasovi pomirenja koji dolaze iz Beograda i Zagreba … Pozdravljamo i činjenicu da prvi glasovi u smjeru pomirenja dolaze iz Srbije i Hrvatske, kao dvije najveće zemlje bivše Jugoslavije i najodgovornije za sve što se dešavalo devedesetih, naročito u BiH”.
Moj je problem u reisovom poimanju činjenica. “Glasovi pomirenja iz Srbije?” Gdje ih je čuo? Ili je potpuno zanemario izjave Aleksandra Vučića i Ivice Dačića koji su potpredsjedniku Hrvatske vlade Borisu Miloševiću rekli da je morao k njima doći po svoje mišljenje kako će i što raditi u zemlji u kojoj živi. Ali, reis se ne da: “Kada je u pitanju sveukupan odnos Srbije i Hrvatske, on je temeljno važan za mir na ovim prostorima i prosperitet svih naroda i građana. Bilo koji pokušaj dogovora bez BiH ili bilo koji pokušaj mirenja na račun BiH, vodi u nove probleme”. Ovo je sad već gotovo na razini prijetnje. I evo je: “Uvjeravamo svoje komšije, a poučeni dogovorima i događajima iz bliže i dalje prošlosti, da bilo kakav dogovor, koji je na štetu BiH ne može proći.
Posebno ne na račun onih koji su spremni i umrijeti za svoju domovinu, kao i mnogo puta do sada”. Daleko je to, efendijo, od riječi za Kurban bajram. Hrvatska pokušava riješiti bilateralne probleme sa Srbijom i nije baš da smo uspješni jer je Beograd nekooperativan. Ali jednako tako Hrvati u BiH pokušavaju urediti odnose u Federaciji, ali većinski Bošnjaci im izabiru člana predsjedništva. I članove Doma naroda, onoga koji bi trebao štititi vitalne nacionalne interese. I Hrvata. Reis je ozbiljno zabrazdio. Upleo se u politiku, što je uvijek loš znak za religijske vođe. Pogrešno detektirao, a onda stao prijetiti. Efendijo, držite se bajrama i namaza. Politiku prepustiti drugima.
Isprika: u svom tekstu o Jordanu i Palestincima 25. srpnja nisam uspio dokučiti da Jordan i UAE dogovaraju diplomatske odnose Izraela i UAE: arapsko-izraelska alijansa postaje stvarnost. Gubitnici će na kraju biti Palestinci.
Željko Trkanjec, komentator i novinar zagrebačkog Jutarnjeg lista u svom je subotnjem tekstu u tiskanom izdanju te novine, analizirao izjave Huseina ef. Kavazovića, islamskog poglavara u BiH o tomu da je hrvatsko-srpsko pomirenje na štetu BiH. Tekst Željka Trkanjca prenosimo u cijelosti i bez uredničkih intervencija.
U filmu “Kad čuješ zvona” svi su glumci zasjenjeni sjajnim likom partizana Gare kojeg igra Pavle Vujisić. Ne zato što je bio krupniji od svih, naprosto je dominirao svakom scenom. Za one mlađe, radnja se odvija negdje u Hrvatskoj, bit će Banija ili Kordun, možda, tijekom Drugog svjetskog rata. Nema Nijemaca, samo domaći koji se uredno tuku. Susjed na susjeda. Kratka digresija: u jednoj sceni Gara sjedi, sunce će prema zahodu, a on će mirno: ajmo kući, dosta smo ratovali. U kadru koji daleko nadmašuje film i priču i Drugi svjetski rat i postaje svevremenska definicija ovih prostora, Gara gleda borce s druge strane koji nose fesove i tronuto, duboka glasa, proživljenog iskustva kaže: “Mala je ovo zemlja za tri boga”. Kad je riječ o povijesti Balkana svi vole citirati Churchilla. Garina je istina preciznija, proživljena, iz svoje seljačke mudrosti dijagnosticira što je to problem s Balkanom.
Zašto je to važno?
Hrvatska se, ne shvaćajući dubinu problema koji proizlazi iz te fraze, sve donedavno - a ima onih koji to i danas rade - hvalila da je bila “Antemurale Christianitatis”, predziđe kršćanstva. Kako nas je počastio papa Lav X. Da barem nismo bili; da smo mogli bez toga. Svaki limes, granica, znači trenje, sukob, nemir. Nije EU krenuo ukidati granice da bi ukinuo nacionalne identitete, već da bi dokinuo najčešće povode ratovima.
Na Balkanu se dijelilo najveće carstvo u povijesti, Rimsko, pa se po toj liniji dijelilo kršćanstvo, a onda se u sve to još upleo islam. “Mala zemlja za tri boga”. Isto kao u Izraelu. Reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović, čelnik Islamske zajednice u BiH, u molitvi za Kurban bajram je rekao: “Hadž i kurban nas iznova podsjećaju na temelje naših života, na ono što je bilo na početku, ono što je sada i što će nam se desiti na kraju našeg ljudskog putovanja. Oni nas podsjećaju na ljudski pad i kajanje, na nadu i podizanje, na svijest o povratku sebi, na dobro i zlo koje vreba, na ono što je pravo među nama i ono što je krivo, na ono u čemu su naša nesreća i propast”. Svatko čista srca i pameti potpisao bi te riječi, agnostik, vjerojatno i ateist.
Što je šira slika?
Više sam puta čitao takve, poticajne molitve reisu-l-uleme Kavazovića. Da bih u utorak naišao na tekst pod naslovom: “Osvrt reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića na inicijativu za srpsko-hrvatsko pomirenje”. I pročitao ga. Zanemarimo formulaičan, religijski početak. Određeni problem nastaje kad efendija Kavazović kreće u historijsku priču: “Mi, koji živimo na prostoru Balkana pripadnici smo različitih naroda. Nakon hiljada godina historije koliko ljudski rod živi na ovim prostorima, izgleda da se nismo dovoljno upoznali”.
Preskočimo raspravu o stanovnicima vučedolske kulture. Jer slijedi kvantni skok do današnjih dana. I tu nastaju ozbiljni problemi. “Danas, dvadesetpet godina … nakon Daytona … čuju se glasovi pomirenja koji dolaze iz Beograda i Zagreba … Pozdravljamo i činjenicu da prvi glasovi u smjeru pomirenja dolaze iz Srbije i Hrvatske, kao dvije najveće zemlje bivše Jugoslavije i najodgovornije za sve što se dešavalo devedesetih, naročito u BiH”.
Moj je problem u reisovom poimanju činjenica. “Glasovi pomirenja iz Srbije?” Gdje ih je čuo? Ili je potpuno zanemario izjave Aleksandra Vučića i Ivice Dačića koji su potpredsjedniku Hrvatske vlade Borisu Miloševiću rekli da je morao k njima doći po svoje mišljenje kako će i što raditi u zemlji u kojoj živi. Ali, reis se ne da: “Kada je u pitanju sveukupan odnos Srbije i Hrvatske, on je temeljno važan za mir na ovim prostorima i prosperitet svih naroda i građana. Bilo koji pokušaj dogovora bez BiH ili bilo koji pokušaj mirenja na račun BiH, vodi u nove probleme”. Ovo je sad već gotovo na razini prijetnje. I evo je: “Uvjeravamo svoje komšije, a poučeni dogovorima i događajima iz bliže i dalje prošlosti, da bilo kakav dogovor, koji je na štetu BiH ne može proći.
Posebno ne na račun onih koji su spremni i umrijeti za svoju domovinu, kao i mnogo puta do sada”. Daleko je to, efendijo, od riječi za Kurban bajram. Hrvatska pokušava riješiti bilateralne probleme sa Srbijom i nije baš da smo uspješni jer je Beograd nekooperativan. Ali jednako tako Hrvati u BiH pokušavaju urediti odnose u Federaciji, ali većinski Bošnjaci im izabiru člana predsjedništva. I članove Doma naroda, onoga koji bi trebao štititi vitalne nacionalne interese. I Hrvata. Reis je ozbiljno zabrazdio. Upleo se u politiku, što je uvijek loš znak za religijske vođe. Pogrešno detektirao, a onda stao prijetiti. Efendijo, držite se bajrama i namaza. Politiku prepustiti drugima.
Isprika: u svom tekstu o Jordanu i Palestincima 25. srpnja nisam uspio dokučiti da Jordan i UAE dogovaraju diplomatske odnose Izraela i UAE: arapsko-izraelska alijansa postaje stvarnost. Gubitnici će na kraju biti Palestinci.
