Nakon što je poslije Javnoga oglasa od 24. travnja 2018. ostalo 261 mjesto upražnjeno za vojnike iz reda hrvatskog naroda, Ministarstvo obrane BiH ponovilo je 16. kolovoza 2018. oglas. To je bio povod za razgovor s general-bojnikom Ivicom Jerkićem, zamjenikom načelnika Zajedničkog stožera Oružanih snaga BiH za operacije i jednim od četiri hrvatska generala u OS BiH, piše Nedjelja.ba
General-bojnik Jerkić rođen je 1968. u Blizancima, općina Čitluk, župa Gradina i oženjen je. Do sada je obnašao dužnosti zapovjednika Druge gardijske brigade, tada Vojske Federacije BiH; potom zapovjednika Četvrte pješačke brigade OS BiH, pa zamjenika zapovjednika Operativnog zapovjedništva OS BiH, a od 2018. je na sadašnjoj funkciji.
Poštovani Generale, koliko je Hrvata u OS BiH?
Oružane snage Bosne i Hercegovine broje 10 000 profesionalnih vojnika i 1 000 građanskih osoba. Od tih 10 000, u skladu s odlukom Predsjedništva, Hrvatima pripada 19,8 %, dakle negdje 1 980. Sada nas u OS BiH trenutno ima više od 1 500.
Što nam možete reći o neravno raspisanom javnom oglasu za popunjavanje mjesta koja pripadaju Hrvatima u OS BiH?
Još u travnju mjesecu raspisan je prvi natječaj za ukupno 815 vojnika pripadnika svih naroda. Međutim, kako u tom nismo mi Hrvati popunili sve pozicije, Ministarstvo odbrane raspisalo je ponovljeni natječaj za 261 poziciju vojnika i taj natječaj je vezan za cjelokupan prostor BiH. Dakle, riječ je o ustrojbenim mjestima na svim lokacijama: od Čapljine, Mostara, Kiseljaka, Livna, Orašja, Manjače, Banje Luke, Tuzle, Pazarića... dakle, na svim lokacijama gdje imamo Oružane snage raspisan je natječaj za prijem vojnika iz reda hrvatskog naroda.
Tko sve može konkurirati na ta mjesta i koji su uvjeti?
Postoje opći uvjeti ovog prijema. Prije svega da kažem natječaj je i otvoren 16. kolovoza i traje 15 dana. Kandidati koji će se prijaviti moraju biti starosne dobi između 18 i 27 godina. Ostali opći uvjeti su: da su državljani BiH; da su zdravstveno sposobni i da nisu osuđivani na bezuvjetnu zatvorsku kaznu u trajanju duljem od 6 mjeseci; da se protiv njih ne vodi kazneni postupak; da imaju odgovarajuću stručnu spremu (ovdje se radi o SSS 3. i 4. stupnja neovisno o pozicijama koje se raspisuju). Možda nije zgoreg kazati o kojim je mjestima tu zapravo riječ. Upražnjena vojnička mjesta su u redovima pješaštva, inženjerije i veze te tehničke i prometne, sanitetske i građevinske službe. Govorimo o formacijskim dužnostima vojnika strijelca izvidnika, vozača, kuhara, bolničara, vodoinstalatera i drugih. Ali preciznije informacije vrlo jednostavno je pronaći na web stranici Ministarstva obrane ili telefonskim kontaktom s našim regionalnim središtima.
Zašto biste Vi nekom mladom čovjeku savjetovali da postane vojnik?
Prije svega vojnički poziv u OS BiH znači posao sa sigurnom plaćom. Dalje, mogućnost školovanja, profesionalnog razvoja mladog čovjeka, također sudjelovanja u mirovnim misijama uz značajnu financijsku zaradu; učenje stranih jezika, upoznavanje ljudi i još puno toga.
Ali ono što želim jasno kazati: mi kao vojska smo dio društva i nismo isključeni iz pojava da ljudi traže bolje poslove, istražuju tržište rada i u tom smislu da bismo mi zaista bili atraktivni i privukli vojnike moramo napraviti još dosta toga: popraviti standarde, popraviti uvjete života i rada. Kad govorim to onda mislim i na plaću i na dodatke na plaću i na opremanje i na ishranu i na sve ono što može privući vojnika. Ministarstvo odbrane je napravilo nekoliko vrlo značajnih mjera u tom pravcu i jedna od njih je da je dosadašnja starosna dob za mogućnost ostanka u vojsci koja je do sada bila do 35 godina sada produžena na 40 godina. S druge strane je za narednike, dočasnike pomjerena starosna dob s 50 na 55. A jedna vrlo važna stvar je da je starosna dob za promjenu kategorije s 27 godina pomaknuta na 35 godina.
Što to u praktičnom smislu znači?
To znači ako vojnik koji je ušao u sastav OS BiH studira i završi fakultet, on do sada nije mogao kad napuni 26 godina i uz obuku koja traje godinu dana, konkurirati da postane časnik. Međutim s ovom promjenom, on kad završi fakultet u 25-26 godini još ima 10 godina da konkurira i postane časnik. To je jedan od bitnih motiva za mlade ljude. Ja bih isto rekao da je doći u vojsku jedno veliko financijsko rasterećenje obitelji: dakle, vi možete raditi, primati plaću i s tom plaćom studirati i kasnije odlučiti hoćete li raditi u svojoj struci ili ćete ostati u vojsci kao časnik.
Kako se sve to odražava na obitelj? Koja su sve odricanja... razdvojenost?
BiH je mala država. Znači sve te udaljenosti nisu prevelike i mi uglavnom govorimo o lokacijama koje su vezane uz ova četiri regionalna središta za novačenje. Uglavnom kandidati koji se prijave iz Hercegovine oni će dobiti posao u Hercegovini; oni iz Središnje Bosne dobit ce u Središnjoj Bosni; oni koji se prijave iz Posavine bit će u Orašju... Tako da tu nema nekih većih problema u smislu razdvojenosti.
Naravno, biti vojnik je profesija koja podrazumijeva i da odete u mirovnu misiju, ali princip odlaska na mirovnu misiju je na dragovoljnoj osnovi i moram kazati da naši vojnici s velikom željom sudjeluju i bore se da odu u misiju, jer otići tamo predstavlja značajan financijski dobitak, pa recimo, biti dva puta u misiji znači da riješite svoje stambeno pitanje. Dakle, ne vidim nikakav problem u tom dijelu da su ljudi razdvojeni od obitelji jer ovo je drugačiji sustav organizacije vojske: ovo više nije regrutna ni ročna vojska. Dakle, radno vrijeme je od 8:00 do 16:00 i nakon toga se vraćate svojoj obitelji i normalno živite, osim ako niste na straži vježbi ili negdje u misiji.
Kako danas izgleda obuka jednog vojnika?
Ako govorimo o profesionalnom vojniku koji je već ušao u sustav njegovo je radno vrijeme od 8:00 do 16:00. Jedan dan vojnika u vojarni izgleda tako što počinje s jutarnjom smotrom, pregledom, higijenom i ostalim. Nakon toga ide dnevna obuka, ili dnevne aktivnosti počevši s tjelovježbom, strojevim radnjama, a nakon toga se radi ovisno koje je razdoblje: ako je individualna obuka onda se radi u vojarnama... Između toga je ručak i poslije ručka je nastavak aktivnosti i oko 16:00 kada završava radno vrijeme sa smotrom i prebrojavanjem. Potom oni koji ostaju na službi oni ostaju 24 sata - recimo straža, službujući, požarni i slično - a ostali idu normalno kući.
Također, tokom ljetnog razdoblja ili jesenjeg, organiziramo različite vježbe: na lokalnim područjima obuke ili na glavnom području obuke to je na Manjači. No, to su sve vremenska razdoblja ne duža od 15 dana. Kad se ide u misiju onda se vojnik priprema šest mjeseci jer ipak mi ljude šaljemo u ratna područja i moramo ih pripremiti za uvjete koji ih tamo čekaju. Naše momke i cure imamo u misijama u Afganistanu; u Africi: Kongu, Maliju, Srednjoafričkoj Republici... Međutim, kad govorimo o vojniku onda je fokus na Afganistan. Drugačija je klima, drugačije je vrijeme i u tom smislu je potrebno to razdoblje od šest mjeseci da se dobro obuče i tada se od tih šest mjeseci 3-4 mjeseca boravi u vojarni da se stvori tim. No, kažem to je sve izbor i nije nikakvo nametanje.
Koja bi onda Vaša poruka bila mladima kada je riječ o mogućnosti stupanja u profesionalnu vojsku?
Pozivam sve mlade Hrvate i Hrvatice i ohrabrujem ih da nam se pridruže. Jer mi smo jedna obitelj koja se zove jedinstvene oružane snage BiH. Često čujemo u društvu i medijima da je reforma obrane najbolje to je urađeno u BiH i da su pripadnici vojske bolji dio društva. Ja kažem da smo mi najbolji dio društva. Zato što izvršavamo redovno svoje zadatke i posebno bih rekao da smo uvijek prisutni tamo gdje je narodu potrebna pomoć. Mi smo u zadnjih desetak godina zaista puno toga napravili: bilo je i snjegova, požara i poplava - posebno 2014. bila je velika pomoć vojske - i zato još jednom pozivam mlade Hrvate i Hrvatice da se odazovu na javni poziv za popunjavanje mjesta koja su njima zajamčena. Jako je bitno ne samo zbog 261 radnog mjesta nego i zbog nacionalnog interesa da mi ostanemo ovakvi kakvi jesmo da budemo čvrsti da budemo brojni i da sa svojim znanjem i iskustvom koji imamo mi kao Hrvati, zajednički doprinesemo jačanju i stvaranju boljih Oružanih snaga i na taj način doprinosimo cijelom društvu u BiH.
Razgovarao: Josip Vajdner / Nedjelja.ba
General-bojnik Jerkić rođen je 1968. u Blizancima, općina Čitluk, župa Gradina i oženjen je. Do sada je obnašao dužnosti zapovjednika Druge gardijske brigade, tada Vojske Federacije BiH; potom zapovjednika Četvrte pješačke brigade OS BiH, pa zamjenika zapovjednika Operativnog zapovjedništva OS BiH, a od 2018. je na sadašnjoj funkciji.
Poštovani Generale, koliko je Hrvata u OS BiH?
Oružane snage Bosne i Hercegovine broje 10 000 profesionalnih vojnika i 1 000 građanskih osoba. Od tih 10 000, u skladu s odlukom Predsjedništva, Hrvatima pripada 19,8 %, dakle negdje 1 980. Sada nas u OS BiH trenutno ima više od 1 500.
Što nam možete reći o neravno raspisanom javnom oglasu za popunjavanje mjesta koja pripadaju Hrvatima u OS BiH?
Još u travnju mjesecu raspisan je prvi natječaj za ukupno 815 vojnika pripadnika svih naroda. Međutim, kako u tom nismo mi Hrvati popunili sve pozicije, Ministarstvo odbrane raspisalo je ponovljeni natječaj za 261 poziciju vojnika i taj natječaj je vezan za cjelokupan prostor BiH. Dakle, riječ je o ustrojbenim mjestima na svim lokacijama: od Čapljine, Mostara, Kiseljaka, Livna, Orašja, Manjače, Banje Luke, Tuzle, Pazarića... dakle, na svim lokacijama gdje imamo Oružane snage raspisan je natječaj za prijem vojnika iz reda hrvatskog naroda.
Tko sve može konkurirati na ta mjesta i koji su uvjeti?
Postoje opći uvjeti ovog prijema. Prije svega da kažem natječaj je i otvoren 16. kolovoza i traje 15 dana. Kandidati koji će se prijaviti moraju biti starosne dobi između 18 i 27 godina. Ostali opći uvjeti su: da su državljani BiH; da su zdravstveno sposobni i da nisu osuđivani na bezuvjetnu zatvorsku kaznu u trajanju duljem od 6 mjeseci; da se protiv njih ne vodi kazneni postupak; da imaju odgovarajuću stručnu spremu (ovdje se radi o SSS 3. i 4. stupnja neovisno o pozicijama koje se raspisuju). Možda nije zgoreg kazati o kojim je mjestima tu zapravo riječ. Upražnjena vojnička mjesta su u redovima pješaštva, inženjerije i veze te tehničke i prometne, sanitetske i građevinske službe. Govorimo o formacijskim dužnostima vojnika strijelca izvidnika, vozača, kuhara, bolničara, vodoinstalatera i drugih. Ali preciznije informacije vrlo jednostavno je pronaći na web stranici Ministarstva obrane ili telefonskim kontaktom s našim regionalnim središtima.
Zašto biste Vi nekom mladom čovjeku savjetovali da postane vojnik?
Prije svega vojnički poziv u OS BiH znači posao sa sigurnom plaćom. Dalje, mogućnost školovanja, profesionalnog razvoja mladog čovjeka, također sudjelovanja u mirovnim misijama uz značajnu financijsku zaradu; učenje stranih jezika, upoznavanje ljudi i još puno toga.
Ali ono što želim jasno kazati: mi kao vojska smo dio društva i nismo isključeni iz pojava da ljudi traže bolje poslove, istražuju tržište rada i u tom smislu da bismo mi zaista bili atraktivni i privukli vojnike moramo napraviti još dosta toga: popraviti standarde, popraviti uvjete života i rada. Kad govorim to onda mislim i na plaću i na dodatke na plaću i na opremanje i na ishranu i na sve ono što može privući vojnika. Ministarstvo odbrane je napravilo nekoliko vrlo značajnih mjera u tom pravcu i jedna od njih je da je dosadašnja starosna dob za mogućnost ostanka u vojsci koja je do sada bila do 35 godina sada produžena na 40 godina. S druge strane je za narednike, dočasnike pomjerena starosna dob s 50 na 55. A jedna vrlo važna stvar je da je starosna dob za promjenu kategorije s 27 godina pomaknuta na 35 godina.
Što to u praktičnom smislu znači?
To znači ako vojnik koji je ušao u sastav OS BiH studira i završi fakultet, on do sada nije mogao kad napuni 26 godina i uz obuku koja traje godinu dana, konkurirati da postane časnik. Međutim s ovom promjenom, on kad završi fakultet u 25-26 godini još ima 10 godina da konkurira i postane časnik. To je jedan od bitnih motiva za mlade ljude. Ja bih isto rekao da je doći u vojsku jedno veliko financijsko rasterećenje obitelji: dakle, vi možete raditi, primati plaću i s tom plaćom studirati i kasnije odlučiti hoćete li raditi u svojoj struci ili ćete ostati u vojsci kao časnik.
Kako se sve to odražava na obitelj? Koja su sve odricanja... razdvojenost?
BiH je mala država. Znači sve te udaljenosti nisu prevelike i mi uglavnom govorimo o lokacijama koje su vezane uz ova četiri regionalna središta za novačenje. Uglavnom kandidati koji se prijave iz Hercegovine oni će dobiti posao u Hercegovini; oni iz Središnje Bosne dobit ce u Središnjoj Bosni; oni koji se prijave iz Posavine bit će u Orašju... Tako da tu nema nekih većih problema u smislu razdvojenosti.
Naravno, biti vojnik je profesija koja podrazumijeva i da odete u mirovnu misiju, ali princip odlaska na mirovnu misiju je na dragovoljnoj osnovi i moram kazati da naši vojnici s velikom željom sudjeluju i bore se da odu u misiju, jer otići tamo predstavlja značajan financijski dobitak, pa recimo, biti dva puta u misiji znači da riješite svoje stambeno pitanje. Dakle, ne vidim nikakav problem u tom dijelu da su ljudi razdvojeni od obitelji jer ovo je drugačiji sustav organizacije vojske: ovo više nije regrutna ni ročna vojska. Dakle, radno vrijeme je od 8:00 do 16:00 i nakon toga se vraćate svojoj obitelji i normalno živite, osim ako niste na straži vježbi ili negdje u misiji.
Kako danas izgleda obuka jednog vojnika?
Ako govorimo o profesionalnom vojniku koji je već ušao u sustav njegovo je radno vrijeme od 8:00 do 16:00. Jedan dan vojnika u vojarni izgleda tako što počinje s jutarnjom smotrom, pregledom, higijenom i ostalim. Nakon toga ide dnevna obuka, ili dnevne aktivnosti počevši s tjelovježbom, strojevim radnjama, a nakon toga se radi ovisno koje je razdoblje: ako je individualna obuka onda se radi u vojarnama... Između toga je ručak i poslije ručka je nastavak aktivnosti i oko 16:00 kada završava radno vrijeme sa smotrom i prebrojavanjem. Potom oni koji ostaju na službi oni ostaju 24 sata - recimo straža, službujući, požarni i slično - a ostali idu normalno kući.
Također, tokom ljetnog razdoblja ili jesenjeg, organiziramo različite vježbe: na lokalnim područjima obuke ili na glavnom području obuke to je na Manjači. No, to su sve vremenska razdoblja ne duža od 15 dana. Kad se ide u misiju onda se vojnik priprema šest mjeseci jer ipak mi ljude šaljemo u ratna područja i moramo ih pripremiti za uvjete koji ih tamo čekaju. Naše momke i cure imamo u misijama u Afganistanu; u Africi: Kongu, Maliju, Srednjoafričkoj Republici... Međutim, kad govorimo o vojniku onda je fokus na Afganistan. Drugačija je klima, drugačije je vrijeme i u tom smislu je potrebno to razdoblje od šest mjeseci da se dobro obuče i tada se od tih šest mjeseci 3-4 mjeseca boravi u vojarni da se stvori tim. No, kažem to je sve izbor i nije nikakvo nametanje.
Koja bi onda Vaša poruka bila mladima kada je riječ o mogućnosti stupanja u profesionalnu vojsku?
Pozivam sve mlade Hrvate i Hrvatice i ohrabrujem ih da nam se pridruže. Jer mi smo jedna obitelj koja se zove jedinstvene oružane snage BiH. Često čujemo u društvu i medijima da je reforma obrane najbolje to je urađeno u BiH i da su pripadnici vojske bolji dio društva. Ja kažem da smo mi najbolji dio društva. Zato što izvršavamo redovno svoje zadatke i posebno bih rekao da smo uvijek prisutni tamo gdje je narodu potrebna pomoć. Mi smo u zadnjih desetak godina zaista puno toga napravili: bilo je i snjegova, požara i poplava - posebno 2014. bila je velika pomoć vojske - i zato još jednom pozivam mlade Hrvate i Hrvatice da se odazovu na javni poziv za popunjavanje mjesta koja su njima zajamčena. Jako je bitno ne samo zbog 261 radnog mjesta nego i zbog nacionalnog interesa da mi ostanemo ovakvi kakvi jesmo da budemo čvrsti da budemo brojni i da sa svojim znanjem i iskustvom koji imamo mi kao Hrvati, zajednički doprinesemo jačanju i stvaranju boljih Oružanih snaga i na taj način doprinosimo cijelom društvu u BiH.
Razgovarao: Josip Vajdner / Nedjelja.ba
