Evo dolazi još jedan Božić, jedan u nizu koje prosječan ljudski život isprati.
Svi se nekako žurimo u pripremama za Božić, te da spremimo sve potrebne i nepotrebne delicije, da nabavimo što više raznih pića kojima ćemo počastiti goste koji nam dođu ili svrate, da što bolje okitimo svoj životni prostor pa često to kićenje pretvorimo u kič.
Gledamo kako su se pripremili susjedi oko nas i nastojimo ih barem za nijansu nadmašiti. I tako nam dođe sam Božić.
Jedva smo našli vremena otići na božićnu ispovjed koju ionako obavljamo tek reda radi, tek da drugi ne kažu vidi ga nije se ni ispovjedio.
Na polnoćku uglavnom idemo, što iz potrebe za istinskim susretom s Novorođenčetom, što iz potrebe da nas vide da smo tu!?
Ujutro se kreće u obilazak susjeda i čestitanje.
Dolazi se to jutro i k onima kojima inače ne dolazimo, ali eto, danas je Božić pa ću svratiti, opet da drugi vide kako sam „dobar“.
Padaju silni poljupci, pljušte silna čestitanja, usiljeni osmjesi, neiskreni stisci ruku, lažna srdačnost,…
I tako tih nekoliko blagdanskih dana, obilaze se kuće i ljudi koje se inače zaobilaze u širokom luku.
Tako to potraje do Nove godine, opet čestitanja, poljupci, zagrljaji, stisci ruku,…
Čim nastupi godina nova mi se vraćamo starim navikama.
Prestajemo dolaziti jedni drugima, pozdravljati se, a da ne spominjemo poljupce i zagrljaje, kao da se nikada viđali nismo.
Ne mogu ne pitati se, jesam li ja vrijedan Božića?
Jesam li dostojan toga svetoga dana?
Jesam li ja vjernik uopće?
Jesam li ja čovjek vrijedan poštovanja ili zaslužujem prijezir?
Jesam li ja vjernik-katolik koji se raduje Božiću zbog dolaska Novorođenčeta, ili sam obični licemjer koji koristi ovo sveto vrijeme za promociju vlastitoga kiča i licemjerstva?
Jesam li ja vrijedan svoga poziva ili sam tek pusta varalica koja želi sve sebi?
Jesam li ja čovjek koji priznaje Boga ili sam ja sebi sve pa i „bog“?
Znam, mnogi će reći, nisi nikakav čovjek, nisi nikakav vjernik, nisi ništa.
Ali ova se pitanja postavljaju pred ogledalom i samo iz ogledala možemo tražiti istinski i pravi odgovor‼!
Stoga dragi moji Ramljaci, prijatelji i „prijatelji“, vjernici i ostali, dragi podjeljeni puče, podjeljeniji i od Jeruzalema, stanimo pred ogledalo i postavimo si ova pitanja, tko zna, možda i dobijemo odgovor!?
U nadi i vjeri da će ovaj Božić učiniti vidljive pomake u našim srcima svima Vama od srca želim čestitati nadolazeće blagdane starom ramskom čestitkom; NA DOBRO NAM DO'ŠO BOŽIĆ I POROĐENJE ISUSOVO!
Svi se nekako žurimo u pripremama za Božić, te da spremimo sve potrebne i nepotrebne delicije, da nabavimo što više raznih pića kojima ćemo počastiti goste koji nam dođu ili svrate, da što bolje okitimo svoj životni prostor pa često to kićenje pretvorimo u kič.
Gledamo kako su se pripremili susjedi oko nas i nastojimo ih barem za nijansu nadmašiti. I tako nam dođe sam Božić.
Jedva smo našli vremena otići na božićnu ispovjed koju ionako obavljamo tek reda radi, tek da drugi ne kažu vidi ga nije se ni ispovjedio.
Na polnoćku uglavnom idemo, što iz potrebe za istinskim susretom s Novorođenčetom, što iz potrebe da nas vide da smo tu!?
Ujutro se kreće u obilazak susjeda i čestitanje.
Dolazi se to jutro i k onima kojima inače ne dolazimo, ali eto, danas je Božić pa ću svratiti, opet da drugi vide kako sam „dobar“.
Padaju silni poljupci, pljušte silna čestitanja, usiljeni osmjesi, neiskreni stisci ruku, lažna srdačnost,…
I tako tih nekoliko blagdanskih dana, obilaze se kuće i ljudi koje se inače zaobilaze u širokom luku.
Tako to potraje do Nove godine, opet čestitanja, poljupci, zagrljaji, stisci ruku,…
Čim nastupi godina nova mi se vraćamo starim navikama.
Prestajemo dolaziti jedni drugima, pozdravljati se, a da ne spominjemo poljupce i zagrljaje, kao da se nikada viđali nismo.
Ne mogu ne pitati se, jesam li ja vrijedan Božića?
Jesam li dostojan toga svetoga dana?
Jesam li ja vjernik uopće?
Jesam li ja čovjek vrijedan poštovanja ili zaslužujem prijezir?
Jesam li ja vjernik-katolik koji se raduje Božiću zbog dolaska Novorođenčeta, ili sam obični licemjer koji koristi ovo sveto vrijeme za promociju vlastitoga kiča i licemjerstva?
Jesam li ja vrijedan svoga poziva ili sam tek pusta varalica koja želi sve sebi?
Jesam li ja čovjek koji priznaje Boga ili sam ja sebi sve pa i „bog“?
Znam, mnogi će reći, nisi nikakav čovjek, nisi nikakav vjernik, nisi ništa.
Ali ova se pitanja postavljaju pred ogledalom i samo iz ogledala možemo tražiti istinski i pravi odgovor‼!
Stoga dragi moji Ramljaci, prijatelji i „prijatelji“, vjernici i ostali, dragi podjeljeni puče, podjeljeniji i od Jeruzalema, stanimo pred ogledalo i postavimo si ova pitanja, tko zna, možda i dobijemo odgovor!?
U nadi i vjeri da će ovaj Božić učiniti vidljive pomake u našim srcima svima Vama od srca želim čestitati nadolazeće blagdane starom ramskom čestitkom; NA DOBRO NAM DO'ŠO BOŽIĆ I POROĐENJE ISUSOVO!
Ivan Filipović
