Zamislite asteroid veličine stadiona koji će pogoditi Zemlju za samo dva tjedna. Vatrena kugla sjajnija od Sunca probila bi atmosferu brzinom 60 puta većom od brzine zvuka, a razorna snaga 4.000 Hirošima sravnila bi gradove i usmrtila milijune ljudi.
Ovo nije scenarij znanstvene fantastike. Brojni asteroidi koji su prošli u blizini našeg planeta otkriveni su tek u posljednjem trenutku. Godine 2019. asteroid veličine 30-katnice otkriven je samo jedan dan prije nego što je prošao bliže od nekih satelita.
Još veći asteroid, otkriven prošle godine, primijećen je tek 13 dana prije nego što je prošao bliže Zemlji od Mjeseca. Da smo bili pogođeni, posljedice bi bile katastrofalne.
Tako je edukativni YouTube kanal Kurzgesagt objasnio moguće načine obrane od asteroida ovakvih veličina.
Zašto dosadašnje metode ne funkcioniraju
Unatoč brojnim prijedlozima, od laserskog spaljivanja i postavljanja potisnika do slanja sondi i nuklearnih eksplozija, znanstvenici priznaju da su ove metode ograničene. One mogu promijeniti putanju asteroida, ali tek neznatno. Osim toga, zahtijevaju godine, pa i desetljeća priprema, što znači da bi u slučaju kasnog otkrivanja prijetnje bile beskorisne.
Nuklearna opcija posebno je problematična. Ako bi bomba udarila izravno u asteroid, uništila bi se prije nego što bi eksplodirala. Eksplozija tik iznad površine ne bi proizvela očekivani učinak jer u svemiru nema zraka da prenese udarni val.
A ideja da se na asteroid sleti i izbuši rupa u koju bi se postavila bomba u praksi je gotovo neizvediva, slijetanje na male, brze objekte iznimno je teško, a vremena za izvođenje takve operacije bilo bi premalo.
Nova nada: volframovi penetratori
Znanstvenici su zato razvili novu metodu: superguste, ultrabrze "kozmičke metke", poznate kao penetratore. Riječ je o vitkim projektilima dugim nekoliko metara, izrađenima od volframa, metala koji je mnogo gušći i tvrđi od stijene.
Oni se postavljaju na put asteroida i miruju u svemiru. No iz perspektive asteroida, koji juri brzinom od 70.000 km/h, čini se kao da oni jure prema njemu. Sudar oslobađa energiju od oko 120 tona TNT-a, volfram se rastali, a asteroid se raspada u tisuće komada.
Ključno je da se asteroid pogodi dovoljno rano, barem jedan dan prije udara, dok je još oko 2 milijuna kilometara daleko. U tom slučaju fragmenti bi se raširili i u atmosferi stvorili tek bezopasni svjetlosni spektakl.
Najveća prijetnja: "planet killers"
Ipak, postoji scenarij koji i dalje ostaje gotovo nerješiv: goleme komete veličine planine, poznate kao "planet killers". Takvi objekti mogli bi uništiti većinu života na Zemlji jednim udarom.
Primjerice, komet NEOWISE iz 2020. imao je snagu 6.000 puta veću od svih nuklearnih bombi na Zemlji zajedno, a otkriven je tek četiri mjeseca prije najbližeg prolaska pored našeg planeta. Ako bi se takav objekt otkrio šest mjeseci prije udara, čovječanstvo bi imalo vrlo malo šansi. Čak i kad bi ga se uspjelo razbiti, ostaci bi i dalje bili dovoljno veliki da izazovu globalnu katastrofu.
Uništavanje takvog tijela zahtijevalo bi stotine tisuća penetratora i nuklearnu eksploziju od 300 megatona duboko u jezgru kometa, zadatak za koji trenutno nemamo ni rakete ni kapacitete.
Imamo tehnologiju, ali ne i spremnost
Za manje asteroide rješenje već postoji, volframovi penetratori mogli bi ih raznijeti i spriječiti katastrofu. Za "planet killere" nužna bi bila kombinacija penetratora i nuklearnih bojevih glava, ali i globalna priprema s unaprijed spremnim raketama i opremom.
Iako zvuči kao znanstvena fantastika, znanstvenici tvrde da tehnologiju za ovakve misije već imamo. Ono što nedostaje jest međunarodna spremnost i sustavni plan za obranu planeta.
Ovo nije scenarij znanstvene fantastike. Brojni asteroidi koji su prošli u blizini našeg planeta otkriveni su tek u posljednjem trenutku. Godine 2019. asteroid veličine 30-katnice otkriven je samo jedan dan prije nego što je prošao bliže od nekih satelita.
Još veći asteroid, otkriven prošle godine, primijećen je tek 13 dana prije nego što je prošao bliže Zemlji od Mjeseca. Da smo bili pogođeni, posljedice bi bile katastrofalne.
Tako je edukativni YouTube kanal Kurzgesagt objasnio moguće načine obrane od asteroida ovakvih veličina.
Zašto dosadašnje metode ne funkcioniraju
Unatoč brojnim prijedlozima, od laserskog spaljivanja i postavljanja potisnika do slanja sondi i nuklearnih eksplozija, znanstvenici priznaju da su ove metode ograničene. One mogu promijeniti putanju asteroida, ali tek neznatno. Osim toga, zahtijevaju godine, pa i desetljeća priprema, što znači da bi u slučaju kasnog otkrivanja prijetnje bile beskorisne.
Nuklearna opcija posebno je problematična. Ako bi bomba udarila izravno u asteroid, uništila bi se prije nego što bi eksplodirala. Eksplozija tik iznad površine ne bi proizvela očekivani učinak jer u svemiru nema zraka da prenese udarni val.
A ideja da se na asteroid sleti i izbuši rupa u koju bi se postavila bomba u praksi je gotovo neizvediva, slijetanje na male, brze objekte iznimno je teško, a vremena za izvođenje takve operacije bilo bi premalo.
Nova nada: volframovi penetratori
Znanstvenici su zato razvili novu metodu: superguste, ultrabrze "kozmičke metke", poznate kao penetratore. Riječ je o vitkim projektilima dugim nekoliko metara, izrađenima od volframa, metala koji je mnogo gušći i tvrđi od stijene.
Oni se postavljaju na put asteroida i miruju u svemiru. No iz perspektive asteroida, koji juri brzinom od 70.000 km/h, čini se kao da oni jure prema njemu. Sudar oslobađa energiju od oko 120 tona TNT-a, volfram se rastali, a asteroid se raspada u tisuće komada.
Ključno je da se asteroid pogodi dovoljno rano, barem jedan dan prije udara, dok je još oko 2 milijuna kilometara daleko. U tom slučaju fragmenti bi se raširili i u atmosferi stvorili tek bezopasni svjetlosni spektakl.
Najveća prijetnja: "planet killers"
Ipak, postoji scenarij koji i dalje ostaje gotovo nerješiv: goleme komete veličine planine, poznate kao "planet killers". Takvi objekti mogli bi uništiti većinu života na Zemlji jednim udarom.
Primjerice, komet NEOWISE iz 2020. imao je snagu 6.000 puta veću od svih nuklearnih bombi na Zemlji zajedno, a otkriven je tek četiri mjeseca prije najbližeg prolaska pored našeg planeta. Ako bi se takav objekt otkrio šest mjeseci prije udara, čovječanstvo bi imalo vrlo malo šansi. Čak i kad bi ga se uspjelo razbiti, ostaci bi i dalje bili dovoljno veliki da izazovu globalnu katastrofu.
Uništavanje takvog tijela zahtijevalo bi stotine tisuća penetratora i nuklearnu eksploziju od 300 megatona duboko u jezgru kometa, zadatak za koji trenutno nemamo ni rakete ni kapacitete.
Imamo tehnologiju, ali ne i spremnost
Za manje asteroide rješenje već postoji, volframovi penetratori mogli bi ih raznijeti i spriječiti katastrofu. Za "planet killere" nužna bi bila kombinacija penetratora i nuklearnih bojevih glava, ali i globalna priprema s unaprijed spremnim raketama i opremom.
Iako zvuči kao znanstvena fantastika, znanstvenici tvrde da tehnologiju za ovakve misije već imamo. Ono što nedostaje jest međunarodna spremnost i sustavni plan za obranu planeta.
