Ni SDA ni Izetbegović neće odjednom naprasno stati s provođenjem svojih višedesetljetnih ciljeva u BiH. To nije nikakva novost. Novost je to što se na bošnjačkoj političkoj sceni sve otvorenije govori o tim ciljevima i načinu njihova ostvarivanja.
Oko jedne stvari Bakir Izetbegović, predsjednik SDA i neprikosnoveni lider bošnjačke politike, definitivno je u pravu: nikakvo rješenje hrvatsko-bošnjačkih odnosa, pa ni Izborni zakon, veli, neće proći ni u Parlamentarnoj skupštini BiH niti u bošnjačkoj javnosti, ako prethodno ne relaksiramo odnose Bošnjaka i Hrvata, ako se zadrži percepcija da se radi pod pritiskom i ucjenama.
Izjavio je to Izetbegović u intervjuu za portal Faktor.ba i zasigurno je u pravu. Hrvatsko-bošnjački odnosi su zatrovani i to sistemskim potezima što bošnjačke politike što međunarodnog faktora. Nakon iskustva alijanse i platforme te trostrukog nametanja fenomena Komšića, najava da će se taj fenomen spustiti na sve razine vlasti te kontinuiranog sotoniziranja hrvatske politike, intelektualca, novinara, poduzetnika, branitelja – ništa se drugo nije moglo ni očekivati. Ti odnosi ni ne mogu biti drugačiji nego upravo do kraja zatrovani.
Nitko nikomu ne vjeruje i to s pravom. Potpisani sporazumi vrijede dok se Izetbegović ne vrati u Sarajevo i nikog ni na što ne obvezuju. To smo vidjeli nedavno i s „Mostarskim sporazumom“ Izetbegovića s Čovićem, iako su mu „svjedoci“ bili najvažniji dužnosnici međunarodne zajednice u BiH.
Čelnik SDA dodatno je „prisnažio“ kako se izbor nove Vlade FBiH ne smije vezivati uz dogovor o izmjenama Izbornoga zakona te onda paradoksalno kaže kako nikakvih daljnjih razgovora o Izbornom zakonu neće biti dok se ne uspostavi nova Federalna vlada. Malo kontradiktoran stav, ali na to smo već naviknuti.
Ipak, nije za Izetbegovića toliki problem uspostava nove Vlade FBiH, koliko mu je problem gubljenje Vlade Županije Sarajevo te predstojeći lokalni izbori. Kako gotovo svakodnevno bivamo obaviješteni o novoj korupcijskoj aferi kadrova SDA, sve jasnije postaje da su za SDA predstojeći lokalni izbori još jedni u nizu „sudbonosnih“ jer bi temeljna bošnjačka stranka mogla ostati bez ičega u najvažnijem i najbogatijem gradu u BiH. Gubitak Sarajeva za SDA bi bio gotovo pa nenadoknadiv te si stoga Izetbegović ne može dozvoliti da izgleda „slabo“ i pristane na bilo kakav dogovor s Hrvatima. Upravo suprotno, što se SDA više upetljava u korupcijske afere, to će Izetbegović radikalnije nastupati prema Hrvatima.
No, kako tobože ne bi do kraja zatvorio vrata „dogovora“ s Hrvatima, Izetbegović u posljednje vrijeme sve češće otkriva vlastitu viziju promjena Izbornoga zakona. Štoviše, on govori o izmjenama Ustava BiH koje bi u konačnici promijenile karakter entiteta Federacija BiH te ga pretvorila u biti u jednonacionalni entitet u kojem svu vlast ima tzv. demografska većina“.
„Ja vidim rješenje u implementaciji dijela Aprilskog paketa, dakle u indirektnom izboru (članova Predsjedništva, op.a.), te u otklanjanju asimetrije u ovlastima Doma naroda FBiH i Vijeća naroda RS-a, na način da i Dom naroda štiti isključivo vitalne nacionalne interese. HDZ ima svoje zahtjeve u vezi s legitimnim predstavljanjem, mi imamo svoje zahtjeve u vezi s uklanjanjem kočnica koje su trenutno na djelu, a koje omogućavaju da manjina u Domu naroda poništava volju većine u Zastupničkom domu“, rekao je transparentno Izetbegović u razgovoru za Faktor.ba.
Dakle, izbor članova Predsjedništva želi s građana prenijeti na parlamente, a Domu naroda FBiH bi praktično ukinuo ovlasti i sveo ga na protokolarnu ulogu. Time bi se otklonili mehanizmi očuvanja pozicije konstitutivnog naroda za Hrvate i praktično bi prestala postojati potreba za definiranjem načina izbora legitimnih političkih predstavnika konstitutivnih naroda.
Bio bi to dolazak na korak od unitarizacije FBiH i pretvaranja ovog entiteta u klicu sutrašnje bošnjačke nacionalne države.
To je legitiman Izetbegovićev stav na koji i on i SDA imaju pravo. Druga je stvar što je takav stav zapravo izravan izraz neprijateljstva prema Hrvatima ali i negacija BiH kao države u svemu jednakopravnih, konstitutivnih naroda.
Ono što nemaju pravo je očekivati od Hrvata pomoć u tom procesu. Od platformaški nastrojenih političkih stranaka u BiH preostao je još samo HSP Ćane Primorca, no oni su u potpunosti marginalna politička organizacija.
Hrvatskoj javnosti u BiH je jasno što bošnjačka politika planira i svjesna je opasnosti koje takva politika donosi. Na sve to hrvatska politika mora imati jasan odgovor. Štoviše, vrijeme je da preuzme proaktivnu ulogu u vođenju političkih procesa.
Ni SDA ni Izetbegović neće odjednom naprasno stati s provođenjem svojih višedesetljetnih ciljeva u BiH. To nije nikakva novost. Novost je to što se na bošnjačkoj političkoj sceni sve otvorenije govori o tim ciljevima i načinu njihova ostvarivanja.
U međuvremenu, hrvatska politika još uvijek nije pronašla kvalitetan i konkretan odgovor na fenomen Komšić. Ako se uđe u novu izbornu godinu (2022.) s Izbornim zakonom koji omogućava nametanje političkih predstavnika drugim narodima, onda će biti kasno za bilo kakve promjene te će izlazak hrvatskog biračkog tijela na izbore biti besmislen.
Stoga se danas trebaju nuditi rješenja vezana za Izborni zakon, ali i u tišini se pripremati za vrlo izvjesni scenarij pokušaja totalnog izbacivanja Hrvata iz vlasti.
Dok god se izbacuju iz zajedničkih institucija, Hrvati moraju graditi vlastite nacionalne institucije unutar BiH. Moraju biti spremni ući u treći entitet ako ih Izetbegović na to natjera, piše Dnevnik.ba
Oko jedne stvari Bakir Izetbegović, predsjednik SDA i neprikosnoveni lider bošnjačke politike, definitivno je u pravu: nikakvo rješenje hrvatsko-bošnjačkih odnosa, pa ni Izborni zakon, veli, neće proći ni u Parlamentarnoj skupštini BiH niti u bošnjačkoj javnosti, ako prethodno ne relaksiramo odnose Bošnjaka i Hrvata, ako se zadrži percepcija da se radi pod pritiskom i ucjenama.
Izjavio je to Izetbegović u intervjuu za portal Faktor.ba i zasigurno je u pravu. Hrvatsko-bošnjački odnosi su zatrovani i to sistemskim potezima što bošnjačke politike što međunarodnog faktora. Nakon iskustva alijanse i platforme te trostrukog nametanja fenomena Komšića, najava da će se taj fenomen spustiti na sve razine vlasti te kontinuiranog sotoniziranja hrvatske politike, intelektualca, novinara, poduzetnika, branitelja – ništa se drugo nije moglo ni očekivati. Ti odnosi ni ne mogu biti drugačiji nego upravo do kraja zatrovani.
Nitko nikomu ne vjeruje i to s pravom. Potpisani sporazumi vrijede dok se Izetbegović ne vrati u Sarajevo i nikog ni na što ne obvezuju. To smo vidjeli nedavno i s „Mostarskim sporazumom“ Izetbegovića s Čovićem, iako su mu „svjedoci“ bili najvažniji dužnosnici međunarodne zajednice u BiH.
Čelnik SDA dodatno je „prisnažio“ kako se izbor nove Vlade FBiH ne smije vezivati uz dogovor o izmjenama Izbornoga zakona te onda paradoksalno kaže kako nikakvih daljnjih razgovora o Izbornom zakonu neće biti dok se ne uspostavi nova Federalna vlada. Malo kontradiktoran stav, ali na to smo već naviknuti.
Ipak, nije za Izetbegovića toliki problem uspostava nove Vlade FBiH, koliko mu je problem gubljenje Vlade Županije Sarajevo te predstojeći lokalni izbori. Kako gotovo svakodnevno bivamo obaviješteni o novoj korupcijskoj aferi kadrova SDA, sve jasnije postaje da su za SDA predstojeći lokalni izbori još jedni u nizu „sudbonosnih“ jer bi temeljna bošnjačka stranka mogla ostati bez ičega u najvažnijem i najbogatijem gradu u BiH. Gubitak Sarajeva za SDA bi bio gotovo pa nenadoknadiv te si stoga Izetbegović ne može dozvoliti da izgleda „slabo“ i pristane na bilo kakav dogovor s Hrvatima. Upravo suprotno, što se SDA više upetljava u korupcijske afere, to će Izetbegović radikalnije nastupati prema Hrvatima.
No, kako tobože ne bi do kraja zatvorio vrata „dogovora“ s Hrvatima, Izetbegović u posljednje vrijeme sve češće otkriva vlastitu viziju promjena Izbornoga zakona. Štoviše, on govori o izmjenama Ustava BiH koje bi u konačnici promijenile karakter entiteta Federacija BiH te ga pretvorila u biti u jednonacionalni entitet u kojem svu vlast ima tzv. demografska većina“.
„Ja vidim rješenje u implementaciji dijela Aprilskog paketa, dakle u indirektnom izboru (članova Predsjedništva, op.a.), te u otklanjanju asimetrije u ovlastima Doma naroda FBiH i Vijeća naroda RS-a, na način da i Dom naroda štiti isključivo vitalne nacionalne interese. HDZ ima svoje zahtjeve u vezi s legitimnim predstavljanjem, mi imamo svoje zahtjeve u vezi s uklanjanjem kočnica koje su trenutno na djelu, a koje omogućavaju da manjina u Domu naroda poništava volju većine u Zastupničkom domu“, rekao je transparentno Izetbegović u razgovoru za Faktor.ba.
Dakle, izbor članova Predsjedništva želi s građana prenijeti na parlamente, a Domu naroda FBiH bi praktično ukinuo ovlasti i sveo ga na protokolarnu ulogu. Time bi se otklonili mehanizmi očuvanja pozicije konstitutivnog naroda za Hrvate i praktično bi prestala postojati potreba za definiranjem načina izbora legitimnih političkih predstavnika konstitutivnih naroda.
Bio bi to dolazak na korak od unitarizacije FBiH i pretvaranja ovog entiteta u klicu sutrašnje bošnjačke nacionalne države.
To je legitiman Izetbegovićev stav na koji i on i SDA imaju pravo. Druga je stvar što je takav stav zapravo izravan izraz neprijateljstva prema Hrvatima ali i negacija BiH kao države u svemu jednakopravnih, konstitutivnih naroda.
Ono što nemaju pravo je očekivati od Hrvata pomoć u tom procesu. Od platformaški nastrojenih političkih stranaka u BiH preostao je još samo HSP Ćane Primorca, no oni su u potpunosti marginalna politička organizacija.
Hrvatskoj javnosti u BiH je jasno što bošnjačka politika planira i svjesna je opasnosti koje takva politika donosi. Na sve to hrvatska politika mora imati jasan odgovor. Štoviše, vrijeme je da preuzme proaktivnu ulogu u vođenju političkih procesa.
Ni SDA ni Izetbegović neće odjednom naprasno stati s provođenjem svojih višedesetljetnih ciljeva u BiH. To nije nikakva novost. Novost je to što se na bošnjačkoj političkoj sceni sve otvorenije govori o tim ciljevima i načinu njihova ostvarivanja.
U međuvremenu, hrvatska politika još uvijek nije pronašla kvalitetan i konkretan odgovor na fenomen Komšić. Ako se uđe u novu izbornu godinu (2022.) s Izbornim zakonom koji omogućava nametanje političkih predstavnika drugim narodima, onda će biti kasno za bilo kakve promjene te će izlazak hrvatskog biračkog tijela na izbore biti besmislen.
Stoga se danas trebaju nuditi rješenja vezana za Izborni zakon, ali i u tišini se pripremati za vrlo izvjesni scenarij pokušaja totalnog izbacivanja Hrvata iz vlasti.
Dok god se izbacuju iz zajedničkih institucija, Hrvati moraju graditi vlastite nacionalne institucije unutar BiH. Moraju biti spremni ući u treći entitet ako ih Izetbegović na to natjera, piše Dnevnik.ba
