Ljudi moji sjetite se sada
Što je bilo davno i nekada
Naši pretci šta su sve radili
I kako su vrijeme provodili
Da bi duge noći prekratili
Razne igre oni su smislili
Jedni druge nekad su cjenili
Svaku večer skupa su sjelili
Jednu igru ja ću opisati
I na njoj se malo zadržati
Najčešće su prstena igrali
U toj igri često uživali
Ta je igra od starina znana
Hvala Bogu i sad sačuvana
Dok su naši pradjedovi bili
Tu su igru najviše volili
Kako nasta to je uvijek tema
I ostat će vječita dilema
O tom stoje razne teorije
Niko nezna koja je najprije
Svi su isto obučeni bili
I pletene kape su nosili
Sa glave bi kape poskidali
I pod njiju prsten sakrivali
Pučka igra prsten uvijek bila
Umjetnost se u njem osjetila
Snalažljivost tu vježbaju ljudi
Tu se psiha u čovjeku budi
Pravila se vremenom mjenjala
Ali igra nije prestajala
Stoljećima igra se igrala
I nikada nije prestajala
U ekipi do trojica ljudi
Jedan drugog potiče i budi
Na pod prostru biljac ili deku
Tad sa strana prstendžije kleknu
Jedni prsten pod čarapu kriju
Drugi tražeć junački boj biju
Svi gledaju gdje će da ga stavi
Ko ga nađe prstendžija pravi
To vam prosto na oko izgleda
Al se prsten nekad naći neda
Pređe nekad baja preko oka
Svaki čarap težak skoro oka
Za početak dva čarapa kriju
Za jedanaest bodova se biju
Nađeš prsten igra nije tvoja
Al dobivaš jedanaest bodova
Protivnici na koljena staju
Kad se krije ničim ne mrdaju
Išćeli se, svaki pokret gleda
Jedan poen tu se lako ne da
Dok ti kriješ oni mogu dići
Tri čarapa smiju nabaciti
Kriješ dalje dok dođeš do kraja
Tri pošuškaš radi običaja
Kad pokriješ čarape do kraja
Tad protivnik svojim redom para
Ako prsten on od prve digne
Ti si gotov ispadaš iz igre
Ako nađe drugi put i više
Sve se broje i tebi se piše
Mora do dva čarape sparati
U predzadnem mora prsten naći
Kraj je igre kad do dvijesto dođeš
Il četiri noge kada prođeš
Svaka noga pedeset bodova
Kad ih skupiš pobjeda je tvoja
Kada brojiš i to moraš znati
Na devetku da nemože stati
A u zadnjoj na devetku stoji
Normalno se do pedeset broji
Kako kaže ova igra stara
Treća noga drukcije se para
Do četiri mora se sparati
Zatim prsten od dva puta naći
Zadnja noga kunara se zove
Tad se svima jako ruke znoje
Živci rade teško prsten skriti
Po dva sata ona može biti
Dok igra protivnici ljuti
Ko izgubi boljem ruku pruži
Drugu večer novu borbu biju
Opet prsten iz početka kriju
Običaje treba sačuvati
I naših se starih prisjećati
Sve što krene mora jednom stati
A prsten će do vjeka ostati
Zato mladi starije gledajte
Zaboravu tu igru ne dajte
Nek ostane prsten među vama
Neka vječno živi naša Rama
Stihovi: Ivan Čuljak, Rovišće - Ploča
Što je bilo davno i nekada
Naši pretci šta su sve radili
I kako su vrijeme provodili
Da bi duge noći prekratili
Razne igre oni su smislili
Jedni druge nekad su cjenili
Svaku večer skupa su sjelili
Jednu igru ja ću opisati
I na njoj se malo zadržati
Najčešće su prstena igrali
U toj igri često uživali
Ta je igra od starina znana
Hvala Bogu i sad sačuvana
Dok su naši pradjedovi bili
Tu su igru najviše volili
Kako nasta to je uvijek tema
I ostat će vječita dilema
O tom stoje razne teorije
Niko nezna koja je najprije
Svi su isto obučeni bili
I pletene kape su nosili
Sa glave bi kape poskidali
I pod njiju prsten sakrivali
Pučka igra prsten uvijek bila
Umjetnost se u njem osjetila
Snalažljivost tu vježbaju ljudi
Tu se psiha u čovjeku budi
Pravila se vremenom mjenjala
Ali igra nije prestajala
Stoljećima igra se igrala
I nikada nije prestajala
U ekipi do trojica ljudi
Jedan drugog potiče i budi
Na pod prostru biljac ili deku
Tad sa strana prstendžije kleknu
Jedni prsten pod čarapu kriju
Drugi tražeć junački boj biju
Svi gledaju gdje će da ga stavi
Ko ga nađe prstendžija pravi
To vam prosto na oko izgleda
Al se prsten nekad naći neda
Pređe nekad baja preko oka
Svaki čarap težak skoro oka
Za početak dva čarapa kriju
Za jedanaest bodova se biju
Nađeš prsten igra nije tvoja
Al dobivaš jedanaest bodova
Protivnici na koljena staju
Kad se krije ničim ne mrdaju
Išćeli se, svaki pokret gleda
Jedan poen tu se lako ne da
Dok ti kriješ oni mogu dići
Tri čarapa smiju nabaciti
Kriješ dalje dok dođeš do kraja
Tri pošuškaš radi običaja
Kad pokriješ čarape do kraja
Tad protivnik svojim redom para
Ako prsten on od prve digne
Ti si gotov ispadaš iz igre
Ako nađe drugi put i više
Sve se broje i tebi se piše
Mora do dva čarape sparati
U predzadnem mora prsten naći
Kraj je igre kad do dvijesto dođeš
Il četiri noge kada prođeš
Svaka noga pedeset bodova
Kad ih skupiš pobjeda je tvoja
Kada brojiš i to moraš znati
Na devetku da nemože stati
A u zadnjoj na devetku stoji
Normalno se do pedeset broji
Kako kaže ova igra stara
Treća noga drukcije se para
Do četiri mora se sparati
Zatim prsten od dva puta naći
Zadnja noga kunara se zove
Tad se svima jako ruke znoje
Živci rade teško prsten skriti
Po dva sata ona može biti
Dok igra protivnici ljuti
Ko izgubi boljem ruku pruži
Drugu večer novu borbu biju
Opet prsten iz početka kriju
Običaje treba sačuvati
I naših se starih prisjećati
Sve što krene mora jednom stati
A prsten će do vjeka ostati
Zato mladi starije gledajte
Zaboravu tu igru ne dajte
Nek ostane prsten među vama
Neka vječno živi naša Rama
Stihovi: Ivan Čuljak, Rovišće - Ploča
