Plakao sam kao djete malo
Kad sam Ramu ostavljao dragu
Srce mi je skoro bilo stalo
Dok se s majkom pozdravljah na pragu.
Zbogom sine tiho je zborila
Nek te sreća i blagoslov prati
Nek te čuva naša Gospa mila
Domu svome ti se opet vrati.
Srce mi se stisnulo od jada
Ni riječ nisam tad mogao reći
Kao da je nestala sva nada
Prag mi kućni od planine veći.
Još jedanput s visokog Makljena
Bacih pogleded preko Ramskih dola
Predivna je ta ljepota njena
Od jezera, pa sve do Uzdola.
U Beč dođoh, a u stanu ništa
Zgrada stara, ja da vidiš tuge
Ni topline, vatre, nit ognjišta
Sve radnici iz bivše nam Juge.
A na poslu, nije loše tako
Samo ne znaš Njemačkog jezika
Neki misle da je sve to lako
A ustvari tuga je velika.
Nije plaća, baš tako ni slaba
Al računi da te Bog sačuva
Dok poplaćaš radiš skoro džaba
Nije lako zaraditi kruva.
Svima bi nam puno bilo bolje
Da radimo u svom rodnom kraju
Kad bi bilo samo dobre volje
Vlastodršci svi to dobro znaju.
Nema veze , ma iz stranke koje
Svoje ljude imaju u vijeću
Samo traže interese svoje
Gdje je žrtva za narodnu sreću.
Svađaju se, sve sami Hrvati
Jedni druge podržati neće
Zadaća je moraju to znati
Biti izvor razvoja i sreće.
A tako samo malo treba
Ljudske sloge, morala i duha
Rama nam je dar od samog neba
U njoj treba zarađivat kruha
U tuđinu odlaze nam mladi
Puste kuće, naselja i njive
Progutajte ponos i prepirke
Pa da opet ponovno ožive
Svađa nikom dobro ne donosi
Sad pružite, jedan drugom ruke
Niko nikom neka ne prkosi
Oživjet će Rama bez po muke.
Svi zajedno, ma iz kojeg tima
Složno dajte za Ramu svoj glas
Dokažite da života ima
U mladima, nada je i spas
Povjest će vas pamtiti po tome
Što ste dali ovoj našoj grudi
Ako narod ostane na svome
Po tom će vas upamtiti ljudi.
Učinite što vam je u moći
Majke naše da ne plaču više
Bog nam svima bio na pomoći
Da se ljepša povjest Rame piše.
Sastavio: Žarko Mađar
Kad sam Ramu ostavljao dragu
Srce mi je skoro bilo stalo
Dok se s majkom pozdravljah na pragu.
Zbogom sine tiho je zborila
Nek te sreća i blagoslov prati
Nek te čuva naša Gospa mila
Domu svome ti se opet vrati.
Srce mi se stisnulo od jada
Ni riječ nisam tad mogao reći
Kao da je nestala sva nada
Prag mi kućni od planine veći.
Još jedanput s visokog Makljena
Bacih pogleded preko Ramskih dola
Predivna je ta ljepota njena
Od jezera, pa sve do Uzdola.
U Beč dođoh, a u stanu ništa
Zgrada stara, ja da vidiš tuge
Ni topline, vatre, nit ognjišta
Sve radnici iz bivše nam Juge.
A na poslu, nije loše tako
Samo ne znaš Njemačkog jezika
Neki misle da je sve to lako
A ustvari tuga je velika.
Nije plaća, baš tako ni slaba
Al računi da te Bog sačuva
Dok poplaćaš radiš skoro džaba
Nije lako zaraditi kruva.
Svima bi nam puno bilo bolje
Da radimo u svom rodnom kraju
Kad bi bilo samo dobre volje
Vlastodršci svi to dobro znaju.
Nema veze , ma iz stranke koje
Svoje ljude imaju u vijeću
Samo traže interese svoje
Gdje je žrtva za narodnu sreću.
Svađaju se, sve sami Hrvati
Jedni druge podržati neće
Zadaća je moraju to znati
Biti izvor razvoja i sreće.
A tako samo malo treba
Ljudske sloge, morala i duha
Rama nam je dar od samog neba
U njoj treba zarađivat kruha
U tuđinu odlaze nam mladi
Puste kuće, naselja i njive
Progutajte ponos i prepirke
Pa da opet ponovno ožive
Svađa nikom dobro ne donosi
Sad pružite, jedan drugom ruke
Niko nikom neka ne prkosi
Oživjet će Rama bez po muke.
Svi zajedno, ma iz kojeg tima
Složno dajte za Ramu svoj glas
Dokažite da života ima
U mladima, nada je i spas
Povjest će vas pamtiti po tome
Što ste dali ovoj našoj grudi
Ako narod ostane na svome
Po tom će vas upamtiti ljudi.
Učinite što vam je u moći
Majke naše da ne plaču više
Bog nam svima bio na pomoći
Da se ljepša povjest Rame piše.
Sastavio: Žarko Mađar
