''Međunarodna zajednica dat će šansu predstavnicima parlamentarnih stranaka da se dogovore oko izmjena Izbornog zakona BiH do travnja, eventualno do početka svibnja, nakon čega će, kako je najavio, povećati pritisak, jer neće dozvoliti da se od BiH napravi slučaj Mostar'', rekao je visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko gostujući u političkom magazinu ''Acta'' na TV Alfa.
Upitan zašto ne posegne za bonnskim ovlastima i nametne izmjene Izbornog zakona BiH, a s obzirom da poljuljana parlamentarna većina u izbornoj godini teško može donijeti ta zakonska rješenja, Inzko je rekao kako ne isključuje tu mogućnost. ''Bosna i Hercegovina želi u Europsku uniju i bilo bi dobro da je ona u stanju da riješi svoje unutarnje pitanje oko Izbornog zakona. Ne bi bilo dobro da želi tamo ići, a kod kuće ne može napraviti neki red. To je kontradiktorno.
U svakom slučaju, ja trenutačno ne namjeravam uključiti se s bonnskim ovlastima, ali ona naravno uvijek postoje... Znam za Anex 10, nisam ga zaboravio, samo da znate. Ja sam spreman učiniti puno, ali ono što Vi mislite, ja ću to učiniti na kraju, kada se iscrpe sve mogućnosti'', pojasnio je Inzko.
Dodao je i kako se međunarodna zajednica prvenstveno fokusirala na popunjavanje Doma naroda Federacije Bosne i Hercegovine, te da stručnjaci pokušavaju doći do kompromisa.
''Naravno, kompromis neće zadovoljiti nikoga, ali zdrav kompromis treba prihvatiti'', smatra Inzko. Prema njegovim riječima, oni koji sjede u Skupštini trebaju snositi punu odgovornost ako se ne pronađe rješenje, jer je Ustavni sud BiH jasno rekao da su izmjene Izbornog zakona BiH pred parlamentarcima.
Govoreći o svom autoritetu kod domaćih predstavnika vlasti Inzko je napravio paralelu sa jednim od svojih prethodnika Paddyjem Ashdownom. ''Paddy Ashdown je bio tu u neko drugo vrijeme, to je bilo poslije rata. On je imao 800 ljudi u svom uredu, ja ih imam samo 80, i Paddy Ashdown je iza sebe imao 60.000 vojnika. Kada bi on nešto odlučio, a to se ne bi provelo, on je uvijek mogao zvati EUFOR, IFOR, SFOR da oni interveniraju'', podsjetio je Inzko.
U ovom vremenu, visoki predstavnik dobija brojne prijetnje u pisanoj verziji, ali i direktne prijetnje smrću. Odgovorio je i na kritike javnosti o ''enormnim'' primanjima u BiH, te kazao da je spreman i da se odrekne svoje plaće. Opisao je i svoj radni dan. ''Što se tiče mog dana, mogu vam reći, jutro počinjemo sa sastankom, pogledamo tisak iz cijele zemlje i iz susjednih zemalja, mi takve stvari pratimo. Preko dana opet sastanci, pa sastanak za pisma.
Dobijamo preko 1.000 pisama godišnje, koje analiziramo. Najopterećenije nam je pravno odjeljenje'', kazao je Inzko. Odgovarajući na pitanje kada će se zatvoriti OHR-a u BiH, on je naglasio da zaista želi kući, ali da mu ''neke izjave iz Banja luke produžuju boravak''.
''Mojoj supruzi bi bilo drago da se vratim. Ja sam najduže ovdje (devet godina). Moja žena pati zbog toga, ona jeste pjevačica, putuje, ali kada je kod kuće ona je sama. I zbog djece bih volio da sam kod kuće. Ja mislim da će doći to vrijeme da ću ja otići,'' dodao je.
Komentirajući aktuelnu političku situaciju te šta nas očekuje u izbornoj godini kazao je da predstoji politička borba, ali ne oko otvaranja radnih mjesta, izgradnje, poboljšanja situacije u zemlji, nego borba u dokazivanju tko je veći Bošnjak, Srbin ili Hrvat. Rekao je kako Apsolutno podržava europski put BiH, ali ističe da reforme i napredak ne trebamo provoditi zbog Europe, nego zbog nas samih. Ključno je stvoriti pravnu državu i riješiti problem korupcije ''da ljudi idu u bolnicu bez novčanika''. ''Mislim da su neki deklarativno za europski put, možda se plaše pravne države....
Mislim da mladi toliko žele u EU da odlaze iz BiH'', irekao je. Upitan o ''Daytonu 2'' kazao je da takvo rješenje sada nije realistično, ali da će doći nekada kada zasigurno neće biti Inzka. Postojeća ustavna rješenja su, smatra, dobra, ali nema volje da to tako i funkcionira. ''Poslije rata nije bilo ni granične policije, ni zastave, ni himne, ni devet ministarstava, ni putovnica, ni valute, kasnije je bilo tko će biti na novčanicama naš ili vaš...To se sve uradilo s ovim Ustavom koji danas postoji. Pošto je bilo dobre volje'', zaključio je Inzko.
Upitan zašto ne posegne za bonnskim ovlastima i nametne izmjene Izbornog zakona BiH, a s obzirom da poljuljana parlamentarna većina u izbornoj godini teško može donijeti ta zakonska rješenja, Inzko je rekao kako ne isključuje tu mogućnost. ''Bosna i Hercegovina želi u Europsku uniju i bilo bi dobro da je ona u stanju da riješi svoje unutarnje pitanje oko Izbornog zakona. Ne bi bilo dobro da želi tamo ići, a kod kuće ne može napraviti neki red. To je kontradiktorno.
U svakom slučaju, ja trenutačno ne namjeravam uključiti se s bonnskim ovlastima, ali ona naravno uvijek postoje... Znam za Anex 10, nisam ga zaboravio, samo da znate. Ja sam spreman učiniti puno, ali ono što Vi mislite, ja ću to učiniti na kraju, kada se iscrpe sve mogućnosti'', pojasnio je Inzko.
Dodao je i kako se međunarodna zajednica prvenstveno fokusirala na popunjavanje Doma naroda Federacije Bosne i Hercegovine, te da stručnjaci pokušavaju doći do kompromisa.
''Naravno, kompromis neće zadovoljiti nikoga, ali zdrav kompromis treba prihvatiti'', smatra Inzko. Prema njegovim riječima, oni koji sjede u Skupštini trebaju snositi punu odgovornost ako se ne pronađe rješenje, jer je Ustavni sud BiH jasno rekao da su izmjene Izbornog zakona BiH pred parlamentarcima.
Govoreći o svom autoritetu kod domaćih predstavnika vlasti Inzko je napravio paralelu sa jednim od svojih prethodnika Paddyjem Ashdownom. ''Paddy Ashdown je bio tu u neko drugo vrijeme, to je bilo poslije rata. On je imao 800 ljudi u svom uredu, ja ih imam samo 80, i Paddy Ashdown je iza sebe imao 60.000 vojnika. Kada bi on nešto odlučio, a to se ne bi provelo, on je uvijek mogao zvati EUFOR, IFOR, SFOR da oni interveniraju'', podsjetio je Inzko.
U ovom vremenu, visoki predstavnik dobija brojne prijetnje u pisanoj verziji, ali i direktne prijetnje smrću. Odgovorio je i na kritike javnosti o ''enormnim'' primanjima u BiH, te kazao da je spreman i da se odrekne svoje plaće. Opisao je i svoj radni dan. ''Što se tiče mog dana, mogu vam reći, jutro počinjemo sa sastankom, pogledamo tisak iz cijele zemlje i iz susjednih zemalja, mi takve stvari pratimo. Preko dana opet sastanci, pa sastanak za pisma.
Dobijamo preko 1.000 pisama godišnje, koje analiziramo. Najopterećenije nam je pravno odjeljenje'', kazao je Inzko. Odgovarajući na pitanje kada će se zatvoriti OHR-a u BiH, on je naglasio da zaista želi kući, ali da mu ''neke izjave iz Banja luke produžuju boravak''.
''Mojoj supruzi bi bilo drago da se vratim. Ja sam najduže ovdje (devet godina). Moja žena pati zbog toga, ona jeste pjevačica, putuje, ali kada je kod kuće ona je sama. I zbog djece bih volio da sam kod kuće. Ja mislim da će doći to vrijeme da ću ja otići,'' dodao je.
Komentirajući aktuelnu političku situaciju te šta nas očekuje u izbornoj godini kazao je da predstoji politička borba, ali ne oko otvaranja radnih mjesta, izgradnje, poboljšanja situacije u zemlji, nego borba u dokazivanju tko je veći Bošnjak, Srbin ili Hrvat. Rekao je kako Apsolutno podržava europski put BiH, ali ističe da reforme i napredak ne trebamo provoditi zbog Europe, nego zbog nas samih. Ključno je stvoriti pravnu državu i riješiti problem korupcije ''da ljudi idu u bolnicu bez novčanika''. ''Mislim da su neki deklarativno za europski put, možda se plaše pravne države....
Mislim da mladi toliko žele u EU da odlaze iz BiH'', irekao je. Upitan o ''Daytonu 2'' kazao je da takvo rješenje sada nije realistično, ali da će doći nekada kada zasigurno neće biti Inzka. Postojeća ustavna rješenja su, smatra, dobra, ali nema volje da to tako i funkcionira. ''Poslije rata nije bilo ni granične policije, ni zastave, ni himne, ni devet ministarstava, ni putovnica, ni valute, kasnije je bilo tko će biti na novčanicama naš ili vaš...To se sve uradilo s ovim Ustavom koji danas postoji. Pošto je bilo dobre volje'', zaključio je Inzko.
