Iako je hrvatska politička scena na ovim izborima okarakterizirana velikim stupnjem pluralizma u kojem postoje dvije jake stranke (dva HDZ-a), te nekoliko onih koje također računaju na svoje ciljne skupine (HSP BiH, SPP, HKDU Hrast i Hrvatska republikanska stranka), činjenica je da samo 17 dana prije izbora, kao nikada do sada, u kampanji nema tradicionalnog otvorenog sukobljavanja.
Naime, analitičari su očekivali kako će razlaz dvaju HDZ-ova, a zatim i ulazak novih igrača u prostor, osim formiranja blokova, rezultirati i zapaljivijom retorikom, podmetanjima, udarcima ispod pojasa i izvlačenjem “prljavog rublja”, no umjesto toga javnost u BiH dobila je prilično korektnu kampanju, bez mnogo sukoba, iako ipak uz neizbježan folklor koji uključuje po nekoliko rečenica kako su drugi krivi za današnje katastrofalno stanje. Osim konstatacija koje su ionako preopćenitog karaktera, ove godine, za razliku od prethodnih kampanja, nema velikih priča o kriminalnim aktivnostima, nema proglašavanja izdajnika niti najave ostvarenja velikih projekata poput trećeg entiteta.
Svatko zaokupljen sobom
Zanimljivo, sve hrvatske stranke sve više govore o ekonomiji i potrebi zaokreta u odnosu politike prema gospodarstvu, iako, u onom segmentu kampanje i političkog komuniciranja koji se odnosi na slogane, i dalje dominiraju nacionalni diskursi, što i ne čudi, budući da slogan u nekoliko riječi treba biraču predočiti osnovnu politiku stranke. U odnosima dvaju HDZ-ova, suprotno očekivanjima i uz nekoliko ružnih primjera poput uništavanja plakata “devedesetke” na području HBŽ-a, do sada nije bilo toliko tenzija, pogotovo ako se usporedi situacija iz 2006. godine. Lideri obje stranke očito su naumili iskoristiti sve svoje prednosti, obilaziti teren i predstavljati potencijalnim biračima svoje programe, ne baveći se pretjerano drugima te time voditi pozitivnu kampanju.
Ipak, u istupima prvih ljudi HDZ-a BiH doduše primjetno je potenciranje poruka kako su kroz HNS uspjeli okupiti snage koje žele zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa, čime se neizravno proziva HDZ 1990., bez obzira što je potonja stranka do zadnjeg dana nudila zajednički nastup na ugroženim područjima.
Ekonomske teme
Ostatak nacionalnog diskursa oba HDZ-a pak usmjeren je na klasična pitanja poput ustavnog preuređenja zemlje i potrebe federalizacije, s tim da su predstavnici HDZ-a 1990. glasniji u pogledu unošenja europskih vrijednosti u daytonsku strukturu zemlje. Baš kao i kod dva HDZ-a i ostatak političke scene u Hrvata na ovim je izborima manje konkretan kada su u pitanju projekti poput federalizacije, s tim da je jedino Hrvatska republikanska stranka nedavno izišla s jasnijim prijedlogom. Iako nacionalne teme i dalje zauzimaju velik dio prostora, o njima se na skupovima, istupima i medijskim predstavljanjima govori više s pozicije realnog sagledavanja situacije, a manje s primjesama emocija, a u tim nastupima nema teških riječi na račun drugih iz hrvatskog političkog korpusa. S druge strane, osim što su teme koje se tiču gospodarstva ovaj put bolje zastupljene, primjetno je kako je u njima nešto izraženije međusobno prepucavanje hrvatskih stranaka. Tako se problem nezaposlenosti, siromaštva, pada standarda, nepostojanja investicija i iseljavanja “trbuhom za kruhom” često koristi kao argument za obračun, no i u njemu je primjetan izostanak zapaljive retorike koja je do sada bila ključ za pokretanje i motivaciju članstva. Naravno, ne treba zanemariti scenarij prema kojem bi međuhrvatska svađa koja bi se vrtjela u krug teško mogla mobilizirati velik broj neodlučnih birača koji žele progresivne ideje i konkretna obećanja. Svi su svjesni kako upravo ti neodlučni nose poseban značaj tako da je obilazak terena i njihovo uvjeravanje, umjesto trošenja energije na sipanje otrovnih strjelica u pravcu protivnika, logičan potez.
Diskreditiranje i teške optužbe
Za razliku od hrvatskog političkog prostora, u bošnjačkom ne nedostaje emocija i zapaljivosti, pogotovo kada je riječ o utrci za člana Predsjedništva. Svakodnevno smo svjedoci prepucavanja i optužbi, kao i pokušaja diskreditiranja protukandidata. Kod Srba je također primjetan visok stupanj polarizacije na relaciji SNSD-Savez za promjene, pa se često kao popularan način slabljenja protivnika izvlače primjeri iz prošlost, počevši od loših političkih poteza pa do katastrofalne ekonomske politike koja je dovela do pada životnog standarda građana RS-a.
Izvor: Dnevni list
Naime, analitičari su očekivali kako će razlaz dvaju HDZ-ova, a zatim i ulazak novih igrača u prostor, osim formiranja blokova, rezultirati i zapaljivijom retorikom, podmetanjima, udarcima ispod pojasa i izvlačenjem “prljavog rublja”, no umjesto toga javnost u BiH dobila je prilično korektnu kampanju, bez mnogo sukoba, iako ipak uz neizbježan folklor koji uključuje po nekoliko rečenica kako su drugi krivi za današnje katastrofalno stanje. Osim konstatacija koje su ionako preopćenitog karaktera, ove godine, za razliku od prethodnih kampanja, nema velikih priča o kriminalnim aktivnostima, nema proglašavanja izdajnika niti najave ostvarenja velikih projekata poput trećeg entiteta.
Svatko zaokupljen sobom
Zanimljivo, sve hrvatske stranke sve više govore o ekonomiji i potrebi zaokreta u odnosu politike prema gospodarstvu, iako, u onom segmentu kampanje i političkog komuniciranja koji se odnosi na slogane, i dalje dominiraju nacionalni diskursi, što i ne čudi, budući da slogan u nekoliko riječi treba biraču predočiti osnovnu politiku stranke. U odnosima dvaju HDZ-ova, suprotno očekivanjima i uz nekoliko ružnih primjera poput uništavanja plakata “devedesetke” na području HBŽ-a, do sada nije bilo toliko tenzija, pogotovo ako se usporedi situacija iz 2006. godine. Lideri obje stranke očito su naumili iskoristiti sve svoje prednosti, obilaziti teren i predstavljati potencijalnim biračima svoje programe, ne baveći se pretjerano drugima te time voditi pozitivnu kampanju.
Ipak, u istupima prvih ljudi HDZ-a BiH doduše primjetno je potenciranje poruka kako su kroz HNS uspjeli okupiti snage koje žele zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa, čime se neizravno proziva HDZ 1990., bez obzira što je potonja stranka do zadnjeg dana nudila zajednički nastup na ugroženim područjima.
Ekonomske teme
Ostatak nacionalnog diskursa oba HDZ-a pak usmjeren je na klasična pitanja poput ustavnog preuređenja zemlje i potrebe federalizacije, s tim da su predstavnici HDZ-a 1990. glasniji u pogledu unošenja europskih vrijednosti u daytonsku strukturu zemlje. Baš kao i kod dva HDZ-a i ostatak političke scene u Hrvata na ovim je izborima manje konkretan kada su u pitanju projekti poput federalizacije, s tim da je jedino Hrvatska republikanska stranka nedavno izišla s jasnijim prijedlogom. Iako nacionalne teme i dalje zauzimaju velik dio prostora, o njima se na skupovima, istupima i medijskim predstavljanjima govori više s pozicije realnog sagledavanja situacije, a manje s primjesama emocija, a u tim nastupima nema teških riječi na račun drugih iz hrvatskog političkog korpusa. S druge strane, osim što su teme koje se tiču gospodarstva ovaj put bolje zastupljene, primjetno je kako je u njima nešto izraženije međusobno prepucavanje hrvatskih stranaka. Tako se problem nezaposlenosti, siromaštva, pada standarda, nepostojanja investicija i iseljavanja “trbuhom za kruhom” često koristi kao argument za obračun, no i u njemu je primjetan izostanak zapaljive retorike koja je do sada bila ključ za pokretanje i motivaciju članstva. Naravno, ne treba zanemariti scenarij prema kojem bi međuhrvatska svađa koja bi se vrtjela u krug teško mogla mobilizirati velik broj neodlučnih birača koji žele progresivne ideje i konkretna obećanja. Svi su svjesni kako upravo ti neodlučni nose poseban značaj tako da je obilazak terena i njihovo uvjeravanje, umjesto trošenja energije na sipanje otrovnih strjelica u pravcu protivnika, logičan potez.
Diskreditiranje i teške optužbe
Za razliku od hrvatskog političkog prostora, u bošnjačkom ne nedostaje emocija i zapaljivosti, pogotovo kada je riječ o utrci za člana Predsjedništva. Svakodnevno smo svjedoci prepucavanja i optužbi, kao i pokušaja diskreditiranja protukandidata. Kod Srba je također primjetan visok stupanj polarizacije na relaciji SNSD-Savez za promjene, pa se često kao popularan način slabljenja protivnika izvlače primjeri iz prošlost, počevši od loših političkih poteza pa do katastrofalne ekonomske politike koja je dovela do pada životnog standarda građana RS-a.
Izvor: Dnevni list
