Zbog jasnih istupa i izjava predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića o bh. Hrvatima, Hrvati u toj zemlji ga sada obožavaju, ali, što kažu brojke?
Na prošlim predsjedničkim izborima, kada gledamo glasove koje je dobio u BiH, to nimalo ne odgovara sadašnjem stanju na terenu.
Piše: Ivan Crnjac, Bild.ba
A Milanović je i tijekom kampanje jasno artikulirao svoje stavove o Bosni i Hercegovini, no, to je jasnije činio kad je postao predsjednik.
Prijeloman trenutak za to je bilo odlikovanje postrojbi Hrvatskog vijeća obrane koje su sudjelovale u oslobodilačim akcijama Hrvatske tijekom Domovinskog rata.
Ta odlikovanja izazvala su u BiH različite reakcije. Srbi su se nosili onim Alijinim poučkom da to nije njihov rat, Hrvati su se oduševili, a Bošnjaci su, uglavnom, bili ljuti.
Nakon odlikovanja, Milanović je nastavio koristiti retoriku koja ide u prilog i bh. Hrvatima i državi Bosni i Hercegovini – tri konstitutivna naroda i poštivanje Daytona.
Svaki svoj vanjskopolitički susret, bilo da je otišao brodom u Crnu Goru ili da se u Berlinu sreo s njemačkim predsjednikom, Milanović je koristio da artikulira pitanje obespravljenosti bh. Hrvata.
HDZ BiH je na početku dosta oprezno pristupao onomu što Milanović radi. Bolji poznavatelji prilika u toj stranci kazali su Bildu da je riječ o jednostavnom i pragmatičnom oprezu:
“Dobro je imati Milanovića na svojoj strani, ali prevelikim šurovanjem s njim, ne smijemo izgubiti Plenkovića koji je, kao i ministar vanjskih Radman, jako važan”, kazali su nam.
Ipak, dogodilo se to da je Čović nekako odlučio pa se javno sreo s hrvatskim predsjednikom. Bilo je to u Zagrebu, 18. lipnja ove godine, godinu i pol nakon što je Milanović sjeo na Pantovčak, a kada je Hrvatska matica iseljenika održala svečanu akademiju. To je bio prvi formalni susret predstavnika bh. Hrvata i predsjednika RH.
Od 11. do 13. srpnja, također ove godine, hrvatski je predsjednik boravio u Bosni i Hercegovini, točnije, u krajevima te zemlje koji su dominantno naseljeni hrvatskim stanovništvom.
Posjetio je tada Mostar, Ljubuški, Tomislavgrad, Vitez i Livno, a u Vitezu je zapalio svijeću i odao počast Djeci Viteza ispred spomenika Osmice a koji su ubijeni od neprijateljske granate ispaljene s položaja Armije RBiH 1993. To je možda bila i najveća poruka nekog hrvatskog političara od Domovinskog rata bh. Hrvatima…
Dalje, Bildovi izvori kažu da je bilo puno ranijih, neformalnih susreta Milanovića s nekim drugim ljudima iz BiH…
“Jedna skupina ljudi, koja ne želi biti imenovana ni eksponirana, razgovara s Milanovićem već duže vrijeme, još od vremena dok je bio premijer, a intenzivnije od kampanje za predsjedničke izbore u Hrvatskoj. On je dobro upoznat sa situacijom i jasnom mu je tko je tko u BiH i što nije u redu u toj zemlji”, kaže nam dugogodišnji suradnik Sigurnosno-obavještajne agencije.
Milanović je na prošlim izborima u BiH osvojio 1131 glas. Škoro 6278, a Kolinda Grabar Kitarović 16471. Dakle, iako nitko nije bolje artikulirao i iskomunicirao hrvatsko pitanje u BiH, ipak su Grabar Kitarović i Škoro osvojili čak 20 puta više glasova od Milanovića! A nije da je u kampanji bio nejasan i dvoji što reći o BiH…
Ako se Milanović odluči kandidirati i za drugi mandat, u čemu ga je javno podržala već jedna hrvatska stranka iz BiH – HSS, bit će zanimljivo vidjeti koliko će glasova u BiH tada dobiti.
Po ovim rezultatima vidimo da je maksimalan broj ljudi koji će u BiH izaći na te izbore velik kao pola jednog zagrebačkog kvarta i da su ti glasovi, real politički i matematički, nebitni.
Ipak, ti glasovi imaju simboličku i moralnu važnost, a odmah treba oduzeti i dio glasova stranačke mašinerije, koji će, da se ne lažemo, podržati HDZ kandidata taman to bio Stipe Mesić.
Hrvati u BiH će upravo na idućim predsjedničkim izborima u Hrvatskoj pokazati jesu li zreli kao politički narod. S obzirom na sve što je uradio tijekom prvog mandata, Milanović bi trebao dobiti barem 30 posto kao od šale, znači šest do osam tisuća. I to bi bilo OK. Sve ostalo bi bio debakl. Ne Milanovića, nego bh. Hrvata kao političkog naroda.
Bild.ba
Na prošlim predsjedničkim izborima, kada gledamo glasove koje je dobio u BiH, to nimalo ne odgovara sadašnjem stanju na terenu.
Piše: Ivan Crnjac, Bild.ba
A Milanović je i tijekom kampanje jasno artikulirao svoje stavove o Bosni i Hercegovini, no, to je jasnije činio kad je postao predsjednik.
Prijeloman trenutak za to je bilo odlikovanje postrojbi Hrvatskog vijeća obrane koje su sudjelovale u oslobodilačim akcijama Hrvatske tijekom Domovinskog rata.
Ta odlikovanja izazvala su u BiH različite reakcije. Srbi su se nosili onim Alijinim poučkom da to nije njihov rat, Hrvati su se oduševili, a Bošnjaci su, uglavnom, bili ljuti.
Nakon odlikovanja, Milanović je nastavio koristiti retoriku koja ide u prilog i bh. Hrvatima i državi Bosni i Hercegovini – tri konstitutivna naroda i poštivanje Daytona.
Svaki svoj vanjskopolitički susret, bilo da je otišao brodom u Crnu Goru ili da se u Berlinu sreo s njemačkim predsjednikom, Milanović je koristio da artikulira pitanje obespravljenosti bh. Hrvata.
HDZ BiH je na početku dosta oprezno pristupao onomu što Milanović radi. Bolji poznavatelji prilika u toj stranci kazali su Bildu da je riječ o jednostavnom i pragmatičnom oprezu:
“Dobro je imati Milanovića na svojoj strani, ali prevelikim šurovanjem s njim, ne smijemo izgubiti Plenkovića koji je, kao i ministar vanjskih Radman, jako važan”, kazali su nam.
Ipak, dogodilo se to da je Čović nekako odlučio pa se javno sreo s hrvatskim predsjednikom. Bilo je to u Zagrebu, 18. lipnja ove godine, godinu i pol nakon što je Milanović sjeo na Pantovčak, a kada je Hrvatska matica iseljenika održala svečanu akademiju. To je bio prvi formalni susret predstavnika bh. Hrvata i predsjednika RH.
Od 11. do 13. srpnja, također ove godine, hrvatski je predsjednik boravio u Bosni i Hercegovini, točnije, u krajevima te zemlje koji su dominantno naseljeni hrvatskim stanovništvom.
Posjetio je tada Mostar, Ljubuški, Tomislavgrad, Vitez i Livno, a u Vitezu je zapalio svijeću i odao počast Djeci Viteza ispred spomenika Osmice a koji su ubijeni od neprijateljske granate ispaljene s položaja Armije RBiH 1993. To je možda bila i najveća poruka nekog hrvatskog političara od Domovinskog rata bh. Hrvatima…
Dalje, Bildovi izvori kažu da je bilo puno ranijih, neformalnih susreta Milanovića s nekim drugim ljudima iz BiH…
“Jedna skupina ljudi, koja ne želi biti imenovana ni eksponirana, razgovara s Milanovićem već duže vrijeme, još od vremena dok je bio premijer, a intenzivnije od kampanje za predsjedničke izbore u Hrvatskoj. On je dobro upoznat sa situacijom i jasnom mu je tko je tko u BiH i što nije u redu u toj zemlji”, kaže nam dugogodišnji suradnik Sigurnosno-obavještajne agencije.
Milanović je na prošlim izborima u BiH osvojio 1131 glas. Škoro 6278, a Kolinda Grabar Kitarović 16471. Dakle, iako nitko nije bolje artikulirao i iskomunicirao hrvatsko pitanje u BiH, ipak su Grabar Kitarović i Škoro osvojili čak 20 puta više glasova od Milanovića! A nije da je u kampanji bio nejasan i dvoji što reći o BiH…
Ako se Milanović odluči kandidirati i za drugi mandat, u čemu ga je javno podržala već jedna hrvatska stranka iz BiH – HSS, bit će zanimljivo vidjeti koliko će glasova u BiH tada dobiti.
Po ovim rezultatima vidimo da je maksimalan broj ljudi koji će u BiH izaći na te izbore velik kao pola jednog zagrebačkog kvarta i da su ti glasovi, real politički i matematički, nebitni.
Ipak, ti glasovi imaju simboličku i moralnu važnost, a odmah treba oduzeti i dio glasova stranačke mašinerije, koji će, da se ne lažemo, podržati HDZ kandidata taman to bio Stipe Mesić.
Hrvati u BiH će upravo na idućim predsjedničkim izborima u Hrvatskoj pokazati jesu li zreli kao politički narod. S obzirom na sve što je uradio tijekom prvog mandata, Milanović bi trebao dobiti barem 30 posto kao od šale, znači šest do osam tisuća. I to bi bilo OK. Sve ostalo bi bio debakl. Ne Milanovića, nego bh. Hrvata kao političkog naroda.
Bild.ba
