U Hercegovačko-neretvanskoj i Zapadnohercegovačkoj županiji, u prošloj godini ubrano je ukupno 227 tona duhana, pokazuju podaci Federalnog zavoda za statistiku. U Zapadnohercegovačkoj županiji zasađen je ukupno 131 hektar, dok je u HNŽ-u duhan zasađen samo na 36 hektara.
Ukupan prinos duhana u ZHŽ-u iznosio je ukupno 125 tona, te je prosječno ubrana tona duhana po zasađenom hektaru. U HNŽ-u je pak ukupan prinos bio 102 tone, a prosječno je po jednom hektaru prinos duhana bio 2,8 tona. Brojke o proizvodnji duhana doslovno se svake godine smanjuju.
U 2019. godini u Federaciji BiH zasađena su samo 383 hektara duhana, piše ljubuski.net.
Duhan - turistički adut? Razlog manjoj proizvodnji duhana svakako leži u neorganiziranom otkupu duhana. Sve otkupne stranice koje su bile u gotovo svim većim hercegovačkim mjestima danas su dio prošlosti, kao i Fabrika duhana Mostar, nekada najveća tvornica za otkup i proizvodnju duhana i duhanskih proizvoda.
Vjetar u leđa proizvođačima svakako je upis duhana sorte "hercegovački ravnjak" u međunarodni registar imena podrijetla. Ovim je 'hercegovački ravnjak' dobio zaštitu izvornosti. Hercegovački duhan je registriran sukladno Libanonskom aranžmanu za zaštitu imena podrijetla i njihovom međunarodnom registriranju. Nositelj prava na ime podrijetla je udruga "Duvan Hercegovački Ravnjak" iz Gruda. Zaštitom hercegovačkog duhana oznakom zemljopisnog podrijetla štiti se njegova autohtonost i vrijednost, što može biti temelj buduće uloge hercegovačkog duhana u razvoju i promociji Hercegovine i jednim dijelom prilika za revitalizaciju prostora na kojima uspijeva ova kultura, navedeno u priopćenju Instituta za intelektualno vlasništvo BiH sa sjedištem u Mostaru.
Možemo li učiti na primjeru Hrvatske? Za razliku od Hercegovine, koja će višestoljetnu tradiciju proizvodnje duhana pokušati pretvoriti u turistički adut, susjedna Hrvatska proizvodi i zarađuje. Organizirana proizvodnja duhana cvijeta, te se svake godine povećavaju površine zasađene duhanom.
U Hrvatskoj se posljednjih godina duhan godišnje sadi na oko 4000 hektara s kojih se proizvede oko 8000 tona duhana. Otkupna cijena duhana se iz godine u godinu povećava, kao i poticaji države za proizvodnju istog.
Ukupan prinos duhana u ZHŽ-u iznosio je ukupno 125 tona, te je prosječno ubrana tona duhana po zasađenom hektaru. U HNŽ-u je pak ukupan prinos bio 102 tone, a prosječno je po jednom hektaru prinos duhana bio 2,8 tona. Brojke o proizvodnji duhana doslovno se svake godine smanjuju.
U 2019. godini u Federaciji BiH zasađena su samo 383 hektara duhana, piše ljubuski.net.
Duhan - turistički adut? Razlog manjoj proizvodnji duhana svakako leži u neorganiziranom otkupu duhana. Sve otkupne stranice koje su bile u gotovo svim većim hercegovačkim mjestima danas su dio prošlosti, kao i Fabrika duhana Mostar, nekada najveća tvornica za otkup i proizvodnju duhana i duhanskih proizvoda.
Vjetar u leđa proizvođačima svakako je upis duhana sorte "hercegovački ravnjak" u međunarodni registar imena podrijetla. Ovim je 'hercegovački ravnjak' dobio zaštitu izvornosti. Hercegovački duhan je registriran sukladno Libanonskom aranžmanu za zaštitu imena podrijetla i njihovom međunarodnom registriranju. Nositelj prava na ime podrijetla je udruga "Duvan Hercegovački Ravnjak" iz Gruda. Zaštitom hercegovačkog duhana oznakom zemljopisnog podrijetla štiti se njegova autohtonost i vrijednost, što može biti temelj buduće uloge hercegovačkog duhana u razvoju i promociji Hercegovine i jednim dijelom prilika za revitalizaciju prostora na kojima uspijeva ova kultura, navedeno u priopćenju Instituta za intelektualno vlasništvo BiH sa sjedištem u Mostaru.
Možemo li učiti na primjeru Hrvatske? Za razliku od Hercegovine, koja će višestoljetnu tradiciju proizvodnje duhana pokušati pretvoriti u turistički adut, susjedna Hrvatska proizvodi i zarađuje. Organizirana proizvodnja duhana cvijeta, te se svake godine povećavaju površine zasađene duhanom.
U Hrvatskoj se posljednjih godina duhan godišnje sadi na oko 4000 hektara s kojih se proizvede oko 8000 tona duhana. Otkupna cijena duhana se iz godine u godinu povećava, kao i poticaji države za proizvodnju istog.
