Poljoprivreda u Bosni i Hercegovini (BiH) nije ugašena, ona godinama polako izumire. BiH godišnje uveze više od 260 milijuna KM voća i povrća, a nije rijetkost da su na odjelima za voće i povrće u marketima i samoposlugama tek dva ili tri domaća proizvoda. BiH, zemlja bogata plodnim tlom, vodom, blagom klimom i vrijednim ljudima, uvozi hranu, piše DW.
"Ove godine kupus se prodaje za 15 do 20 feninga, a mladi krumpir za 60-ak. Da je barem za 30-ak feninga bolje, možda bi i imalo neku računicu. Puno ljudi ga jednostavno zaoravaju, to im je jeftinije, nego ga voziti do tržnice, pa vraćati", kaže Ljubo Boras iz Ljubuškog.
Poljoprivrednici ovog kraja oduvijek su slovili kao vrijedni ljudi, a znaju kazati da su prije rata "hranili Bosnu i dobar dio Hrvatske".
Mnoge, velike obiteljske kuće sagrađene su upravo od poljoprivrede, mnogi automobili kupljeni su zahvaljujući hercegovačkoj rajčici, paprici, krastavcu, lubenici, kupusu.
Danas se sa sjetom prisjećaju tih vremena. "Prije se radilo. Bilo je teško, ali se i moglo od rada dobro živjeti. Danas se sve manje radi jer se ne vidi nikakav rezultat rada. Nema računice. Dok naše povrće tek prispijeva, sve je već puno onim iz uvoza što nam obara ionako mizerne cijene", kaže ovaj Ljubušak.
Njive su pod travom, tržište je prepuno jeftinijeg voća i povrća iz Makedonije, Crne Gore, Nizozemske, Italije, Turske. Državni poticaji ili stižu 'na kapaljku' ili se 'izgube' ili ih uopće nema, pa domaći proizvod gubi na konkurentnosti.
Ljubo Boras kaže da ne zna što donosi sutra i smatra da je bolje da mladi odustanu od poljoprivrede.
"Bolje je da rade druge poslove nego da se ovako muče pa poslije zaoravaju u zemlju jer ne mogu prodati. Bez velike promjene, nema više života od zemlje", zaključuje krajnje pesimistično.
Bogati šeici Dubaija gostit će se hercegovačkom trešnjom
Ipak, za nadu itekako imaju opravdanje u Blagaju, kod Mostara. I to prvenstveno zahvaljujući poduzetnom proizvođaču, otkupljivaču i izvozniku. Obiteljsko poduzeće Jaffa Kommerc proizvodi i otkupljuje voće i povrće i izvozi u Englesku, Austriju, Srbiju, Sloveniju, Jordan, Rusiju, investiraju u nove tehnologije, obrazovanje osoblja i u stalnoj su potrazi za novim tržištima.
Posljednja destinacija je Dubai i to za slatke blagajske trešnje, nakon što su ih šest godina kušali Rusi, kao i jabuku i krumpir. Vlasnik Nedim Badžak u stalnoj je potrazi za novim tržištima, ali posebno ističe i ulogu države u značajnijem pokretanju poljoprivrede.
Podsjeća da su poljoprivrednici za vrijeme bivšeg resornog ministra Damira Ljubića imali 25 posto kapitalnih investicija, ali da je u posljednje četiri godine zemljoradnja 'prekrižena'.
"Ukinute su kapitalne investicije, poticaji za izvoz bez kojih poljoprivredi nema života. Ljudi ne mogu investirati u poljoprivredu i nijedan proizvođač ili trgovac ne može se boriti za izvoz", za DW pojašnjava ovaj poduzetnik, nadajući se u bolju osjetljivost nove vlade.
Zbog vrlo malih ili nikakvih subvencija na minimum je svedena i proizvodnja rajčica, paprike, krastavca, kultura koje slove kao autohtone hercegovačke. No, ono što nemaju poljoprivrednici u BiH, imaju poljoprivrednici u zemljama regije, što domaćem zemljoradniku umanjuje svaku mogućnost opstanka.
Domaća proizvodnja je nezaštićena, BiH troši stotine milijuna KM na uvoz voća i povrća iako posjeduje sve resurse za vlastitu proizvodnju. Koliko će bh. poljoprivrednici izdržati?
Badžak zaključuje: "Mi smo vrijedan narod, ali taj narod ne može godinu za godinom raditi, a da nema kruha. To je nemoguće. Treba se zaštititi domaće proizvođače da bi ljudi mogli ostati, saditi i raditi, a ne ostavljati zemljište kraj rijeka i odlaziti na rad u inozemstvo".
U očekivanju bolje budućnosti
U nevladinom udruženju građana 'Nešto više' iz Mostara, za područje Hercegovine radili su analizu stanja poljoprivrednog zemljišta. Rezultat je poražavajući, ali i očekivan: čak 53 posto obradivog, poljoprivrednog zemljišta je neiskorišteno.
Udruga je, između ostalog, svojevrsni most između poljoprivrednika i stručnjaka iz ove oblasti, koji žele i mogu pomoći kako u edukaciji, tako i u suvremenim dostignućima na tom polju, piše DW.
Da su problemi itekako prepoznati, svjedoči i činjenica da je Udruga 'Nešto više' sa svojim partnerima, prošlog mjeseca organizirala 1. Bosanskohercegovački ruralni parlament u Sarajevu, gdje se upravo raspravljalo o prioritetima ruralnog i poljoprivrednog razvoja.
Sanja Đermanović, zamjenica izvršnog direktora Udruženja građana 'Nešto više' iz Mostara kaže da je danas prevelik rizik baviti se poljoprivredom.
"Ljudi zaista teško od nje mogu živjeti čak i uz mukotrpan rad. Ipak, uz jaču ulogu države, vidimo velike mogućnosti u zapošljavanju u poljoprivredi", ipak je optimistična. Želja je uvezati i motivirati ljude, uz pomoć mladih agronoma raditi na usvajanju novih metodologija. "Dolazi trend da se u poljoprivredi prepoznaje unosan proizvod", zaključuje ona.
Hoće li vrijedni ljudi iz BiH dočekati bolja vremena - da od svojih žuljevitih ruku mogu bolje živjeti ili će korov i dalje osvajati plodna polja, a sočan, crvena rajčica okupana hercegovačkim suncem za većinu njih imati gorak okus?
"Ove godine kupus se prodaje za 15 do 20 feninga, a mladi krumpir za 60-ak. Da je barem za 30-ak feninga bolje, možda bi i imalo neku računicu. Puno ljudi ga jednostavno zaoravaju, to im je jeftinije, nego ga voziti do tržnice, pa vraćati", kaže Ljubo Boras iz Ljubuškog.
Poljoprivrednici ovog kraja oduvijek su slovili kao vrijedni ljudi, a znaju kazati da su prije rata "hranili Bosnu i dobar dio Hrvatske".
Mnoge, velike obiteljske kuće sagrađene su upravo od poljoprivrede, mnogi automobili kupljeni su zahvaljujući hercegovačkoj rajčici, paprici, krastavcu, lubenici, kupusu.
Danas se sa sjetom prisjećaju tih vremena. "Prije se radilo. Bilo je teško, ali se i moglo od rada dobro živjeti. Danas se sve manje radi jer se ne vidi nikakav rezultat rada. Nema računice. Dok naše povrće tek prispijeva, sve je već puno onim iz uvoza što nam obara ionako mizerne cijene", kaže ovaj Ljubušak.
Njive su pod travom, tržište je prepuno jeftinijeg voća i povrća iz Makedonije, Crne Gore, Nizozemske, Italije, Turske. Državni poticaji ili stižu 'na kapaljku' ili se 'izgube' ili ih uopće nema, pa domaći proizvod gubi na konkurentnosti.
Ljubo Boras kaže da ne zna što donosi sutra i smatra da je bolje da mladi odustanu od poljoprivrede.
"Bolje je da rade druge poslove nego da se ovako muče pa poslije zaoravaju u zemlju jer ne mogu prodati. Bez velike promjene, nema više života od zemlje", zaključuje krajnje pesimistično.
Bogati šeici Dubaija gostit će se hercegovačkom trešnjom
Ipak, za nadu itekako imaju opravdanje u Blagaju, kod Mostara. I to prvenstveno zahvaljujući poduzetnom proizvođaču, otkupljivaču i izvozniku. Obiteljsko poduzeće Jaffa Kommerc proizvodi i otkupljuje voće i povrće i izvozi u Englesku, Austriju, Srbiju, Sloveniju, Jordan, Rusiju, investiraju u nove tehnologije, obrazovanje osoblja i u stalnoj su potrazi za novim tržištima.
Posljednja destinacija je Dubai i to za slatke blagajske trešnje, nakon što su ih šest godina kušali Rusi, kao i jabuku i krumpir. Vlasnik Nedim Badžak u stalnoj je potrazi za novim tržištima, ali posebno ističe i ulogu države u značajnijem pokretanju poljoprivrede.
Podsjeća da su poljoprivrednici za vrijeme bivšeg resornog ministra Damira Ljubića imali 25 posto kapitalnih investicija, ali da je u posljednje četiri godine zemljoradnja 'prekrižena'.
"Ukinute su kapitalne investicije, poticaji za izvoz bez kojih poljoprivredi nema života. Ljudi ne mogu investirati u poljoprivredu i nijedan proizvođač ili trgovac ne može se boriti za izvoz", za DW pojašnjava ovaj poduzetnik, nadajući se u bolju osjetljivost nove vlade.
Zbog vrlo malih ili nikakvih subvencija na minimum je svedena i proizvodnja rajčica, paprike, krastavca, kultura koje slove kao autohtone hercegovačke. No, ono što nemaju poljoprivrednici u BiH, imaju poljoprivrednici u zemljama regije, što domaćem zemljoradniku umanjuje svaku mogućnost opstanka.
Domaća proizvodnja je nezaštićena, BiH troši stotine milijuna KM na uvoz voća i povrća iako posjeduje sve resurse za vlastitu proizvodnju. Koliko će bh. poljoprivrednici izdržati?
Badžak zaključuje: "Mi smo vrijedan narod, ali taj narod ne može godinu za godinom raditi, a da nema kruha. To je nemoguće. Treba se zaštititi domaće proizvođače da bi ljudi mogli ostati, saditi i raditi, a ne ostavljati zemljište kraj rijeka i odlaziti na rad u inozemstvo".
U očekivanju bolje budućnosti
U nevladinom udruženju građana 'Nešto više' iz Mostara, za područje Hercegovine radili su analizu stanja poljoprivrednog zemljišta. Rezultat je poražavajući, ali i očekivan: čak 53 posto obradivog, poljoprivrednog zemljišta je neiskorišteno.
Udruga je, između ostalog, svojevrsni most između poljoprivrednika i stručnjaka iz ove oblasti, koji žele i mogu pomoći kako u edukaciji, tako i u suvremenim dostignućima na tom polju, piše DW.
Da su problemi itekako prepoznati, svjedoči i činjenica da je Udruga 'Nešto više' sa svojim partnerima, prošlog mjeseca organizirala 1. Bosanskohercegovački ruralni parlament u Sarajevu, gdje se upravo raspravljalo o prioritetima ruralnog i poljoprivrednog razvoja.
Sanja Đermanović, zamjenica izvršnog direktora Udruženja građana 'Nešto više' iz Mostara kaže da je danas prevelik rizik baviti se poljoprivredom.
"Ljudi zaista teško od nje mogu živjeti čak i uz mukotrpan rad. Ipak, uz jaču ulogu države, vidimo velike mogućnosti u zapošljavanju u poljoprivredi", ipak je optimistična. Želja je uvezati i motivirati ljude, uz pomoć mladih agronoma raditi na usvajanju novih metodologija. "Dolazi trend da se u poljoprivredi prepoznaje unosan proizvod", zaključuje ona.
Hoće li vrijedni ljudi iz BiH dočekati bolja vremena - da od svojih žuljevitih ruku mogu bolje živjeti ili će korov i dalje osvajati plodna polja, a sočan, crvena rajčica okupana hercegovačkim suncem za većinu njih imati gorak okus?
