Na kraju se dogodilo ono što se naslućivalo već tjednima pa i mjesecima. Izbornik Ante Čačić nije uvrstio Alena Halilovića na popis od 23 hrvatska reprezentativca koji će putovati na Euro u Francuskoj.
Prema informacijama koje dolaze iz Rovinja, Halilović je kao ofuren napustio kamp reprezentacije. Jasno je da je bijesan pa i uvrijeđen. Iz pouzdanih izvora znamo da su ljudi iz njegove najbliže okoline naslućivali takav rasplet situacije. Neki su taj strah opisivali „malom paranojom“, no na kraju se pokazalo da je osjećaj bio dobar.
Čini se da se iza kulisa događala prava mala drama. Kada je sve počelo i zbog čega možemo samo naslućivati dok se Halilovići ne odluče oglasiti. Za sada su se odlučili na šutnju, ali iz zrakoplova je vidljivo da u njima kuha. Otac Sejad ne krije ljutnju, ali još nije spreman za javno obraćanje. Nećemo ulaziti u analizu je li razlog taj, kako neki misle, što je Halilović već prodan, a neki drugi nisu. Čačić je rekao da nema "sive ruke" i da sam odlučuje. Dakle, čvrsto stoji iza toga da su razlozi samo nogometne prirode. Nema druge, moramo mu vjerovati na riječ.
Javnost je za Halilovića
Jasno je da nitko nije predodređen igrati za reprezentaciju, međutim, nije samo Halilović uvjeren da je zaslužio naći se na popisu. Da i šira javnost tako razmišlja, pokazale su gotovo sve ankete. Da se razumijemo, izbornik ima pravo na svoje mišljenje i odabir, no argumenti kojima je objasnio zašto je izbacio Halilovića čine nam se prilično klimavim.
Stoji da je Halilović mlad i da za njega ima vremena, međutim, zar nije ista situacija i s nekim drugim igračima? Za reprezentaciju ne igraju ni stari ni mladi, već najbolji. Nije važno koliko tko ima godina, već koliko je dobar. Halilović je imao dosta dobru sezonu u Sporting Gijonu. Ostvario je sasvim solidnu minutažu u vjerojatno najjačoj ligi na svijetu. Postigao je i nekoliko zaista sjajnih golova. Međutim, čini nam se najvažnijim da je Halilović tip igrač koji bi mogao donijeti nešto ekstra reprezentaciji.
Nismo jedni koji smatramo da bi bio odličan džoker. Lako je moguće da će se na Euru dogoditi situacija gdje će u posljednjih desetak ili petnaestak minuta trebati loviti pobjedu ili stizati minus, a Halilović je igrač koji bi svojim performansama mogao okrenuti utakmicu.
Halilović 'izvisio' kao Eduardo
Teško se može poreći da posjeduje nadprosječnu kreativnost, probojnost i odličnu igru „jedan na jedan“, ukratko ima potez kojim može riješiti utakmicu. Ne vidimo previše igrača u hrvatskoj reprezentaciji koji imaju to što ima Halilović. Ne kažemo da je trenutačno igrač za prvih jedanaest, ali mislimo kako ga je dobro imati na klupi.
Nije nikakva tragedija, za Halilovića doista ima vremena, ali prema našem mišljenju i mišljenju većine hrvatske javnosti, Halilović se trebao naći na popisu. Ovaj Čačićev potez može se usporediti s onim Zlatka Kranjčara koji nije poveo Eduarda da Silvu na Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj. Na kraju balade se pokazalo da mu je nedostajao baš takav igrač. Eduardo je u završnici utakmica s Japanom ili Australijom možda mogao zabiti ili odigrati neki ubitačni pas koji bi značio prolaz u drugu fazu natjecanja.
Kranjčar nije javno priznao da je pogriješio, ali vjerujemo da je u dubini duše barem razmišljao o tome. Nadajmo se da se slična situacije neće dogoditi i Čačiću.
Prema informacijama koje dolaze iz Rovinja, Halilović je kao ofuren napustio kamp reprezentacije. Jasno je da je bijesan pa i uvrijeđen. Iz pouzdanih izvora znamo da su ljudi iz njegove najbliže okoline naslućivali takav rasplet situacije. Neki su taj strah opisivali „malom paranojom“, no na kraju se pokazalo da je osjećaj bio dobar.
Čini se da se iza kulisa događala prava mala drama. Kada je sve počelo i zbog čega možemo samo naslućivati dok se Halilovići ne odluče oglasiti. Za sada su se odlučili na šutnju, ali iz zrakoplova je vidljivo da u njima kuha. Otac Sejad ne krije ljutnju, ali još nije spreman za javno obraćanje. Nećemo ulaziti u analizu je li razlog taj, kako neki misle, što je Halilović već prodan, a neki drugi nisu. Čačić je rekao da nema "sive ruke" i da sam odlučuje. Dakle, čvrsto stoji iza toga da su razlozi samo nogometne prirode. Nema druge, moramo mu vjerovati na riječ.
Javnost je za Halilovića
Jasno je da nitko nije predodređen igrati za reprezentaciju, međutim, nije samo Halilović uvjeren da je zaslužio naći se na popisu. Da i šira javnost tako razmišlja, pokazale su gotovo sve ankete. Da se razumijemo, izbornik ima pravo na svoje mišljenje i odabir, no argumenti kojima je objasnio zašto je izbacio Halilovića čine nam se prilično klimavim.
Stoji da je Halilović mlad i da za njega ima vremena, međutim, zar nije ista situacija i s nekim drugim igračima? Za reprezentaciju ne igraju ni stari ni mladi, već najbolji. Nije važno koliko tko ima godina, već koliko je dobar. Halilović je imao dosta dobru sezonu u Sporting Gijonu. Ostvario je sasvim solidnu minutažu u vjerojatno najjačoj ligi na svijetu. Postigao je i nekoliko zaista sjajnih golova. Međutim, čini nam se najvažnijim da je Halilović tip igrač koji bi mogao donijeti nešto ekstra reprezentaciji.
Nismo jedni koji smatramo da bi bio odličan džoker. Lako je moguće da će se na Euru dogoditi situacija gdje će u posljednjih desetak ili petnaestak minuta trebati loviti pobjedu ili stizati minus, a Halilović je igrač koji bi svojim performansama mogao okrenuti utakmicu.
Halilović 'izvisio' kao Eduardo
Teško se može poreći da posjeduje nadprosječnu kreativnost, probojnost i odličnu igru „jedan na jedan“, ukratko ima potez kojim može riješiti utakmicu. Ne vidimo previše igrača u hrvatskoj reprezentaciji koji imaju to što ima Halilović. Ne kažemo da je trenutačno igrač za prvih jedanaest, ali mislimo kako ga je dobro imati na klupi.
Nije nikakva tragedija, za Halilovića doista ima vremena, ali prema našem mišljenju i mišljenju većine hrvatske javnosti, Halilović se trebao naći na popisu. Ovaj Čačićev potez može se usporediti s onim Zlatka Kranjčara koji nije poveo Eduarda da Silvu na Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj. Na kraju balade se pokazalo da mu je nedostajao baš takav igrač. Eduardo je u završnici utakmica s Japanom ili Australijom možda mogao zabiti ili odigrati neki ubitačni pas koji bi značio prolaz u drugu fazu natjecanja.
Kranjčar nije javno priznao da je pogriješio, ali vjerujemo da je u dubini duše barem razmišljao o tome. Nadajmo se da se slična situacije neće dogoditi i Čačiću.
