Prijedlog Ministarstva pravosuđa BiH da se pomilovanje odobri i ratnim zločincima izazvao je veliku pažnju u javnosti. U svezi ovoga Večernji list je razgovarao s ministrom pravosuđa Josipom Grubešom, koji je istakao da je ružno što si dopuštaju pojedini mediji da budu platforma govoru mržnje protiv kojeg se svi u BiH moramo boriti, a svi mediji zdušno zagovaraju oštro osudu takvog govora.
Podnošenje zamolbi
Nedopustivo je dapojedini mediji u BiH preuzmu huškačku ulogu tako što dozvoljavaju ružne i neprimjerene komentare koji graniče sa pozivima na linč, kazao je ministar Grubeša. „Nije to protivno slobodi govora jer svako pravo ali i sloboda mora biti ograničena pravima i slobodama drugih, a kako u BiH još uvijek ne znamo cijeniti tuđa prava i slobode, Ministarstvo pravosuđa BiH je u novi tekst Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona predvidjelo i kazneno djelo javno podstrekavanje na nasilje i mržnju", istakao je ministar Grubeša obrazlažući kako nije dovoljno da se samo pozivamo na svoja prava, kažemo svoje stavove i mišljenja, moramo dozvoliti i drugima da iznesu svoja bez da to svaki put kada se ne poklapa s našim mišljenjem, oštro napadamo i koristimo neprihvatljivu terminologiju, posebno javno.
„Tužno je da se ovaj vid demokratskog načina govora i života u BiH ne može postići drugačije do propisivanjem visokih sankcija", istakao je ministar Grubeša, te dodao „malo koji zakon koji je u postupku donošenja ali i koji je donesen sam po sebi daje neko pravo nego su skoro pa uvijek propisane pretpostavke koje se moraju zadovoljiti kako bi se neko pravo steklo, što je slučaj i s pomilovanjem kao institutom pa se ovim Nacrtom samo predviđa mogućnost određenih kategorija osuđenika da podnesu zamolbu, a nikako i kako će po istoj biti odlučeno.
Ministar Grubeša je objasnio kako je Ministarstvo pravosuđa BiH predložilo izmjene Zakona BiH o pomilovanjima, isključivo kako bi se ova oblast značajnije uskladila s međunarodnim pravom ali i zbog obveza BiH proisteklih iz Ženevske konvencije o ljudskim pravima. Prema navodima ministra, predložene izmjene člana 3. Zakona BiH o pomilovanju, propisuju isključivo mogućnost tzv. ograničenog pomilovanja za krivična djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Dakle, predložene izmjene, u svojim stavovima samo daju mogućnost da osobe osuđene za krivična djela povrede međunarodnog humanitarnog prava ili kome je izrečena kazna dugotrajnog zatvora, može tek nakon izdržane 3/5 od izrečene kazne podnijeti molbu za pomilovanje, o kojoj odlučuje Predsjedništvo BiH.
Međunarodno pravo zauzima stav da se krivična djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina ne mogu proglasiti „nekažnjivim" niti se za takva djela može dati abolicija koja bi se sastojala u oslobađanju od krivičnog gonjenja, ali ostavlja mogućnost pomilovanja ili amnestije za navedena krivična djela i to samo u vidu „djelomičnog oslobađanja od izvršenja dijela kazne", koji treba da odražava težinu i značaj navedenih krivičnih djela.
Međunarodna teorija i praksa smatra da bi ovakvi ograničeni vidovi pomilovanja bili pozitivni posebno kod izvršitelja navedenih krivičnih djela koja su priznala svoja djela, izrazila kajanje i izvinjenje žrtvama, koja su doprinijela saznanju istine u pogledu konkretnih događaja i koja su davali iskaze i u svojstvu zaštićenog svjedoka.
Također, član 75 IV- Ženevske konvencije, posebno ističe da ,,osoba osuđena na smrtnu kaznu za djela ratnog zločina ne mogu ni u kom slučaju biti lišena prava da traže pomilovanje. " Ova odredba nalaže obavezu svake države članice Ženevskih konvencija, da u svom zakonodavstvu moraju predvidjeti postupak pomilovanja koji se pokreće po službenoj dužnosti, naglasio je jučer za Večernji list ministar Josip Grubeša.
Praksa Haaga
Raniji Zakon o pomilovanju davao je mogućnost pomilovanja za navedena krivična djela tj. Zakon o pomilovanju („Službeni list SRBiH," broj: 17/77), kao i preuzeti Zakon o pomilovanju RBiH iz 1992. godine, s tim da se ovom prilikom predlagač zakona vodio i okolnostima da je u članu 65. IV Ženevske konvencije navedeno ,,da država koja uvodi novo krivično zakonodavstvo zbog oružanog sukoba ako je teže za učinitelja ne bi trebalo imati „povratno djelovanje, "što znači da bi predloženim izmjenama Zakona trebalo vratiti mogućnost pomilovanja koja je postojala u ranijim zakonskim odredbama iz ove oblasti u BiH, "što posredno podržavaju i zauzeti stavovi Europskog suda za ljudska prava u Strouzborgu, u predmetu Maktouf i Damjanović protiv BiH od 18.07.2013. godine, po osnovu podnesenih zahtjeva iz 2008. godine.
- Važno je znati i da praksa rada Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju sa sjedištem u Haagu također predviđa mogućnost ovakvog, ograničavajućeg pomilovanja. Zamolbe takvih zatvorenika ili država u kojima izdržavaju kazne, a koje su potpisnice Sporazuma o suradnji u izvršavanju krivičnih presuda MKS J-u, su se razmatrale i u većini slučajeva uvažavale i primjenjivale, nakon najmanje izdržane 2/3 kazne zatvora, kazao je državni ministar pravosuda.
Podnošenje zamolbi
Nedopustivo je dapojedini mediji u BiH preuzmu huškačku ulogu tako što dozvoljavaju ružne i neprimjerene komentare koji graniče sa pozivima na linč, kazao je ministar Grubeša. „Nije to protivno slobodi govora jer svako pravo ali i sloboda mora biti ograničena pravima i slobodama drugih, a kako u BiH još uvijek ne znamo cijeniti tuđa prava i slobode, Ministarstvo pravosuđa BiH je u novi tekst Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona predvidjelo i kazneno djelo javno podstrekavanje na nasilje i mržnju", istakao je ministar Grubeša obrazlažući kako nije dovoljno da se samo pozivamo na svoja prava, kažemo svoje stavove i mišljenja, moramo dozvoliti i drugima da iznesu svoja bez da to svaki put kada se ne poklapa s našim mišljenjem, oštro napadamo i koristimo neprihvatljivu terminologiju, posebno javno.
„Tužno je da se ovaj vid demokratskog načina govora i života u BiH ne može postići drugačije do propisivanjem visokih sankcija", istakao je ministar Grubeša, te dodao „malo koji zakon koji je u postupku donošenja ali i koji je donesen sam po sebi daje neko pravo nego su skoro pa uvijek propisane pretpostavke koje se moraju zadovoljiti kako bi se neko pravo steklo, što je slučaj i s pomilovanjem kao institutom pa se ovim Nacrtom samo predviđa mogućnost određenih kategorija osuđenika da podnesu zamolbu, a nikako i kako će po istoj biti odlučeno.
Ministar Grubeša je objasnio kako je Ministarstvo pravosuđa BiH predložilo izmjene Zakona BiH o pomilovanjima, isključivo kako bi se ova oblast značajnije uskladila s međunarodnim pravom ali i zbog obveza BiH proisteklih iz Ženevske konvencije o ljudskim pravima. Prema navodima ministra, predložene izmjene člana 3. Zakona BiH o pomilovanju, propisuju isključivo mogućnost tzv. ograničenog pomilovanja za krivična djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Dakle, predložene izmjene, u svojim stavovima samo daju mogućnost da osobe osuđene za krivična djela povrede međunarodnog humanitarnog prava ili kome je izrečena kazna dugotrajnog zatvora, može tek nakon izdržane 3/5 od izrečene kazne podnijeti molbu za pomilovanje, o kojoj odlučuje Predsjedništvo BiH.
Međunarodno pravo zauzima stav da se krivična djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina ne mogu proglasiti „nekažnjivim" niti se za takva djela može dati abolicija koja bi se sastojala u oslobađanju od krivičnog gonjenja, ali ostavlja mogućnost pomilovanja ili amnestije za navedena krivična djela i to samo u vidu „djelomičnog oslobađanja od izvršenja dijela kazne", koji treba da odražava težinu i značaj navedenih krivičnih djela.
Međunarodna teorija i praksa smatra da bi ovakvi ograničeni vidovi pomilovanja bili pozitivni posebno kod izvršitelja navedenih krivičnih djela koja su priznala svoja djela, izrazila kajanje i izvinjenje žrtvama, koja su doprinijela saznanju istine u pogledu konkretnih događaja i koja su davali iskaze i u svojstvu zaštićenog svjedoka.
Također, član 75 IV- Ženevske konvencije, posebno ističe da ,,osoba osuđena na smrtnu kaznu za djela ratnog zločina ne mogu ni u kom slučaju biti lišena prava da traže pomilovanje. " Ova odredba nalaže obavezu svake države članice Ženevskih konvencija, da u svom zakonodavstvu moraju predvidjeti postupak pomilovanja koji se pokreće po službenoj dužnosti, naglasio je jučer za Večernji list ministar Josip Grubeša.
Praksa Haaga
Raniji Zakon o pomilovanju davao je mogućnost pomilovanja za navedena krivična djela tj. Zakon o pomilovanju („Službeni list SRBiH," broj: 17/77), kao i preuzeti Zakon o pomilovanju RBiH iz 1992. godine, s tim da se ovom prilikom predlagač zakona vodio i okolnostima da je u članu 65. IV Ženevske konvencije navedeno ,,da država koja uvodi novo krivično zakonodavstvo zbog oružanog sukoba ako je teže za učinitelja ne bi trebalo imati „povratno djelovanje, "što znači da bi predloženim izmjenama Zakona trebalo vratiti mogućnost pomilovanja koja je postojala u ranijim zakonskim odredbama iz ove oblasti u BiH, "što posredno podržavaju i zauzeti stavovi Europskog suda za ljudska prava u Strouzborgu, u predmetu Maktouf i Damjanović protiv BiH od 18.07.2013. godine, po osnovu podnesenih zahtjeva iz 2008. godine.
- Važno je znati i da praksa rada Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju sa sjedištem u Haagu također predviđa mogućnost ovakvog, ograničavajućeg pomilovanja. Zamolbe takvih zatvorenika ili država u kojima izdržavaju kazne, a koje su potpisnice Sporazuma o suradnji u izvršavanju krivičnih presuda MKS J-u, su se razmatrale i u većini slučajeva uvažavale i primjenjivale, nakon najmanje izdržane 2/3 kazne zatvora, kazao je državni ministar pravosuda.
