Danas se navršavaju 22 godine od smrti dr. Franje Tuđmana, prvog hrvatskog predsjednika i utemeljitelja samostalne hrvatske države i HDZ-a.
Dr. Franjo Tuđman najveći je državnik kojeg je hrvatski narod imao u svojoj slavnoj i vihornoj nacionalnoj povijesti.
Pod njegovim vodstvom i u zajedništvu Hrvata iz Domovine, BiH i iseljeništva, ostvarili smo stoljećima sanjanu slobodu.
Samostalna, neovisna i demokratska Hrvatska njegov je trajni spomenik – zbog čega ga se prisjećamo s neizmjernom zahvalnošću i ponosom.
Franjo Tuđman rođen je 1922. u Velikom Trgovišću. Tijekom Drugog svjetskog rata bio je aktivni sudionik antifašističkog pokreta, a zbog stavova o hrvatskom nacionalnom pitanju u SFRJ bio je osuđivan i zatvaran.
Na čelo hrvatske države formalno je došao krajem svibnja 1990., kada je na prvoj sjednici višestranačkog Sabora izabran za predsjednika Predsjedništva, a predsjednik Republike postao je 26. lipnja iste godine.
Franjo Tuđman utemeljitelj je Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i bio je na njenom čelu sve do kraja života.
“Uvijek i sve za Hrvatsku, a našu jedinu i vječnu Hrvatsku ni za što!” – bilo je temeljno načelo i životni put utemeljitelja suverene hrvatske države dr. Franje Tuđmana.
Nakon prvih višestranačkih izbora ubrzano je radio na organizaciji države i njezinu međunarodnom priznanju.
Godine državništva obilježene su agresijom na Republiku Hrvatsku, međunarodnim priznanjem Republike Hrvatske koje je započelo u siječnju 1992. godine, domovinskim ratom i poratnim razdobljem mirne reintegracije i aktivnosti usmjerenih učvršćivanju međunarodnog položaja Republike Hrvatske.
Kao vrhovni zapovjednik Hrvatskih oružanih snaga predvodio je vojne operacije oslobođenja Maslenice, Novskog Ždrila, Zemunika i brane Peruča 1994. godine te vojno-redarstvene akcije u kojima su 1995. godine oslobođena okupirana područja zapadne Slavonije (operacija ‘Bljesak’) te Dalmacije, Like, Banovine i Korduna (operacija ‘Oluja’).
Iste je godine sudjelovao u mirovnim pregovorima o Bosni i Hercegovini te bio supotpisnik Daytonskog sporazuma. Godine 1998. završila je mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja u državni sustav Republike Hrvatske, čime su ostvarene njegove težnje o punoj samostalnosti, suverenosti i međunarodnom priznanju Republike Hrvatske.
Hrvatski građani povjerenje Tuđmanu iskazali su i na prvim neposrednim predsjedničkim izborima 1992. godine, a potom i na predsjedničkim izborima 1995. Drugi predsjednički mandat nije završio, umro je 10. prosinca 1999. u Zagrebu, a pokopan je 13. prosinca na zagrebačkom groblju Mirogoj.
Stranka je nakon njegove smrti zapala u krizu, a rezultat toga bio je i gubitak vlasti na parlamentarnim izborima u siječnju 2000. godine. Nakon dosta turbulentnih godina, uspona i padova, danas je Hrvatska demokratska zajednica okosnica vlasti u Republici Hrvatskoj, a na njezinom čelu nalazi se Andrej Plenković, koji obnaša dužnost predsjednika 13. Vlade RH od neovisnosti.
Dr. Franjo Tuđman najveći je državnik kojeg je hrvatski narod imao u svojoj slavnoj i vihornoj nacionalnoj povijesti.
Pod njegovim vodstvom i u zajedništvu Hrvata iz Domovine, BiH i iseljeništva, ostvarili smo stoljećima sanjanu slobodu.
Samostalna, neovisna i demokratska Hrvatska njegov je trajni spomenik – zbog čega ga se prisjećamo s neizmjernom zahvalnošću i ponosom.
Franjo Tuđman rođen je 1922. u Velikom Trgovišću. Tijekom Drugog svjetskog rata bio je aktivni sudionik antifašističkog pokreta, a zbog stavova o hrvatskom nacionalnom pitanju u SFRJ bio je osuđivan i zatvaran.
Na čelo hrvatske države formalno je došao krajem svibnja 1990., kada je na prvoj sjednici višestranačkog Sabora izabran za predsjednika Predsjedništva, a predsjednik Republike postao je 26. lipnja iste godine.
Franjo Tuđman utemeljitelj je Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i bio je na njenom čelu sve do kraja života.
“Uvijek i sve za Hrvatsku, a našu jedinu i vječnu Hrvatsku ni za što!” – bilo je temeljno načelo i životni put utemeljitelja suverene hrvatske države dr. Franje Tuđmana.
Nakon prvih višestranačkih izbora ubrzano je radio na organizaciji države i njezinu međunarodnom priznanju.
Godine državništva obilježene su agresijom na Republiku Hrvatsku, međunarodnim priznanjem Republike Hrvatske koje je započelo u siječnju 1992. godine, domovinskim ratom i poratnim razdobljem mirne reintegracije i aktivnosti usmjerenih učvršćivanju međunarodnog položaja Republike Hrvatske.
Kao vrhovni zapovjednik Hrvatskih oružanih snaga predvodio je vojne operacije oslobođenja Maslenice, Novskog Ždrila, Zemunika i brane Peruča 1994. godine te vojno-redarstvene akcije u kojima su 1995. godine oslobođena okupirana područja zapadne Slavonije (operacija ‘Bljesak’) te Dalmacije, Like, Banovine i Korduna (operacija ‘Oluja’).
Iste je godine sudjelovao u mirovnim pregovorima o Bosni i Hercegovini te bio supotpisnik Daytonskog sporazuma. Godine 1998. završila je mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja u državni sustav Republike Hrvatske, čime su ostvarene njegove težnje o punoj samostalnosti, suverenosti i međunarodnom priznanju Republike Hrvatske.
Hrvatski građani povjerenje Tuđmanu iskazali su i na prvim neposrednim predsjedničkim izborima 1992. godine, a potom i na predsjedničkim izborima 1995. Drugi predsjednički mandat nije završio, umro je 10. prosinca 1999. u Zagrebu, a pokopan je 13. prosinca na zagrebačkom groblju Mirogoj.
Stranka je nakon njegove smrti zapala u krizu, a rezultat toga bio je i gubitak vlasti na parlamentarnim izborima u siječnju 2000. godine. Nakon dosta turbulentnih godina, uspona i padova, danas je Hrvatska demokratska zajednica okosnica vlasti u Republici Hrvatskoj, a na njezinom čelu nalazi se Andrej Plenković, koji obnaša dužnost predsjednika 13. Vlade RH od neovisnosti.
