I dok je političko Sarajevo godinama u javnosti na sav glas bosanskim fratrima tepalo kao “dobrim daidžama” i “čuvarima državnosti”, u pozadini se i danas vodi očajnička bitka njihove Provincije Bosne Srebrene za povratak vrijednoga kompleksa i zemljišta u središtu glavnoga grada BiH.
Riječ je o 20.000 četvornih metara na Kovačićima, dijelu grada koji samo Miljacka dijeli od zgrade državne vlade i parlamenta. Prema grubim procjenama, vrijednost se procjenjuje na 60 milijuna KM, odnosno oko 30 milijuna eura.
Franjevci su kompleks kupili još 1937. godine s namjerom gradnje Teologije u kojoj bi studirali i fratri iz četiriju provincija – splitske, zadarske, zagrebačke i, naravno, bosanske. Nekoliko godina poslije to će im poći za rukom, ali zakratko. Komunističke vlasti će im ga oduzeti 1947. i u njega najprije useliti Medicinsku školu, a zatim Poljoprivredni i šumarski fakultet.
I tako do posljednjeg rata, kada će se cijelo područje naći na prvoj crti bojišnice. Ono što nisu učinili meci i granate, dovršit će Srbi u povlačenju iz Sarajeva 1996. godine.
Obitelj Izetbegović
Kako ne postoji zakon o restituciji, Vlada BiH donijela je zaključak da se kompleks daje na korištenje Provincijalatu. Franjevci su, računajući da je povratak vlasništva samo pitanje forme, zasukali rukave i dali se u ishođenje “papira”, a onda i u obnovu.
Stvari s Općinom Novo Sarajevo, na čijem se području formalno nalaze zemljište i zgrade, išle su manje-više kao po loju: 1998. izdaje se rješenje o urbanističkim suglasnostima za radove, kao i dvije godine potom. Kako je kasnilo donošenje zakona o povratu imovine, Općina izdaje rješenje kojim kompleks, kao općenarodna imovina, prelazi u njezino vlasništvo.
Fratri su računali da je to samo privremeno, dok parlament ne odradi svoje, pa su 2006. istoj toj Općini predložili ugovor o trajnom zakupu. U međuvremenu su, na ponos grada i susjeda, obnovili lamele A i B, te je u zraku ostala visjeti sudbina lamele C, točnije 8000 kvadrata zemljišta s objektima.
Ali onda na vlast dolazi Nedžad Koldžo, provjereni kadar SDA i obitelji Izetbegović, pa franjevački planovi postaju pusto slovo na papiru, a od njegovih obećanja nije bilo ništa. Fratri su se odlučili za novi put. Od Građevinskog fakulteta dobili su mišljenje da je zgrada nestabilna i konstrukcija opasna za život prolaznika. Zato su i podignuli ogradu, a 2017. poslali još jedan zahtjev za obnovu.
Pravno nasilje
Uz odbijenicu, inspektori su naredili uklanjanje ograde. Time je otvoren prostor da devastirana građevina postane utočište narkomana i kriminalaca.
Koldžo je uporno ponavljao da su fratri u zamjenu dobili teren u Nedžarićima, gdje je i izgrađena nova Teologija.
Kada je Provincija iz Historijskog arhiva izvukla dokument da je spomenuto zemljište za učilište uredno 1964. godine kupljeno za 1,9 milijuna tadašnjih dinara od lokalnog Srbina Dušana Šućura, to ga ni najmanje nije pokolebalo da promijeni mišljenje. Isto je bilo i prije dvije godine, kada je nadležno kantonalno ministarstvo poništilo načelnikov zaključak kojim je uskratio suglasnost za obnovu spornog dijela kompleksa.
Nema vrata na koja nisu kucali provincijal fra Jozo Marinčić i gvardijan fra Nikica Vujica. Od visokih dužnosnika, svih razina, pa i stranih imali su podršku, a kada bi ih se suočilo s Koldžinim odbijenicama, nemoćno su slijegali ramenima.
Čitav niz pravnih stručnjaka i uglednih sarajevskih odvjetnika nije mogao vjerovati u pravno nasilje kojemu svjedoče. Jedan od njih je i Ramo Atajić, certificirani pravni ekspert za niz europskih država, među kojima Hrvatsku i BiH.
Ovo je velika sramota Sarajeva i Bošnjaka prema ovdašnjim franjevcima, reći će bez ustručavanja i prst krivnje uperiti prema jednoj stranci – SDA, čiji je Koldžo istaknuti dužnosnik.
Na istom tragu je i Anton Jekauc, ekonomski stručnjak iz Sarajeva, koji je u ovom slučaju u ime Provincije preuzeo ulogu pregovarača.
Puno puta sam se sastajao s vrhom SDA, pa i s glavnim tajnikom Halidom Genjcom. Svi su me uvjeravali da je to samovolja načelnika Koldže, da ga se nikako ne mogu riješiti, da mu nude mjesto ambasadora gdje hoće, ali on odbija. Vjerovao bih ja to da bezbroj puta, pa evo sada i za Bajram, nisam vidio Koldžu s Bakirom Izetbegovićem, veli Jekauc.
“Ići ćemo i na međunarodni sud”
Provincija je i dalje voljna čekati zakon o povratu imovine, ali želi koristiti ono što joj pripada. Vlast bi trebala biti sretna da im ne traže ni feninga, već osiguravaju ulaganje. U njezino ime sam 20. travnja poslao još jedan dopis načelniku i tražio da se u roku 60 dana riješi pitanje dozvole ili odgovori zašto neće. Ako neće, od Vijeća ministara i Ustavnog suda zatražit ću potvrdu da se ovdje spor ne može riješiti pa ću slučaj iznijeti na međunarodno sudište. Svi argumenti su na našoj strani, uvjeren je odvjetnik Atajić.
Jekauc kaže da mu je jednom Koldžo ponudio da Provincija pristane na 20.000 KM mjesečnog najma i da će sve biti u redu.
Stvar je u tome da Koldžo ima čitav niz biznisa, među ostalim i u lancima Hepok i Amco, i on na mjestu Teologije želi izgraditi trgovački centar i garaže. Izetbegović i ostali ga očito u tome podržavaju, rekao je Jekauc.
Provincija je odavno od njemačke vlade i humanitarne organizacije Renovabis dobila tri milijuna maraka za radove. I donatori su tražili pojašnjenja od lokalnih vlasti. Na koncu je otkazan dogovor da obnovljeni centar otvori kancelarka Angela Merkel.
(Slobodna Dalmacija, Zoran Šagolj)
Riječ je o 20.000 četvornih metara na Kovačićima, dijelu grada koji samo Miljacka dijeli od zgrade državne vlade i parlamenta. Prema grubim procjenama, vrijednost se procjenjuje na 60 milijuna KM, odnosno oko 30 milijuna eura.
Franjevci su kompleks kupili još 1937. godine s namjerom gradnje Teologije u kojoj bi studirali i fratri iz četiriju provincija – splitske, zadarske, zagrebačke i, naravno, bosanske. Nekoliko godina poslije to će im poći za rukom, ali zakratko. Komunističke vlasti će im ga oduzeti 1947. i u njega najprije useliti Medicinsku školu, a zatim Poljoprivredni i šumarski fakultet.
I tako do posljednjeg rata, kada će se cijelo područje naći na prvoj crti bojišnice. Ono što nisu učinili meci i granate, dovršit će Srbi u povlačenju iz Sarajeva 1996. godine.
Obitelj Izetbegović
Kako ne postoji zakon o restituciji, Vlada BiH donijela je zaključak da se kompleks daje na korištenje Provincijalatu. Franjevci su, računajući da je povratak vlasništva samo pitanje forme, zasukali rukave i dali se u ishođenje “papira”, a onda i u obnovu.
Stvari s Općinom Novo Sarajevo, na čijem se području formalno nalaze zemljište i zgrade, išle su manje-više kao po loju: 1998. izdaje se rješenje o urbanističkim suglasnostima za radove, kao i dvije godine potom. Kako je kasnilo donošenje zakona o povratu imovine, Općina izdaje rješenje kojim kompleks, kao općenarodna imovina, prelazi u njezino vlasništvo.
Fratri su računali da je to samo privremeno, dok parlament ne odradi svoje, pa su 2006. istoj toj Općini predložili ugovor o trajnom zakupu. U međuvremenu su, na ponos grada i susjeda, obnovili lamele A i B, te je u zraku ostala visjeti sudbina lamele C, točnije 8000 kvadrata zemljišta s objektima.
Ali onda na vlast dolazi Nedžad Koldžo, provjereni kadar SDA i obitelji Izetbegović, pa franjevački planovi postaju pusto slovo na papiru, a od njegovih obećanja nije bilo ništa. Fratri su se odlučili za novi put. Od Građevinskog fakulteta dobili su mišljenje da je zgrada nestabilna i konstrukcija opasna za život prolaznika. Zato su i podignuli ogradu, a 2017. poslali još jedan zahtjev za obnovu.
Pravno nasilje
Uz odbijenicu, inspektori su naredili uklanjanje ograde. Time je otvoren prostor da devastirana građevina postane utočište narkomana i kriminalaca.
Koldžo je uporno ponavljao da su fratri u zamjenu dobili teren u Nedžarićima, gdje je i izgrađena nova Teologija.
Kada je Provincija iz Historijskog arhiva izvukla dokument da je spomenuto zemljište za učilište uredno 1964. godine kupljeno za 1,9 milijuna tadašnjih dinara od lokalnog Srbina Dušana Šućura, to ga ni najmanje nije pokolebalo da promijeni mišljenje. Isto je bilo i prije dvije godine, kada je nadležno kantonalno ministarstvo poništilo načelnikov zaključak kojim je uskratio suglasnost za obnovu spornog dijela kompleksa.
Nema vrata na koja nisu kucali provincijal fra Jozo Marinčić i gvardijan fra Nikica Vujica. Od visokih dužnosnika, svih razina, pa i stranih imali su podršku, a kada bi ih se suočilo s Koldžinim odbijenicama, nemoćno su slijegali ramenima.
Čitav niz pravnih stručnjaka i uglednih sarajevskih odvjetnika nije mogao vjerovati u pravno nasilje kojemu svjedoče. Jedan od njih je i Ramo Atajić, certificirani pravni ekspert za niz europskih država, među kojima Hrvatsku i BiH.
Ovo je velika sramota Sarajeva i Bošnjaka prema ovdašnjim franjevcima, reći će bez ustručavanja i prst krivnje uperiti prema jednoj stranci – SDA, čiji je Koldžo istaknuti dužnosnik.
Na istom tragu je i Anton Jekauc, ekonomski stručnjak iz Sarajeva, koji je u ovom slučaju u ime Provincije preuzeo ulogu pregovarača.
Puno puta sam se sastajao s vrhom SDA, pa i s glavnim tajnikom Halidom Genjcom. Svi su me uvjeravali da je to samovolja načelnika Koldže, da ga se nikako ne mogu riješiti, da mu nude mjesto ambasadora gdje hoće, ali on odbija. Vjerovao bih ja to da bezbroj puta, pa evo sada i za Bajram, nisam vidio Koldžu s Bakirom Izetbegovićem, veli Jekauc.
“Ići ćemo i na međunarodni sud”
Provincija je i dalje voljna čekati zakon o povratu imovine, ali želi koristiti ono što joj pripada. Vlast bi trebala biti sretna da im ne traže ni feninga, već osiguravaju ulaganje. U njezino ime sam 20. travnja poslao još jedan dopis načelniku i tražio da se u roku 60 dana riješi pitanje dozvole ili odgovori zašto neće. Ako neće, od Vijeća ministara i Ustavnog suda zatražit ću potvrdu da se ovdje spor ne može riješiti pa ću slučaj iznijeti na međunarodno sudište. Svi argumenti su na našoj strani, uvjeren je odvjetnik Atajić.
Jekauc kaže da mu je jednom Koldžo ponudio da Provincija pristane na 20.000 KM mjesečnog najma i da će sve biti u redu.
Stvar je u tome da Koldžo ima čitav niz biznisa, među ostalim i u lancima Hepok i Amco, i on na mjestu Teologije želi izgraditi trgovački centar i garaže. Izetbegović i ostali ga očito u tome podržavaju, rekao je Jekauc.
Provincija je odavno od njemačke vlade i humanitarne organizacije Renovabis dobila tri milijuna maraka za radove. I donatori su tražili pojašnjenja od lokalnih vlasti. Na koncu je otkazan dogovor da obnovljeni centar otvori kancelarka Angela Merkel.
(Slobodna Dalmacija, Zoran Šagolj)
