Svjedoci jednog vremena prije potopa u Rami, pisali smo već, su i panjevi koji kao da danas žele progovoriti mjesto svih onih ljudi koji pamte vrijeme kada je ramska dolina bila plodna s obrađenim oranicama i rijekom Ramom.
Nekada sam bio dio živoga svijeta, dio žive prirode, dio ljepote ovoga kraja.
Vio sam svoju krošnju pod nebesko plavetnilo, dok su moje grane pružale utočište i hladovinu svima koji su hodili ovim krajem u toplim ljetnim danima. U hladovini je bilo pjesme i života, ljubavi i radosti.
Sada sam jadan, nemoćan, i oronuo i ostario poput onih Ramljaka s kojima me voda rastavila. Danas smo obojica samo „stari panjevi“ koji čuvaju sjećanje i uspomene o staroj i nepotopljenoj Rami.
Nekada je ramska dolina bila iznimno plodna. Od mnoštva oranica i usjeva, do raznog voća i povrća.
A onda je došlo vrijeme da se sve to napusti, poruši i posječe - vrijeme da sa svoga praga odeš u neki novi, nepoznati svijet. Ali prije nego što odeš, morao si sve to porušiti, posjeći.
Od te ljepote ostala je danas samo pustoš, koja u punini dolazi do izražaja tek onda kada se jezero povuče prema koritu rijeke Rame.
Mladim naraštajima ovo su svjedoci jednog vremena po kojima mogu obnoviti sliku u mislima kako je Rama izgledala prije potopa.
Rama nekada!Pogledajte video i scene koje diraju i tjeraju suze na oči! Ramo naša moramo te slikat, nećemo te zaboravit nikad. Kad spavamo o tebi sanjamo, da pijemo tvoju vodu bistru, prenemo se al u tuđemu mistu…
Posted by www.rama-prozor.info on 2. travnja 2013
