Već osmu godinu za redom župljani župe sv. Franje Asiškog iz Rumboka, želeći oživjeti sjećanje na Divu Grabovčevu i oteti zaboravu život u planini proslavljaju Sv. Josipa Radnika, ujedno i Praznik rada, u mjestu Divina rođenja - Brajinovu Docu.
Barem na jedan dan ožive svoje planinsko selo Zahum. Kao da ga probude iz duboko usnulog sna, iz neke čudne i mirne tišine, vrate u njega vrevu života, pjesmu, gangu, galamu.
Makar i na jedan dan Zahum postane ono što je nekada bio – naseljeno planinsko selo. Zajedno sa svojim prijateljima i dragim gostima vrate u ovo planinsko mjesto sjećanja na dane nekog jednostavnijeg i manje stresnog života. Probude se uspomene i sjećanja iz djetinjstva, uspomene na drage ljude kojih više nema, uspomene na trenutke života koji su unosili one jednostavne, spontane, bezazlene, ali ipak ljudske trenutke radosti u život.
Druženje je započelo svetom misom koju je, u krugu replike stare ramske kuće, replike doma Dive Grabovčeve, predvodio sin ove župe fra Ivan Lovrić, trenutno župnik u župi Ljubunčić kod Livna, uz suslavlje rumbočkog župnika fra Jure Perića i još nekoliko drugih svećenika.
Fra Ivan se u nadahnutoj i poučnoj propovijedi dotaknuo života Svetoga Josipa s posebnim naglascima na „četiri načela po kojima je živio sv. Josip:
- čuvati dobar glas svojih bližnjih i drugih ljudi,
- pravedno postupati prema ljudima,
- samozatajno, u skromnosti i strpljivosti živjeti i
- prihvaćati rad kao dar i kao blagoslov
Sa željom neka budu danas, svima nama, pouka i poruka, ali i načela po kojima ćemo uređivati svoj svakodnevni život. Na taj ćemo način, i mi, poput Josipa,biti pravedni, pošteni i skromni, i tako ćemo davati svjedočanstvo za živoga Gospodina našega Isusa Krista i po njemu doprinositi ljepoti i dobroti ovoga svijeta“.
Misno slavlje svojim pjevanjem uzveličao je veliku Župni zbor župe Rumboci.
Nakon sv. mise uslijedilo je narodno veselje; točnije nadmetanje i druženje u starinskim sportovima ili vještinama: bacanje kamena s ramena, skok u dalj i potezanje užeta.
Organizatori su osigurali i nagrade pobjednicima, a sponzor je bio Župni ured Rumboci.
Eto, barem na jedan dan rodno mjesto Dive Grabovčeve, Zahum – „rumbočka planina“- probudi život u sebi. Iako je Zahum zamro, uglavnom nakon rata, ovaj jedan dan dovoljan je da oživi radost susreta i zajedništva.
Zahum, mjesto Divina rođenja, Brajinov Dolac, Divin dom, Djevojčica Diva, zahumski zaselci, polako poprimaju mjesto kultnog kraja koji narod diže na višu razinu, na razinu koja ga drži u zajedništvu sa sobom i drugima.
Barem na jedan dan ožive svoje planinsko selo Zahum. Kao da ga probude iz duboko usnulog sna, iz neke čudne i mirne tišine, vrate u njega vrevu života, pjesmu, gangu, galamu.
Makar i na jedan dan Zahum postane ono što je nekada bio – naseljeno planinsko selo. Zajedno sa svojim prijateljima i dragim gostima vrate u ovo planinsko mjesto sjećanja na dane nekog jednostavnijeg i manje stresnog života. Probude se uspomene i sjećanja iz djetinjstva, uspomene na drage ljude kojih više nema, uspomene na trenutke života koji su unosili one jednostavne, spontane, bezazlene, ali ipak ljudske trenutke radosti u život.
Druženje je započelo svetom misom koju je, u krugu replike stare ramske kuće, replike doma Dive Grabovčeve, predvodio sin ove župe fra Ivan Lovrić, trenutno župnik u župi Ljubunčić kod Livna, uz suslavlje rumbočkog župnika fra Jure Perića i još nekoliko drugih svećenika.
Fra Ivan se u nadahnutoj i poučnoj propovijedi dotaknuo života Svetoga Josipa s posebnim naglascima na „četiri načela po kojima je živio sv. Josip:
- čuvati dobar glas svojih bližnjih i drugih ljudi,
- pravedno postupati prema ljudima,
- samozatajno, u skromnosti i strpljivosti živjeti i
- prihvaćati rad kao dar i kao blagoslov
Sa željom neka budu danas, svima nama, pouka i poruka, ali i načela po kojima ćemo uređivati svoj svakodnevni život. Na taj ćemo način, i mi, poput Josipa,biti pravedni, pošteni i skromni, i tako ćemo davati svjedočanstvo za živoga Gospodina našega Isusa Krista i po njemu doprinositi ljepoti i dobroti ovoga svijeta“.
Misno slavlje svojim pjevanjem uzveličao je veliku Župni zbor župe Rumboci.
Nakon sv. mise uslijedilo je narodno veselje; točnije nadmetanje i druženje u starinskim sportovima ili vještinama: bacanje kamena s ramena, skok u dalj i potezanje užeta.
Organizatori su osigurali i nagrade pobjednicima, a sponzor je bio Župni ured Rumboci.
Eto, barem na jedan dan rodno mjesto Dive Grabovčeve, Zahum – „rumbočka planina“- probudi život u sebi. Iako je Zahum zamro, uglavnom nakon rata, ovaj jedan dan dovoljan je da oživi radost susreta i zajedništva.
Zahum, mjesto Divina rođenja, Brajinov Dolac, Divin dom, Djevojčica Diva, zahumski zaselci, polako poprimaju mjesto kultnog kraja koji narod diže na višu razinu, na razinu koja ga drži u zajedništvu sa sobom i drugima.
