Već sljedeće godine voda se povlači. Pa groblje ostaje na suhom, a Udruga popravlja postojeću ogradu oko groblja i postavlja desetak križeva za one koje nije imao tko premjestiti, čije su kosti ostale tu, pa ovaj čin ima samo simboličku vrijednost.
Svejedno, ideja i realizacija su hvale vrijedni ako ni zbog čega drugog onda barem zbog toga, što je to dosad prva i jednina akcija takve vrste. Evo kako to izgleda 6 – 7 godina poslije. Možda je ovo jedan od primjera kako pametno iskoristiti slobodno vrijeme!?
