U organizaciji UPD „Raduša“ iz Uskoplja, već dulji niz godina, polovicom mjeseca lipnja, održava se Memorijal „Ljubo Barnjak“ – uspon na nekoliko vrhova na planini Vranici.
Na poziv kolega iz Uskoplja, na ovogodišnjem memorijalnom usponu, sudjelovali su i članovi HPD „Rama“, koji su izabrali zahtjevan, ali i najatraktivniji uspon – na najviši vrh Vranice, Nadskrstac čija je nadmorska visina 2112.
Uspon na Nadkrstac, započeo je kod planinarskog doma na Radovini, i potrajao je nešto manje od četiri sata. Unatoč prilično napornoj turi, isplati se se svaki prijeđeni korak. Nema svatko privilegiju vidjeti i doživjeti Vranicu, planinu s brojni izvorima čiste i bistre vode, planinu koja svojom ljepotom svakoga tko dođe na nju, vraća u davne dane, kada su ljudi živjeli u skladu s prirodom i poštovali njene zakone.
Dio uspona, kao da je odjednom navučena neka zavjesa, gusta magla, naglo se spustila i zaklonila pogled u daljnu. Dolaskom u blizinu vrha, kao što se navukla, magla je tako i nestala i otvorila pogled na prekrasne predjele kako Vranice, tako i planine u daljini.
Uspeti se na Nadkrstac, poseban je osjećaj, ali i doživljaj. Pogled seže na sve strane, a kao na dlanu, vidi se prirodni fenomen, Prokoško jezero.
Sunčano vrijeme bilo je kao stvoreno za ovakav uspon i fotografiranje.
Ovakvi usponi uvijek donesu nova poznanstva i prijateljstva s ljudima iz drugih krajeva, kojima je zajedničko puno toga, posebno ljubav prema prirodi, planinama i pokretu.
Nakon duljeg zadržavanja na koti Nadkrstac i fotografiranja, slijedio je povratak nazad do doma na Radovini, gdje je sve sudionike uspona čekalo osvježenje i planinarski ručak.
Novo iskustvo, nova poznanstva, uskoro i novi usponi. Slijede Raduša i Vran s kolegama iz Slovenije.
HPD Rama
Na poziv kolega iz Uskoplja, na ovogodišnjem memorijalnom usponu, sudjelovali su i članovi HPD „Rama“, koji su izabrali zahtjevan, ali i najatraktivniji uspon – na najviši vrh Vranice, Nadskrstac čija je nadmorska visina 2112.
Uspon na Nadkrstac, započeo je kod planinarskog doma na Radovini, i potrajao je nešto manje od četiri sata. Unatoč prilično napornoj turi, isplati se se svaki prijeđeni korak. Nema svatko privilegiju vidjeti i doživjeti Vranicu, planinu s brojni izvorima čiste i bistre vode, planinu koja svojom ljepotom svakoga tko dođe na nju, vraća u davne dane, kada su ljudi živjeli u skladu s prirodom i poštovali njene zakone.
Dio uspona, kao da je odjednom navučena neka zavjesa, gusta magla, naglo se spustila i zaklonila pogled u daljnu. Dolaskom u blizinu vrha, kao što se navukla, magla je tako i nestala i otvorila pogled na prekrasne predjele kako Vranice, tako i planine u daljini.
Uspeti se na Nadkrstac, poseban je osjećaj, ali i doživljaj. Pogled seže na sve strane, a kao na dlanu, vidi se prirodni fenomen, Prokoško jezero.
Sunčano vrijeme bilo je kao stvoreno za ovakav uspon i fotografiranje.
Ovakvi usponi uvijek donesu nova poznanstva i prijateljstva s ljudima iz drugih krajeva, kojima je zajedničko puno toga, posebno ljubav prema prirodi, planinama i pokretu.
Nakon duljeg zadržavanja na koti Nadkrstac i fotografiranja, slijedio je povratak nazad do doma na Radovini, gdje je sve sudionike uspona čekalo osvježenje i planinarski ručak.
Novo iskustvo, nova poznanstva, uskoro i novi usponi. Slijede Raduša i Vran s kolegama iz Slovenije.
HPD Rama
