Na jučerašnjem svečanom euharistijskom slavlju na Risovu, koje je predvodio msgr. dr. Pero Sudar, pomoćni vrhbosanski biskup, uz nazočnost šest svećenika, blagoslovljeno je gradilište i kamen temeljac nove filijalne crkve na Risovcu, župa Doljani. Gradnja buduće crkve započeta je u neposrednoj blizini groblja Krš. Idejno rješenje crkve izradio je dipl. inž. Stijepo Butijer iz Dubrovnika.
Na početku mise prisutnima se obratio župnik fra Andrija Jozić, izražavajući radost zbog ovoga događaja i zaželio dobrodošlicu svima.
U prigodnoj homiliji biskup Pero je, oslanjajući se na biblijska čitanja, govorio o važnosti vjere, povjerenja i pouzdanja u Boga. Sve što Bog čini čini za čovjekovo dobro. Ali da bi to doista i bilo čovjekovo dobro, traži se vjera. Vjerovati, pouzdati se, predati se to je jedini odgovor koji čovjek može dati Bogu. To je jedini čin. Sve ovo naše služi samo tome i vjera i molitva i sakramenti i crkve što smo ih gradili i što ih gradimo, i to u vremenu kad se čini da to nema smisla!
Što će crkva na Risovu? – upitao se biskup Pero i dodao – kad ne samo sa Risovca, nego iz cijele Bosne i Hercegovine čovjek gleda kad i kuda će pobjeći. Sa svih strana se čuje kao jauk, kao prijetnja, nema ovdje budućnosti. U takvim okolnostima, u takvim prilikama, zapravo neprilikama, ove je znak vjere, našeg povjerenja. Mi ne znamo što će biti sutra, ne znamo ni što će biti danas, ali mi vjerujemo da Bog zna. I znamo, ako Bog zna, a Bog zna, onda je to daleko bolje nego da znamo mi. Jer ako Bog zna, on zna zato što on to određuje, što on to dopušta. Ali on zna i hoće sve okrenuti na dobro, onima koji u njega vjeruju.
Zato neka naš dolazak ovdje, neka ovo sveto misno slavlje, blagoslov gradilišta i kamena temeljca bude potvrda naše vjere, našeg pouzdanja i našeg predanja. Da, meni čovjeku čini se da ti Bože odavno spavaš. Kao da te uopće ne zanima što se na ovoj kugli zemaljskoj, u ovoj dolini suza, događa. Meni se čini da je tebi svejedno, hoće li nas ili neće ovdje biti. To se meni čini, to je moja ljudska pamet, ali mojom vjerom, vjerom onih koji su ovdje bili u gora, u teža vremena, nego su to danas. Ja znam da ti Bože vidiš drugačije.
Zato molim, ne da se ostvare moji strahovi, nego da se ostvare tvoji planovi ljubavi, jer ti si svoga Sina, svoga jedinca dao da umre, da oni koji u tebe vjeruju, da ovaj svijet ne bi umro na smrt. To je izvor naše nade, izvor našega pouzdanja, ali to je ono što nam otvara putu u budućnost. Kakav god i kakva god ona bila, ako bude s Bogom, onda će biti i za naše dobro – naglasio je u svojoj propovijedi biskup Pero.
Na početku mise prisutnima se obratio župnik fra Andrija Jozić, izražavajući radost zbog ovoga događaja i zaželio dobrodošlicu svima.
U prigodnoj homiliji biskup Pero je, oslanjajući se na biblijska čitanja, govorio o važnosti vjere, povjerenja i pouzdanja u Boga. Sve što Bog čini čini za čovjekovo dobro. Ali da bi to doista i bilo čovjekovo dobro, traži se vjera. Vjerovati, pouzdati se, predati se to je jedini odgovor koji čovjek može dati Bogu. To je jedini čin. Sve ovo naše služi samo tome i vjera i molitva i sakramenti i crkve što smo ih gradili i što ih gradimo, i to u vremenu kad se čini da to nema smisla!
Što će crkva na Risovu? – upitao se biskup Pero i dodao – kad ne samo sa Risovca, nego iz cijele Bosne i Hercegovine čovjek gleda kad i kuda će pobjeći. Sa svih strana se čuje kao jauk, kao prijetnja, nema ovdje budućnosti. U takvim okolnostima, u takvim prilikama, zapravo neprilikama, ove je znak vjere, našeg povjerenja. Mi ne znamo što će biti sutra, ne znamo ni što će biti danas, ali mi vjerujemo da Bog zna. I znamo, ako Bog zna, a Bog zna, onda je to daleko bolje nego da znamo mi. Jer ako Bog zna, on zna zato što on to određuje, što on to dopušta. Ali on zna i hoće sve okrenuti na dobro, onima koji u njega vjeruju.
Zato neka naš dolazak ovdje, neka ovo sveto misno slavlje, blagoslov gradilišta i kamena temeljca bude potvrda naše vjere, našeg pouzdanja i našeg predanja. Da, meni čovjeku čini se da ti Bože odavno spavaš. Kao da te uopće ne zanima što se na ovoj kugli zemaljskoj, u ovoj dolini suza, događa. Meni se čini da je tebi svejedno, hoće li nas ili neće ovdje biti. To se meni čini, to je moja ljudska pamet, ali mojom vjerom, vjerom onih koji su ovdje bili u gora, u teža vremena, nego su to danas. Ja znam da ti Bože vidiš drugačije.
Zato molim, ne da se ostvare moji strahovi, nego da se ostvare tvoji planovi ljubavi, jer ti si svoga Sina, svoga jedinca dao da umre, da oni koji u tebe vjeruju, da ovaj svijet ne bi umro na smrt. To je izvor naše nade, izvor našega pouzdanja, ali to je ono što nam otvara putu u budućnost. Kakav god i kakva god ona bila, ako bude s Bogom, onda će biti i za naše dobro – naglasio je u svojoj propovijedi biskup Pero.
