Uz pjesmu, tortu i dobru kapljicu, baš kako to priliči slavljenicima, baka Mara Franjušić iz sela Ripci proslavila je svoj 100. rođendan. Susjedi, rodbina, prijatelji… svi su se okupili oko bake Mare, najstarije Ramkinje, kako bi je izljubili te joj poželjeli još mnogo sretnih godina sa svojom obitelji.
Među njima s buketom cvijeća u ruci bila je i Luca Sabljić, 96-godišnjakinja koja, kako je rekla, hrabro kroči kako bi dostigla Marine godine i uopće ne sumnja da će tako i biti te da će i ona jednog dana na rođendanskoj torti ugasiti stotinu svijeća. U društvu njezinog sina i obitelji poveli smo razgovor s vitalnom stogodišnjakinjom otkrivši kako nije imala nimalo lagan život, ali je naglasila kako je sve preživjela zahvaljujući Božjoj providnosti.
Najsretnija na svijetu
“Sinko moj, važno je samo se Bogu moliti. On će ti dati sve što trebaš. Pa tko je meni pomogao u tim najtežim godinama ako ne dragi Bog?! On mi je uvijek bio na pomoći i uvijek sam nalazila blagoslov kud sam god išla”, kaže nam baka Mara dok se oko nje stišću njezina praunučad, njih desetero, na koje je baka jako ponosna. Najmlađu praunuku Antoniju, staru tek nekoliko mjeseci, baka ne ispušta iz ruku.
“Dok njih gledam, shvaćam da sam najsretnija osoba na svijetu”, govori nam baka.
A baki Mari nije bilo nimalo lako. Prošla je bure i oluje, suze, glad, ratove… Najgore od svega bila je smrt njezina muža.
“Sin Ante rodio se ni mjesec dana prije nego što su mog pokojnog muža odveli u domobrane. Nikad se nije vratio”, s tugom se prisjeća baka Mara koja je, kako bi preživjela i prehranila svoje dijete, često morala i prositi, ali ništa joj, kaže, nije bilo teško. “Bilo je to golo preživljavanje, ali kad bih pogledala svoga Antu, to bi me guralo naprijed”, kaže Mara.
Udovica 73 godine
Prisjetila se kako je radila sve i svašta. Tako je znala po cijele dane žeti pšenicu za dva kilograma brašna. Kopala je pa čak i krečila tuđe kuće. “Ma gradila sam ja i ovu našu branu pune dvije godine, a sve kako bih nas prehranila”, vedro odgovara ova vitalna starica koja se, kako ističe, mogla udati i za bogatuna, ali nije htjela. Mogla je, kaže, živjeti kao grofica, kako žive današnje udovice, ali ona se posvetila svom jedinom djetetu i čuvala uspomenu na čovjeka bez kojeg je ostala tako rano.
Mara je udovica pune 73 godine. Danas živi sa sinom Antom, ima četvero unučadi i desetero praunučadi koji je obožavaju pa se često sa svojom bakom igraju, a ona im rado ispunjava želje koliko je to u njezinoj mogućnosti.
Baku Maru pitamo koja je tajna dugovječnosti.
“Ja mislim da je tajna u prirodnoj i domaćoj hrani. Uvijek jedem samo domaću hranu, uglavnom slatko i kiselo mlijeko. I ako me muči kašalj, radije ću prokuhati čašicu rakije nego piti nekakve sirupe”, odgovara nam baka.
Da je u društvu bake Mare i više nego zanimljivo, mogu se uvjeriti svi koji je posjete u njezinoj obiteljskoj kući. Vole je i stari, a i oni mladi kojima baka često zna ispričati pokoju zanimljivu priču iz svog stoljeće dugog života.
Tekst: Mirela Tučić
Foto: Rama-Prozor.info
Među njima s buketom cvijeća u ruci bila je i Luca Sabljić, 96-godišnjakinja koja, kako je rekla, hrabro kroči kako bi dostigla Marine godine i uopće ne sumnja da će tako i biti te da će i ona jednog dana na rođendanskoj torti ugasiti stotinu svijeća. U društvu njezinog sina i obitelji poveli smo razgovor s vitalnom stogodišnjakinjom otkrivši kako nije imala nimalo lagan život, ali je naglasila kako je sve preživjela zahvaljujući Božjoj providnosti.
Najsretnija na svijetu
“Sinko moj, važno je samo se Bogu moliti. On će ti dati sve što trebaš. Pa tko je meni pomogao u tim najtežim godinama ako ne dragi Bog?! On mi je uvijek bio na pomoći i uvijek sam nalazila blagoslov kud sam god išla”, kaže nam baka Mara dok se oko nje stišću njezina praunučad, njih desetero, na koje je baka jako ponosna. Najmlađu praunuku Antoniju, staru tek nekoliko mjeseci, baka ne ispušta iz ruku.
“Dok njih gledam, shvaćam da sam najsretnija osoba na svijetu”, govori nam baka.
A baki Mari nije bilo nimalo lako. Prošla je bure i oluje, suze, glad, ratove… Najgore od svega bila je smrt njezina muža.
“Sin Ante rodio se ni mjesec dana prije nego što su mog pokojnog muža odveli u domobrane. Nikad se nije vratio”, s tugom se prisjeća baka Mara koja je, kako bi preživjela i prehranila svoje dijete, često morala i prositi, ali ništa joj, kaže, nije bilo teško. “Bilo je to golo preživljavanje, ali kad bih pogledala svoga Antu, to bi me guralo naprijed”, kaže Mara.
Udovica 73 godine
Prisjetila se kako je radila sve i svašta. Tako je znala po cijele dane žeti pšenicu za dva kilograma brašna. Kopala je pa čak i krečila tuđe kuće. “Ma gradila sam ja i ovu našu branu pune dvije godine, a sve kako bih nas prehranila”, vedro odgovara ova vitalna starica koja se, kako ističe, mogla udati i za bogatuna, ali nije htjela. Mogla je, kaže, živjeti kao grofica, kako žive današnje udovice, ali ona se posvetila svom jedinom djetetu i čuvala uspomenu na čovjeka bez kojeg je ostala tako rano.
Mara je udovica pune 73 godine. Danas živi sa sinom Antom, ima četvero unučadi i desetero praunučadi koji je obožavaju pa se često sa svojom bakom igraju, a ona im rado ispunjava želje koliko je to u njezinoj mogućnosti.
Baku Maru pitamo koja je tajna dugovječnosti.
“Ja mislim da je tajna u prirodnoj i domaćoj hrani. Uvijek jedem samo domaću hranu, uglavnom slatko i kiselo mlijeko. I ako me muči kašalj, radije ću prokuhati čašicu rakije nego piti nekakve sirupe”, odgovara nam baka.
Da je u društvu bake Mare i više nego zanimljivo, mogu se uvjeriti svi koji je posjete u njezinoj obiteljskoj kući. Vole je i stari, a i oni mladi kojima baka često zna ispričati pokoju zanimljivu priču iz svog stoljeće dugog života.
Tekst: Mirela Tučić
Foto: Rama-Prozor.info
