Uvođenjem predsjedničkog sustava u Turskoj Erdogan ne želi promijeniti samo politički sustav te zemlje. Budući da se naslanja na islamsku tradiciju on se time predstavlja kao Atatürkov protivnik.
Molba kalifa je bila skromna. Tijekom redovite molitve petkom on je rekao da bi rado nosio turban u stilu sultana Mehmeda II. iz 15. stoljeća. Želio je znati ima li predsjednik nešto protiv. Predsjednik, koji je bio tek nekoliko mjeseci na toj poziciji, dao je drzak odgovor: Kalif bi radije trebao nositi kaput na dvoredno kopčanje koji je uobičajen kod modernih državnika. Općenito, objasnio je predsjednik kasnije, kalifat je besmislen, piše Deutsche Welle.
Ovo je scena koju je turski povjesničar Şükrü Hanioglu opisao u svojoj biografiji prvog predsjednika turske republike Mustafe Kemala - kasnije nazvanog "Atatürk". Scena je primjer odlučnog, ali i jednostavnog načina na koji je Atatürk ophodio s vjerskom i političkom tradicijom Osmanskog carstva koje je bilo upravo propalo. Na sličan rigorozan način je Kemal postupio kada se zalagao za to da ukine imama koji je bio nadležan za turski parlament. "Tako nešto poput molitve mi ovdje ne trebamo", obrazložio je predsjednik svoj postupak. Za Kemala, piše Hanioglu, je u osnovi postojala samo jedna religija: sekularna, religija republike.
Bolne reforme
Shodno tome i širi dijelovi stanovništva su pokazali svoju suzdržanost. Obrazovana elita u gradovima podržavala je Kemalove reforme, većina, koja je bila tradicionalna, s druge strane o njima nije željela ništa čuti. To da se na sudu zakletva više nije polagala zaklinjući se u Boga, već u vlastitu "čast", da je tursko pravosuđe općenito tijekom nekoliko godina izgubilo sve veze s vjerom, da je sekularizam 1937. godine bio proglašen osnovom na kojoj počiva republika, sve to je naišlo na osudu.
Isto se dogodilo i s drugim reformama: uvođenje Gregorijanskog kalendara, zamjena fesa šeširom, zamjena arapskog latiničnim pismom, uvođenje nedjelje kao novog neradnog dana u tjednu umjesto petka, uvođenje prava glasa za žene 1934. godine.
Mustafa Kemal, nazvan Atatürk (doslovce: Otac Turaka) je u povijest ušao kao modernizator Turske i do danas slovi kao njezin najvažniji predstavnik - u svakom slučaju u službenom sjećanju. No činjenica je, piše povjesničar Hanioglu, da Kemal i njegovi sljedbenici nisu shvatili realnost u kojoj se nalazi tursko društvo.
"Vodstvo ranije republike je podcijenilo snagu otpora socijalne umreženosti u jednom muslimanskom društvu. Kao i brojni europski intelektualci odlazećeg 19. stoljeća i 20. stoljeća, koje je počinjalo, oni su bili čvrstog - ali gledano unatrag varljivog - uvjerenja da religija već uskoro neće biti ništa više nego maglovito sjećanje iz prošlosti."
Protivnik
Ako aktualni predsjednik Recep Tayyip Erdogan pokuša uvesti novi predsjednički sustav mogao bi to uraditi s pogledom na Mustafu Kemala, pretpostavlja Caner Aver iz Centra za turske studije i istraživanje integracije u Essenu.
On pretpostavlja da Erdogan možda želi ući u povijest kao najvažniji državnik nakon Atatürka. I još nešto ga pokreće, kaže Aver: "On želi apsolutnu moć. Za to on treba promjenu Ustava. Jer samo tako se de facto predsjednički sustav može proglasiti ustavnim. Tu pripada i to da će 2023. godine biti proslavljena 100. godina Turske. "Tada Erdogan želi sloviti kao najjači muškarac koji je izveo Tursku kako iz aktualne krizne situacije tako i iz konflikta sa susjednim zemljama i odveo u budućnost. Hoće li do toga doći, vidjet će se", kaže Aver.
Kako bi dobio potrebnu pomoć za planirani predsjednički sustav Erdogan cilja upravo na onu većinu u stanovništvu koja je u međuvremenu više od stotinu godina protiv reformi Mustafe Kemala. S tim ciljem on također provodi odlučnu simboličnu politiku. Tako je dao izgraditi veliku džamiju na brežuljku iznad Bospora, povećao je porez na alkohol i zabranio njegovo posluživanje u blizini džamija. Time je brojnim gostioničarima, i onima u blizini europski obilježenih četvrti, otežao život. Istodobno je uspio provesti to da žene u državnim institucijama - poput sveučilišta, sudova i parlamenata ponovno moraju nositi maramu.
Glasovanje o kulturološkom identitetu
Ideološki, kako kaže Caner Aver, Erdogan potječe iz nacionalno-konzervativnog miljea. "Ako on, dakle, postigne svoje ciljeve onda ćemo se vjerojatno u državnom aparatu suočiti s odgovarajućim elementima".
Doduše, kaže Aver, malo je vjerojatno da će zemlja zaista postati islamska republika. "Međutim nacionalno-konzervativno-islamistički tenor će se jače osjetiti u strukturama, a možda i u zakonodavstvu, u javnom životu, u obrazovnom sustavu i akademskom životu", kaže Aver.
Erdogan želi politički preustrojiti Tursku. Taj preustroj on provodi i kulturološkim sredstvima. Time se on definira kao ideološka protuteža Mustafi Kemalu. Turska je, tako opisuje povjesničar Hanioglu, bila kulturološki moderna samo na površini. Konzervativnu energiju, u kojoj je zemlja drijemala, Erdogan je sada iskoristio za sebe. Referendum o uvođenju predsjedničkog sustava je stoga također glasovanje o kulturološkom identitetu zemlje.
Molba kalifa je bila skromna. Tijekom redovite molitve petkom on je rekao da bi rado nosio turban u stilu sultana Mehmeda II. iz 15. stoljeća. Želio je znati ima li predsjednik nešto protiv. Predsjednik, koji je bio tek nekoliko mjeseci na toj poziciji, dao je drzak odgovor: Kalif bi radije trebao nositi kaput na dvoredno kopčanje koji je uobičajen kod modernih državnika. Općenito, objasnio je predsjednik kasnije, kalifat je besmislen, piše Deutsche Welle.
Ovo je scena koju je turski povjesničar Şükrü Hanioglu opisao u svojoj biografiji prvog predsjednika turske republike Mustafe Kemala - kasnije nazvanog "Atatürk". Scena je primjer odlučnog, ali i jednostavnog načina na koji je Atatürk ophodio s vjerskom i političkom tradicijom Osmanskog carstva koje je bilo upravo propalo. Na sličan rigorozan način je Kemal postupio kada se zalagao za to da ukine imama koji je bio nadležan za turski parlament. "Tako nešto poput molitve mi ovdje ne trebamo", obrazložio je predsjednik svoj postupak. Za Kemala, piše Hanioglu, je u osnovi postojala samo jedna religija: sekularna, religija republike.
Bolne reforme
Shodno tome i širi dijelovi stanovništva su pokazali svoju suzdržanost. Obrazovana elita u gradovima podržavala je Kemalove reforme, većina, koja je bila tradicionalna, s druge strane o njima nije željela ništa čuti. To da se na sudu zakletva više nije polagala zaklinjući se u Boga, već u vlastitu "čast", da je tursko pravosuđe općenito tijekom nekoliko godina izgubilo sve veze s vjerom, da je sekularizam 1937. godine bio proglašen osnovom na kojoj počiva republika, sve to je naišlo na osudu.
Isto se dogodilo i s drugim reformama: uvođenje Gregorijanskog kalendara, zamjena fesa šeširom, zamjena arapskog latiničnim pismom, uvođenje nedjelje kao novog neradnog dana u tjednu umjesto petka, uvođenje prava glasa za žene 1934. godine.
Mustafa Kemal, nazvan Atatürk (doslovce: Otac Turaka) je u povijest ušao kao modernizator Turske i do danas slovi kao njezin najvažniji predstavnik - u svakom slučaju u službenom sjećanju. No činjenica je, piše povjesničar Hanioglu, da Kemal i njegovi sljedbenici nisu shvatili realnost u kojoj se nalazi tursko društvo.
"Vodstvo ranije republike je podcijenilo snagu otpora socijalne umreženosti u jednom muslimanskom društvu. Kao i brojni europski intelektualci odlazećeg 19. stoljeća i 20. stoljeća, koje je počinjalo, oni su bili čvrstog - ali gledano unatrag varljivog - uvjerenja da religija već uskoro neće biti ništa više nego maglovito sjećanje iz prošlosti."
Protivnik
Ako aktualni predsjednik Recep Tayyip Erdogan pokuša uvesti novi predsjednički sustav mogao bi to uraditi s pogledom na Mustafu Kemala, pretpostavlja Caner Aver iz Centra za turske studije i istraživanje integracije u Essenu.
On pretpostavlja da Erdogan možda želi ući u povijest kao najvažniji državnik nakon Atatürka. I još nešto ga pokreće, kaže Aver: "On želi apsolutnu moć. Za to on treba promjenu Ustava. Jer samo tako se de facto predsjednički sustav može proglasiti ustavnim. Tu pripada i to da će 2023. godine biti proslavljena 100. godina Turske. "Tada Erdogan želi sloviti kao najjači muškarac koji je izveo Tursku kako iz aktualne krizne situacije tako i iz konflikta sa susjednim zemljama i odveo u budućnost. Hoće li do toga doći, vidjet će se", kaže Aver.
Kako bi dobio potrebnu pomoć za planirani predsjednički sustav Erdogan cilja upravo na onu većinu u stanovništvu koja je u međuvremenu više od stotinu godina protiv reformi Mustafe Kemala. S tim ciljem on također provodi odlučnu simboličnu politiku. Tako je dao izgraditi veliku džamiju na brežuljku iznad Bospora, povećao je porez na alkohol i zabranio njegovo posluživanje u blizini džamija. Time je brojnim gostioničarima, i onima u blizini europski obilježenih četvrti, otežao život. Istodobno je uspio provesti to da žene u državnim institucijama - poput sveučilišta, sudova i parlamenata ponovno moraju nositi maramu.
Glasovanje o kulturološkom identitetu
Ideološki, kako kaže Caner Aver, Erdogan potječe iz nacionalno-konzervativnog miljea. "Ako on, dakle, postigne svoje ciljeve onda ćemo se vjerojatno u državnom aparatu suočiti s odgovarajućim elementima".
Doduše, kaže Aver, malo je vjerojatno da će zemlja zaista postati islamska republika. "Međutim nacionalno-konzervativno-islamistički tenor će se jače osjetiti u strukturama, a možda i u zakonodavstvu, u javnom životu, u obrazovnom sustavu i akademskom životu", kaže Aver.
Erdogan želi politički preustrojiti Tursku. Taj preustroj on provodi i kulturološkim sredstvima. Time se on definira kao ideološka protuteža Mustafi Kemalu. Turska je, tako opisuje povjesničar Hanioglu, bila kulturološki moderna samo na površini. Konzervativnu energiju, u kojoj je zemlja drijemala, Erdogan je sada iskoristio za sebe. Referendum o uvođenju predsjedničkog sustava je stoga također glasovanje o kulturološkom identitetu zemlje.
