U svakodnevnom radu u Neuropedijatrijskoj ambulanti koja djeluje pri Sveučilišnoj kliničkoj bolnici u Mostaru, epilepsija u djece je česta neurološka bolest. Međutim, kao što je slučaj i kod mnogih drugih oboljenja, kako je za Bljesak.info potvrdila mr. sc. Ana Boban Raguž, neuropedijatar Klinike za dječje bolesti SKB Mostar, ni na ovom polju ne raspolažemo s točnim brojem oboljelih, no u odnosu na ranija vremena, javlja se u mlađoj dobi.
''U HNŽ, kao i na području čitave BiH, ne raspolažemo točnim podacima o broju oboljelih od epilepsije. Teško je u brojkama govoriti o porastu djece oboljele od epilepsije kao i trendovima rasta kroz određeno razdoblje. Poznato je da se fotosenzitivne epilepsije javljaju u mlađoj dobi u odnosu na 20 godina ranije. Ovo bi mogao biti jedan od uzroka porasta broja oboljelih u dječjoj dobi'', govori dr. Raguž.
Gubitak svijesti kod srednjoškolaca
Kao jedna od mogućih uzroka epilepsije ali i drugih neuroloških poremećaja dr. Raguž ističe i način života današnje djece, koji je značajno različit u odnosu na prijašnje generacije, kada djeca dosta vremena provode pred različitim ekranima, što je osobit problem u djece tinejdžerske dobi. Pri tome, kako ističe liječnica, nespavanje i bljeskajuće svijetlo su jedni od provocirajućih čimbenika za epileptičke napadaje, glavobolje te smetnje koncentracije.
Raguž je komentirala i činjenicu kako u posljednje vrijeme kod velikog broja djece, upravo srednjoškolske dobi, dolazi do sinkope, odnosno iznenadnog gubitka svijesti koji se smatra najčešćim iznenadnim neepileptičkim napadom.
''Gotovo svakodnevno u hitnoj službi se susrećemo sa sinkopalnim napadajima, ali je važno zapamtiti da vrlo brzo uslijedi oporavak. Sinkopa je iznenadni gubitak svijesti gdje nakon par sekundi ili minuta dolazi do oporavka. Smatra se najčešćim iznenadnim neepileptičkim napadajima s vrhom pojavnosti upravo u dobi od 14 do 19 godina. Postoje različiti uzroci sinkope a najčešće ih dijelimo prema uzroku na neurogene sinkope (nesvjestica), sinkope izazvane mokrenjem, kašljem, gutanjem, zbog pretjeranog odgovora na stres, hladnoću, vrućinu, uzbuđenje, strah, niske vrijednost šećera u krvi, psihogene sinkope itd'', objašnjava dr. Raguž i dodaje kako takva djeca najčešće ostaju na kraćem promatranju i pritom se učini kraća dijagnostička obrada.
Baš kao i sinkopalni i epileptički napadi se događaju iznenada, ne mogu se predvidjeti i ponavljaju se uglavnom po istom obrascu, a kako savjetuje dr. Raguž, važno je naučiti zbrinjavati djecu s epileptičkim napadajima u izvanbolničkim uvjetima.
Prvi napad najtraumatičniji
''Mi roditeljima uvijek pokušavamo pojasniti kako da se nose s epileptičkim napadima, koji znaju biti izuzetno traumatični, naročito kad se događaju po prvi put. Kada dijete doživi epileptički napadaj preporuča se postaviti ga na bok i zaštiti od ozljeda. Staviti nešto mekano ispod glave. Djetetu ne pokušavati nasilno otvarati usta i ne stavljati predmete u ruke. Čvrstim držanjem ne pokušavati zaustaviti napadaj. Nakon napadaja uvijek pristupiti umirujuće jer se dijete ne sjeća samog događaja'', objašnjava neuropedijatrica.
U proteklom tjednu se u Mostaru odvijala edukacija naziva "EEG i epilepsija u dječjoj i odrasloj dobi", dok je 23. ožujka, SKB Mostar obilježila i dan oboljelih od epilepsije, poznat i kao 'Dan ljubičastih majica'. Dr. Raguž kao jedna od organizatorica ovih događaja govori kako su veliki iskoraci kod nas napravljeni na ovom polju, no da svakako još imamo dosta prostora za napredak.
''Većina epilepsija se uspješno liječi lijekovima. U trećine bolesnika antikonvulzivnim lijekovima se ne postiže zadovoljavajući učinak. Napretkom znanosti i tehnologije te sve većim znanjem o epilepsiji kirurgija nalazi svoje mjesto u liječenju farmakorezistentnih epilepsija. Budući da se farmakorezistentne epilepsije javljaju od dječje dobi, u svijetu se sve više pristupa kirurškom liječenju. Još uvijek nam se teško uspoređivati s vrhunskim centrima za liječenje epilepsija, ali uz jaču podršku svakako imamo dosta prostora za napredak'', zaključuje liječnica.
''U HNŽ, kao i na području čitave BiH, ne raspolažemo točnim podacima o broju oboljelih od epilepsije. Teško je u brojkama govoriti o porastu djece oboljele od epilepsije kao i trendovima rasta kroz određeno razdoblje. Poznato je da se fotosenzitivne epilepsije javljaju u mlađoj dobi u odnosu na 20 godina ranije. Ovo bi mogao biti jedan od uzroka porasta broja oboljelih u dječjoj dobi'', govori dr. Raguž.
Gubitak svijesti kod srednjoškolaca
Kao jedna od mogućih uzroka epilepsije ali i drugih neuroloških poremećaja dr. Raguž ističe i način života današnje djece, koji je značajno različit u odnosu na prijašnje generacije, kada djeca dosta vremena provode pred različitim ekranima, što je osobit problem u djece tinejdžerske dobi. Pri tome, kako ističe liječnica, nespavanje i bljeskajuće svijetlo su jedni od provocirajućih čimbenika za epileptičke napadaje, glavobolje te smetnje koncentracije.
Raguž je komentirala i činjenicu kako u posljednje vrijeme kod velikog broja djece, upravo srednjoškolske dobi, dolazi do sinkope, odnosno iznenadnog gubitka svijesti koji se smatra najčešćim iznenadnim neepileptičkim napadom.
''Gotovo svakodnevno u hitnoj službi se susrećemo sa sinkopalnim napadajima, ali je važno zapamtiti da vrlo brzo uslijedi oporavak. Sinkopa je iznenadni gubitak svijesti gdje nakon par sekundi ili minuta dolazi do oporavka. Smatra se najčešćim iznenadnim neepileptičkim napadajima s vrhom pojavnosti upravo u dobi od 14 do 19 godina. Postoje različiti uzroci sinkope a najčešće ih dijelimo prema uzroku na neurogene sinkope (nesvjestica), sinkope izazvane mokrenjem, kašljem, gutanjem, zbog pretjeranog odgovora na stres, hladnoću, vrućinu, uzbuđenje, strah, niske vrijednost šećera u krvi, psihogene sinkope itd'', objašnjava dr. Raguž i dodaje kako takva djeca najčešće ostaju na kraćem promatranju i pritom se učini kraća dijagnostička obrada.
Baš kao i sinkopalni i epileptički napadi se događaju iznenada, ne mogu se predvidjeti i ponavljaju se uglavnom po istom obrascu, a kako savjetuje dr. Raguž, važno je naučiti zbrinjavati djecu s epileptičkim napadajima u izvanbolničkim uvjetima.
Prvi napad najtraumatičniji
''Mi roditeljima uvijek pokušavamo pojasniti kako da se nose s epileptičkim napadima, koji znaju biti izuzetno traumatični, naročito kad se događaju po prvi put. Kada dijete doživi epileptički napadaj preporuča se postaviti ga na bok i zaštiti od ozljeda. Staviti nešto mekano ispod glave. Djetetu ne pokušavati nasilno otvarati usta i ne stavljati predmete u ruke. Čvrstim držanjem ne pokušavati zaustaviti napadaj. Nakon napadaja uvijek pristupiti umirujuće jer se dijete ne sjeća samog događaja'', objašnjava neuropedijatrica.
U proteklom tjednu se u Mostaru odvijala edukacija naziva "EEG i epilepsija u dječjoj i odrasloj dobi", dok je 23. ožujka, SKB Mostar obilježila i dan oboljelih od epilepsije, poznat i kao 'Dan ljubičastih majica'. Dr. Raguž kao jedna od organizatorica ovih događaja govori kako su veliki iskoraci kod nas napravljeni na ovom polju, no da svakako još imamo dosta prostora za napredak.
''Većina epilepsija se uspješno liječi lijekovima. U trećine bolesnika antikonvulzivnim lijekovima se ne postiže zadovoljavajući učinak. Napretkom znanosti i tehnologije te sve većim znanjem o epilepsiji kirurgija nalazi svoje mjesto u liječenju farmakorezistentnih epilepsija. Budući da se farmakorezistentne epilepsije javljaju od dječje dobi, u svijetu se sve više pristupa kirurškom liječenju. Još uvijek nam se teško uspoređivati s vrhunskim centrima za liječenje epilepsija, ali uz jaču podršku svakako imamo dosta prostora za napredak'', zaključuje liječnica.
