Već tradicionalno, zimske blagdane Eduardo da Silva (36) provodi u Hrvatskoj, pa je tako i ove godine sredinom prosinca bivši Vatreni i sjajni golgeter doputovao s obitelji iz Rio de Janeira.
"Nisam se baš nikome iz medija javljao, trebao mi je mir, nisam bio raspoložen za duge telefonske intervjue", rekao je Da Silva na početku razgovora za Sportske Novosti.
Bivši napadač Vatrenih od onog nezaboravnog loma noge nakon krvničkog starta Martina Taylora živio je karijeru ispunjenu ozljedama, pa je tako i sada u njen suton.
"Otkad sam otišao iz Legije, najviše sam vremena proveo liječeći tetivu u Riju. I to u Fluminenseu! Iako sam igrao za Flamengo, najvećeg suparnika Fluminensea, nikakvih problema nije bilo kad sam dolazio u taj klub na liječničke tretmane. Tamo je šef fizioterapeuta čovjek koji je cijelu karijeru vodio brigu o Brazilcu Ronaldu, za njega govore da je jedan od najboljih na svijetu. Ta me tetiva mučila više od dvije godine, otkad sam igrao u Atletico Paranaenseu, tamo su svi tereni bili na umjetnoj travi i platio sam danak podlozi na kojoj sam igrao i trenirao. I nikad se nisam posve oporavio, u Legiji me cijelo vrijeme mučila ta ozljeda i zbog nje u Poljskoj nisam bio pravi. Nakon tromjesečnog tretmana u Fluminenseu napokon sam izliječio tetivu, pa sam onda sljedeća tri mjeseca trenirao s pričuvnom momčadi tog kluba, praktički s igračima koji su u drugom planu."
Brazilac s hrvatskom putovnicom otkriva da je imao ponuda drugih klubova prilikom svog oporavka.
"Bilo je nekih ponuda, zvali su me novi brazilski prvoligaši Avai i CSA, pa su stigle i neke drugoligaške ponude, kao i pozivi iz Malezije, Tajlanda i Indije, ali to sam odmah bacio u koš. Nisam želio napustiti Rio, budući da mi djeca idu u školu i nisam želio opet remetiti njihov način života. Dosta smo se selili, sve je to godinama bilo turbulentno i odlučili smo ostati u Riju, u kojem sam kupio kuću. Prošlu sam godinu iskoristio da provedem vrijeme s djecom, 14-godišnjom Lorenom i devetogodišnjim Matheusom. Kad sam igrao, malo sam vremena proveo s njima. A sad sam bio slobodan i u nekim sam se trenucima osjećao baš kao vozač Ubera - vozi djecu u školu, pa iz škole, pa na trening, na ples, na sve izvanškolske aktivnosti kojima se bave", otkriva Dudu.
Posljednju ste utakmicu odigrali u Varšavi, u prvenstvenom dvoboju protiv Zaglebia iz Sosnowieca. Bilo je to 19. kolovoza 2018. godine. Hoće li vam to biti i posljednja utakmica u karijeri, krajem veljače, naime, navršit ćete 37 godina?
"Vidjet ćemo. Iako sam davno odigrao tu utakmicu, još nisam definitivno odlučio pospremiti kopačke. Imam i sad nekih ponuda od manjih klubova, koji igraju u Ligi Carioca, to je prvi dio prvenstva Brazila, koji traje do svibnja. Zvala me Boavista iz Rija, pa trećeligaš Volta Redondo i kad se vratim u Rio vidjet ću što ću napraviti. No, u svakom slučaju, bliži se kraj karijere. S ozbiljnim je nogometom gotovo, a uskoro ću odlučiti je li stigao i definitivni kraj igranja. U godinama sam kad mogu sutra reći zbogom igranju, mogao sam to učiniti prije godinu dana, ili jučer..."
U Šahtaru je položio A licenciju za trenera, no zasad nema ambicije u tom smjeru. Više ga zanima nešto drugo...
"Želio bih ostati u nogometu, počeo sam se baviti posredništvom, u kontaktu sam s najvećim brazilskim menadžerskim agencijama. Preporučujem klubovima mlade i nadarene igrače, pa sam tako nedavno i Varaždinu ponudio dvojicu mladih Brazilaca. Vidjet ću što će dalje biti, razmišljam i o upisu na UEFA MIP akademiju, specijaliziranu za nogometni menadžment i namijenjenu isključivo nogometašima koji su igrali na vrhunskoj razini."
HNL, priznaje, ne prati, ali je bio veliki navijač Dinama u Ligi prvaka.
"Ostavili su Plavi odličan dojam, ali žao mi je što su za dlaku ispustili prolaz u osminu finala! Zagrebačka utakmica protiv Šahtara ide u kategoriju onih “vjerovali ili ne” - pa tko je mogao pomisliti da će u sudačkoj nadoknadi Dinamo primiti dva gola i dopustiti gostima izjednačenje!? Nevjerojatno..."
Od Hrvatske očekuje velike stvari na Euru.
"Dečki su nas oduševili na SP-u u Rusiji, nadam se da će slično biti i na ovom Euru. mišljenja sam da je teže igrati u kvalifikacijama, nego u završnici natjecanja. Kvalifikacije se, naime, otegnu, malo si u formi, pa malo nisi... A kad odeš na veliko natjecanje, sve je “stisnuto” u mjesec dana i “ajmo junaci!”. Do SP-a u Rusiji, uvijek nam je nedostajao djelić nokta za proboj u četvrtfinale ili polufinale, međutim u Rusiji nam se sve to vratilo i sve smo to naplatili. Imamo odlične i iskusne igrače, pojavili su se i kvalitetni mlađi nogometaši koje svi cijene i vjerujem da Hrvatska i na Euru može otići do kraja", smatra Eduardo.
"Nisam se baš nikome iz medija javljao, trebao mi je mir, nisam bio raspoložen za duge telefonske intervjue", rekao je Da Silva na početku razgovora za Sportske Novosti.
Bivši napadač Vatrenih od onog nezaboravnog loma noge nakon krvničkog starta Martina Taylora živio je karijeru ispunjenu ozljedama, pa je tako i sada u njen suton.
"Otkad sam otišao iz Legije, najviše sam vremena proveo liječeći tetivu u Riju. I to u Fluminenseu! Iako sam igrao za Flamengo, najvećeg suparnika Fluminensea, nikakvih problema nije bilo kad sam dolazio u taj klub na liječničke tretmane. Tamo je šef fizioterapeuta čovjek koji je cijelu karijeru vodio brigu o Brazilcu Ronaldu, za njega govore da je jedan od najboljih na svijetu. Ta me tetiva mučila više od dvije godine, otkad sam igrao u Atletico Paranaenseu, tamo su svi tereni bili na umjetnoj travi i platio sam danak podlozi na kojoj sam igrao i trenirao. I nikad se nisam posve oporavio, u Legiji me cijelo vrijeme mučila ta ozljeda i zbog nje u Poljskoj nisam bio pravi. Nakon tromjesečnog tretmana u Fluminenseu napokon sam izliječio tetivu, pa sam onda sljedeća tri mjeseca trenirao s pričuvnom momčadi tog kluba, praktički s igračima koji su u drugom planu."
Brazilac s hrvatskom putovnicom otkriva da je imao ponuda drugih klubova prilikom svog oporavka.
"Bilo je nekih ponuda, zvali su me novi brazilski prvoligaši Avai i CSA, pa su stigle i neke drugoligaške ponude, kao i pozivi iz Malezije, Tajlanda i Indije, ali to sam odmah bacio u koš. Nisam želio napustiti Rio, budući da mi djeca idu u školu i nisam želio opet remetiti njihov način života. Dosta smo se selili, sve je to godinama bilo turbulentno i odlučili smo ostati u Riju, u kojem sam kupio kuću. Prošlu sam godinu iskoristio da provedem vrijeme s djecom, 14-godišnjom Lorenom i devetogodišnjim Matheusom. Kad sam igrao, malo sam vremena proveo s njima. A sad sam bio slobodan i u nekim sam se trenucima osjećao baš kao vozač Ubera - vozi djecu u školu, pa iz škole, pa na trening, na ples, na sve izvanškolske aktivnosti kojima se bave", otkriva Dudu.
Posljednju ste utakmicu odigrali u Varšavi, u prvenstvenom dvoboju protiv Zaglebia iz Sosnowieca. Bilo je to 19. kolovoza 2018. godine. Hoće li vam to biti i posljednja utakmica u karijeri, krajem veljače, naime, navršit ćete 37 godina?
"Vidjet ćemo. Iako sam davno odigrao tu utakmicu, još nisam definitivno odlučio pospremiti kopačke. Imam i sad nekih ponuda od manjih klubova, koji igraju u Ligi Carioca, to je prvi dio prvenstva Brazila, koji traje do svibnja. Zvala me Boavista iz Rija, pa trećeligaš Volta Redondo i kad se vratim u Rio vidjet ću što ću napraviti. No, u svakom slučaju, bliži se kraj karijere. S ozbiljnim je nogometom gotovo, a uskoro ću odlučiti je li stigao i definitivni kraj igranja. U godinama sam kad mogu sutra reći zbogom igranju, mogao sam to učiniti prije godinu dana, ili jučer..."
U Šahtaru je položio A licenciju za trenera, no zasad nema ambicije u tom smjeru. Više ga zanima nešto drugo...
"Želio bih ostati u nogometu, počeo sam se baviti posredništvom, u kontaktu sam s najvećim brazilskim menadžerskim agencijama. Preporučujem klubovima mlade i nadarene igrače, pa sam tako nedavno i Varaždinu ponudio dvojicu mladih Brazilaca. Vidjet ću što će dalje biti, razmišljam i o upisu na UEFA MIP akademiju, specijaliziranu za nogometni menadžment i namijenjenu isključivo nogometašima koji su igrali na vrhunskoj razini."
HNL, priznaje, ne prati, ali je bio veliki navijač Dinama u Ligi prvaka.
"Ostavili su Plavi odličan dojam, ali žao mi je što su za dlaku ispustili prolaz u osminu finala! Zagrebačka utakmica protiv Šahtara ide u kategoriju onih “vjerovali ili ne” - pa tko je mogao pomisliti da će u sudačkoj nadoknadi Dinamo primiti dva gola i dopustiti gostima izjednačenje!? Nevjerojatno..."
Od Hrvatske očekuje velike stvari na Euru.
"Dečki su nas oduševili na SP-u u Rusiji, nadam se da će slično biti i na ovom Euru. mišljenja sam da je teže igrati u kvalifikacijama, nego u završnici natjecanja. Kvalifikacije se, naime, otegnu, malo si u formi, pa malo nisi... A kad odeš na veliko natjecanje, sve je “stisnuto” u mjesec dana i “ajmo junaci!”. Do SP-a u Rusiji, uvijek nam je nedostajao djelić nokta za proboj u četvrtfinale ili polufinale, međutim u Rusiji nam se sve to vratilo i sve smo to naplatili. Imamo odlične i iskusne igrače, pojavili su se i kvalitetni mlađi nogometaši koje svi cijene i vjerujem da Hrvatska i na Euru može otići do kraja", smatra Eduardo.
