Uskoro se navršava dvadeset jedna godina od nestanka generala HVO-a za operativnu zonu Bihać, Vlade Šantića. Dva desetljeća neznanja i agonije.
Ostaci nestalog generala nikada nisu pronađeni. Institucije Unsko-Sanske županije, pa ni one u Sarajevu, nisu poduzele konkretne mjere u nastojanju da se ostaci pronađu. General HVO se do danas vodi kao Nestala osoba. Obitelj ga odbija proglasiti mrtvim bez posmrtnih ostataka. Žele ga dostojanstveno pokopati, uz sve vojne počasti. Prema posljednjim izvještajima, general Šantić je ubijen.
Duje Šantić otvoreno osuđuje Armiju BiH, preciznije Atifa Dudakovića, Hamdiju Abdića i vojnu policiju Armije BiH da su mučki ubili njegova oca!
Vidno potresen, za TV KISS Duje Šantić detaljno je opisao tijek događaja te nesretne noći, koja mu je zauvijek promijenila život, osvrćući se na događaje koji su prethodili istoj. Službeno Sarajevo cijeli slučaj stavlja pod tepih. Šantić posebno ističe ironiju da su trojica od sedam osumnjičenih pripadnika vojne policije Armije BiH, nakon rata su odlikovani Zlatnim Ljiljanom.
U jednom trenutku, postojale su indikacije koje upućuju na lokaciju posmrtnih ostataka. Tijekom istrage, nakon višemjesečne agonije i čekanja rezultata DNK analize, utvrđeno je da se ne radi o generalu Šantiću. Naime, Duje je naknadno saznao da je analiza rađena od uzorka smjese koja, po riječima stručnjaka, nije imala nikakve veze s ljudskim ostacima.
Kako je moguće da nakon 20 godina istrage, niza pravnih i političkih zavrzlama, preko tri stotine ispitanih svjedoka i niza dokaza, ubojice slobodno šeću čuvajući tajnu za sebe? Nameće se pitanje: Tko to stoji iza Atifa Dudakovića? Tko mu pruža političko zaleđe i sigurnost? Ako je Dudaković tek pijun koji se, po naredbi, usudio ubiti generala Šantića tko je istinski naglodavac smrti generala Šantića?
Važno je istaknuti da je cijeli slučaj 2013.godine prekvalificiran iz ratnog zločina u civilno ubojstvo. Prekvalifikaciju je naredio Goran Salihović, aktualni glavni tužitelj BiH, kako bi Dragan Lukač dobio zeleno svjetlo za rad. Obitelj Šantić je u šoku: „Generala jedne vojske odvede vojna policija druge vojske i brutalno ga ubije, a slučaj se vodi kao civilno ubojstvo?"
Atif Dudaković, po zapovjedničkoj dužnosti, ne može odgovarati za civilno ubojstvo!
„Atif je heroj. Obranio je Bihać. To mu ne osporavam, ali i za heroje mora postojati zakon. Moga oca je zvao bratom, godinama su usko surađivali, nisam mogao vjerovati što se dešava. Nitko nije..." rezignirano tvrdi Duje Šantić.
Spomenimo i velike strateške i ratne uspjehe nestalog generala. Poznato je kako je 1994. godina bila najteža ratna godina u Bihaću. General Šantić držao je 44 kilometra linije s tek 600 vojnika. Nikada nije izgubio niti milimetar položaja. Mediji su ga nazivali „Generalom koji je porazio Ratka Mladića." Krajem 1993. Srbi ulaze u Bihać i djelomično ga zauzimaju. U tom trenutku general Šantić bio je s obitelji u Zagrebu. Sam Dudaković ga poziva u pomoć. „Ne možemo ovo bez tebe, hitno si nam potreban u Bihaću" . Odmah po pozivu Šantić odlazi u Bihać te u akciji 13. 01. Vraća cijeli teritorij grada Bihaća. Samo godinu dana nakon, Šantić postaje žrtvom političko vojne urote.
Dvadeset jednu godinu poslije, hrabri Duje nastavlja svoj život. Svake godine, početkom ožujka pokušava na što dostojanstveniji naćin odati počast nestalom ocu. Za TV KISS izjavio je kako je prije nekoliko dana, spontano, na društvenoj mreži napisao status u kojem je iznio bol koja mu leži na srcu te da je status neočekivano odjeknuo pozitivnim reakcijama.
Na Facebook-u je osnovana i grupa podrške obitelji Šantić koja već broji nekoliko tisuća članova. Duje je sretan što je naišao na odobravanje okoline i ponosan što grupa okuplja Hrvate, Bošnjake i brojne prijatelje diljem Europe. Dodaje kako nema negativnih komentara niti nacionalizma. „Previše je godina prošlo, nema potrebe za nacionalizmom" tvrdi.
Upravo ova grupa u suradnji s Udrugom maloljetnih branitelja Domovinskog rata i obitelji Šantić, organizira mirni prosvjed u čast nestalom generalu. Prosvjed, odnosno mirna šetnja, biti će održan u Mostaru, 08. 03., u 12 sati na Trgu Hrvatskih Velikana (Rondo), ispred spomenika. Obitelj Šantić poziva sve ljude dobre volje da se pridruže ovom događaju s porukom da smo zajedno jači. Pomognimo jedni drugima u nevolji i podignimo svijest političara i sudstva. General je zaslužio dostojanstven pokop. Obitelj je zaslužila istinu.
U Bihać se nikada nije vratio, iako ga najljepše uspomene iz djetinjstva vežu upravo za taj grad. Svoj mir pronašao je u Mostaru.
Duje je izgubio oca, glavu obitelji. Tvrdi kako mu je taj trenutak oblikovao ostatak života. Njegovoga oca više nema, a njemu je uskračeno pravo da ga sahrani i da se pomoli na njegovu grobu. Ova osobna tragedija ne može se prevazići. Duje kaže kako ga misli o ocu konstantno prate, njegova podsvijest uvijek je koncentrirana na taj nemili događaj.
Za kraj intervjua Duje kaže: „Ja ne tražim suđenje. Mene ubojice ne zanimaju, naša država je šarada. Ja sam oprostio. Za oprost mi je trebalo mnogo godina i mnogo snage, ali mržnja me opsjedala, s mržnjom se ne može živjeti. Samo Vas molim, iskreno od srca; Dudakoviću, dajte mi posmrtne ostatke moga oca! Pružite mojoj obitelji duševni mir. Riješite nas agonije i budite ljudi!"
Ostaci nestalog generala nikada nisu pronađeni. Institucije Unsko-Sanske županije, pa ni one u Sarajevu, nisu poduzele konkretne mjere u nastojanju da se ostaci pronađu. General HVO se do danas vodi kao Nestala osoba. Obitelj ga odbija proglasiti mrtvim bez posmrtnih ostataka. Žele ga dostojanstveno pokopati, uz sve vojne počasti. Prema posljednjim izvještajima, general Šantić je ubijen.
Duje Šantić otvoreno osuđuje Armiju BiH, preciznije Atifa Dudakovića, Hamdiju Abdića i vojnu policiju Armije BiH da su mučki ubili njegova oca!
Vidno potresen, za TV KISS Duje Šantić detaljno je opisao tijek događaja te nesretne noći, koja mu je zauvijek promijenila život, osvrćući se na događaje koji su prethodili istoj. Službeno Sarajevo cijeli slučaj stavlja pod tepih. Šantić posebno ističe ironiju da su trojica od sedam osumnjičenih pripadnika vojne policije Armije BiH, nakon rata su odlikovani Zlatnim Ljiljanom.
U jednom trenutku, postojale su indikacije koje upućuju na lokaciju posmrtnih ostataka. Tijekom istrage, nakon višemjesečne agonije i čekanja rezultata DNK analize, utvrđeno je da se ne radi o generalu Šantiću. Naime, Duje je naknadno saznao da je analiza rađena od uzorka smjese koja, po riječima stručnjaka, nije imala nikakve veze s ljudskim ostacima.
Kako je moguće da nakon 20 godina istrage, niza pravnih i političkih zavrzlama, preko tri stotine ispitanih svjedoka i niza dokaza, ubojice slobodno šeću čuvajući tajnu za sebe? Nameće se pitanje: Tko to stoji iza Atifa Dudakovića? Tko mu pruža političko zaleđe i sigurnost? Ako je Dudaković tek pijun koji se, po naredbi, usudio ubiti generala Šantića tko je istinski naglodavac smrti generala Šantića?
Važno je istaknuti da je cijeli slučaj 2013.godine prekvalificiran iz ratnog zločina u civilno ubojstvo. Prekvalifikaciju je naredio Goran Salihović, aktualni glavni tužitelj BiH, kako bi Dragan Lukač dobio zeleno svjetlo za rad. Obitelj Šantić je u šoku: „Generala jedne vojske odvede vojna policija druge vojske i brutalno ga ubije, a slučaj se vodi kao civilno ubojstvo?"
Atif Dudaković, po zapovjedničkoj dužnosti, ne može odgovarati za civilno ubojstvo!
„Atif je heroj. Obranio je Bihać. To mu ne osporavam, ali i za heroje mora postojati zakon. Moga oca je zvao bratom, godinama su usko surađivali, nisam mogao vjerovati što se dešava. Nitko nije..." rezignirano tvrdi Duje Šantić.
Spomenimo i velike strateške i ratne uspjehe nestalog generala. Poznato je kako je 1994. godina bila najteža ratna godina u Bihaću. General Šantić držao je 44 kilometra linije s tek 600 vojnika. Nikada nije izgubio niti milimetar položaja. Mediji su ga nazivali „Generalom koji je porazio Ratka Mladića." Krajem 1993. Srbi ulaze u Bihać i djelomično ga zauzimaju. U tom trenutku general Šantić bio je s obitelji u Zagrebu. Sam Dudaković ga poziva u pomoć. „Ne možemo ovo bez tebe, hitno si nam potreban u Bihaću" . Odmah po pozivu Šantić odlazi u Bihać te u akciji 13. 01. Vraća cijeli teritorij grada Bihaća. Samo godinu dana nakon, Šantić postaje žrtvom političko vojne urote.
Dvadeset jednu godinu poslije, hrabri Duje nastavlja svoj život. Svake godine, početkom ožujka pokušava na što dostojanstveniji naćin odati počast nestalom ocu. Za TV KISS izjavio je kako je prije nekoliko dana, spontano, na društvenoj mreži napisao status u kojem je iznio bol koja mu leži na srcu te da je status neočekivano odjeknuo pozitivnim reakcijama.
Na Facebook-u je osnovana i grupa podrške obitelji Šantić koja već broji nekoliko tisuća članova. Duje je sretan što je naišao na odobravanje okoline i ponosan što grupa okuplja Hrvate, Bošnjake i brojne prijatelje diljem Europe. Dodaje kako nema negativnih komentara niti nacionalizma. „Previše je godina prošlo, nema potrebe za nacionalizmom" tvrdi.
Upravo ova grupa u suradnji s Udrugom maloljetnih branitelja Domovinskog rata i obitelji Šantić, organizira mirni prosvjed u čast nestalom generalu. Prosvjed, odnosno mirna šetnja, biti će održan u Mostaru, 08. 03., u 12 sati na Trgu Hrvatskih Velikana (Rondo), ispred spomenika. Obitelj Šantić poziva sve ljude dobre volje da se pridruže ovom događaju s porukom da smo zajedno jači. Pomognimo jedni drugima u nevolji i podignimo svijest političara i sudstva. General je zaslužio dostojanstven pokop. Obitelj je zaslužila istinu.
U Bihać se nikada nije vratio, iako ga najljepše uspomene iz djetinjstva vežu upravo za taj grad. Svoj mir pronašao je u Mostaru.
Duje je izgubio oca, glavu obitelji. Tvrdi kako mu je taj trenutak oblikovao ostatak života. Njegovoga oca više nema, a njemu je uskračeno pravo da ga sahrani i da se pomoli na njegovu grobu. Ova osobna tragedija ne može se prevazići. Duje kaže kako ga misli o ocu konstantno prate, njegova podsvijest uvijek je koncentrirana na taj nemili događaj.
Za kraj intervjua Duje kaže: „Ja ne tražim suđenje. Mene ubojice ne zanimaju, naša država je šarada. Ja sam oprostio. Za oprost mi je trebalo mnogo godina i mnogo snage, ali mržnja me opsjedala, s mržnjom se ne može živjeti. Samo Vas molim, iskreno od srca; Dudakoviću, dajte mi posmrtne ostatke moga oca! Pružite mojoj obitelji duševni mir. Riješite nas agonije i budite ljudi!"
