Ususret nedjeljnim Općim izborima u Bosni i Hercegovini razgovarali smo s doc. dr. Josipom Grubešom, profesorom latinskog jezika i rimske kulture na Sveučilištu u Mostaru i kandidatom za zastupnika u Zastupničkom Domu Parlamenta FBiH na listi HNS-a BiH (HDZ-a BiH). Dr. Grubeša se na početku našeg razgovora osvrnuo na aktualno stanje na mostarskom Sveučilišu kao jedinoj javnoj visokoškolskoj ustanovi na hrvatskom jeziku u BiH. Govorio je o nužnosti očuvanja materinjeg jezika kao preduvjeta za očuvanje cijelog naroda i identiteta, te se na koncu dotaknuo i političkih ambicija koje nastoji ostvariti nakon nedjeljnih izbora.
Iako s nepunih 36 godina života već ste ostavili trag na Sveučilištu u Mostaru. Profesor ste latinskog jezika i rimske književnosti i osim na matičnom Filozofskom fakultetu, predajete i na Medicinskom fakultetu, Pravnom fakultetu i Fakultetu zdravstvenih studija. Koji je ključ vašeg uspjeha?
Krenemo li od početka moga akademskoga životopisa možete pročitati da sam 1998. upisao fakultet, a 2002. počeo raditi kao znanstveni novak na Sveučilištu u Mostaru, iz čega se jasno zrcali ne korištenje apsolventskog staža. Znači, upornost i kontinuirani rad kroz studij su me disciplinirali da isto nastavim i u svome profesionalnom životu. Nemam straha od posla i odgovornosti, rado ulazim u učionicu i kroz različite profile studenata nastojim približiti i zaintrigirati studente za materiju koju predajem, čemu svjedoči veliki broj studenata na izbornim kolegijima koje predajem i na drugim studijima.
Sveučilište u Mostaru je uvijek aktualna tema. I sami ste rekli da ste već više od zaposlenik Sveučilišta, a od prošle godine ste i voditelj dislocirane nastave Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, tako da ste dovoljno upoznati s trenutnom situacijom. Koje su to prilike koje Sveučilište (pa i dislocirana nastava) nudi i problemi s kojima se suočava?
Studirati na Sveučilištu u Mostaru u obitelji od 1000 nastavnika i 16000 studenata je izazov i užitak. Sveučilište prolazi kroz postupak akreditacije i prilagođavanja Zakonu o visokom obrazovanju, što predstavlja dodatnu obvezu i napredak u usklađivanju s ostalim europskim sveučilištima. Sveučilište u Mostaru kontinuirano radi na očuvanju hrvatske kulture, obrazovanju mladih kadrova koji će sutra pridonijeti razvoju BiH, a u posljednjih par godina uvode se novi studijski programi kojima bi se osnažila područja za koja do sad nismo imali odgovarajuće kadrove. Poseban naglasak je stavljen na otvaranje studija u dislociranim odjelima, gdje mostarsko Sveučilište osim u očuvanju kulturnih vrijednosti pridonosi obrazovanju u najpotrebnijim društvenim disciplinama i na taj način pokušava pomoći u razvoju krajeva u kojima se dislocirani studiji organiziraju. Sveučilište ipak ima stanovitih problema s kojima se suočava. Ti problemi su prvenstveno financijske prirode, a situaciju otežava i činjenica da se u javnosti zaboravlja da je Sveučilište (sa svojim fizičkim i ljudskim resursima) ključni element koji kreira novu radnu snagu, koja bi u budućnosti trebala rezultirati gospodarskim rastom i razvojem društva.
Na mostarskom Sveučilištu nastava se već nekoliko godina organizira po bolonjskom procesu. O njemu su još uvijek podijeljena mišljenja. Kakvo je vaše mišljenje o ovakvom načinu studiranja budući da ste aktivni sudionik istoga?
Kada smo prije deset godina prilagođavali nastavne planove i programe četverogodišnjeg studija bolonjskom procesu, mogla se osjetiti zabrinutost i bojazan od potpuno novog sustava, koji pasivnog studenata pretvara u aktivnoga. S vremenskim odmakom i aktivnim sudjelovanjem, kontinuiranim prilagođavanjem, spoznali smo mnoge prednosti. Jednosemestralni ispiti, broj bodova, način skupljanja bodova, izborni kolegiji, mobilnost na studijima, i priznavanje naših diploma u EU. Naše Sveučilište je član ErasmusMundus projekata, pa je već uhodana praksa u svakom semestru mogućnost obostrane prohodnosti i nastavnika i studenata. Takvom razmjenom kolege profesori i studenti sa Sveučilišta u Mostaru su upoznali najrazvijenije europske kulture, prošli kroz zanimljive edukacijske programe i stekli iskustva koja će i nama sutra koristiti u poboljšanju naših nastavnih aktivnosti. Uz brojne prednosti, moram napomenuti i jedan nedostatak koji se mora žurno prepoznati u nastavnim smjerovima, a to je neprepoznavanje prvostupnika i njegove kompetencije za obavljanje nastavnog procesa. Inače, bolonjski proces podrazumijeva mnoge europske standarde koje je teško zadovoljiti u našim uvjetima, tako da eventualne kritike na izvedbu bolonjskog procesa često nisu u potpunosti opravdane.
Predajete latinski jezik i rimsku kulturu. Možete li iz vašeg profesorskog kuta dati nekakvu sliku kako se studij latinskog jezika i rimske književnosti može reflektirati na današnju europsku kulturu, odnosno kulturu modernog svijeta? Ima li latinski jezik svoje mjesto u modernoj kulturi?
Latinski jezik je i danas aktualan i koristan, jer je poznavanje latinskog jezika ključno za istraživanje povijesne i kulturne baštine BiH, budući da je latinski jezik na našim prostorima bio jezik crkve i administracije sve do polovine 19. stoljeća. Pored poznavanja latinskog jezika, rimska književnost kao dio antičke kulture, i danas nam može dati odgovore na egzistencijalna pitanja kojima se čovječanstva jednako bavi već tisućljećima: pitanje etike, svrhe života, sreće. Osim toga, samo iščitavanje rimske književnosti i današnjem čitatelju pruža estetski užitak konzumiranja umjetnosti pisane riječi.
Kad smo već na temi jezika, dotaknimo se i našeg hrvatskog jezika. Predajete na jedinom Sveučilištu u Bosni i Hercegovini na hrvatskom jeziku, koliko je bitan jezik za očuvanje nacionalnog identiteta i opstojnosti jednog naroda?
Osnovno obilježje jednog naroda, jezik, je nezaobilazna tema u svim narodima, a pogotovo u zemlji koja je ustavno definirana kao zajednica triju naroda. Osim što je jezik sredstvo komunikacije on je činitelj kulturnog i nacionalnog identiteta jednog naroda. Također, bitno je da se na Sveučilištu u Mostaru na hrvatskom jeziku obrazuju budući predmetni profesori, koji će djeci u osnovnim i srednjim školama predavati na hrvatskom jeziku, što je bitno jer svako dijete ima pravo slušati nastavu na jeziku koji izabere. U tom smjeru bi se trebali formulirati i pravilnici o natječaju i zapošljavanju u osnovnim i srednjim školama.
U našoj državi se nerijetko krivotvore povijesne činjenice i šalju slike drukčije od stvarnosti i to već postaje proces koji je teško zaustaviti. Posebice ako nemate medij na svome jeziku. Može li upravo medij (npr. TV kanal…) na hrvatskom jeziku biti jedan od štitova očuvanja jezika i identiteta?
U 21. stoljeću, mediji igraju prevažnu ulogu u formiranju stavova, u prenošenju informacija, prezentaciji načina života, što uvelike utječe na medijske recipijente i njihovo ponašanje. S obzirom da u Bosni i Hercegovini u okviru Javnog RTV sustava, Hrvati nemaju mogućnost praćenja programa na hrvatskom jeziku nužni su napori za osiguranje prava na informiranje kakvo je dostupno i drugim narodima. O nužnosti uspostave sustava javnog informiranja i na hrvatskom jeziku svjedoče i stavovi Europske komisije i Izvješće o napretku BiH u pristupanju Europskoj uniji gdje se jasno navodi da se svim konstitutivnim narodima mora omogućiti jednaka mogućnosti medijskog informiranja na vlastitom jeziku, a znamo da u BiH jedino Hrvati nemaju tu mogućnost.
Aktivni ste i u političkom životu. Član ste Predsjedništva HDZ-a BiH i kandidat za listopadske izbore. Svjedoci smo svih nepravdi koje se nanose hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini. Je li konačno došlo vrijeme za „hrvatski odgovor“ i je li on doista u listi HNS BiH?
Još jedna od stvari na koju sam posebno ponosan je moja politička angažiranost. Biti član Predsjedništva najveće stranke naroda kojem pripadam je velika čast, ali i obveza. Majorizacija i mnoge druge nepravde prema jednom konstitutivnom narodu u BiH nalažu svakoj osobi da se politički angažira i djeluje sa svojim kompetencijama na društvenu sliku. „Hrvatski odgovor“, odgovor je na sustavno ignoriranje volje većine hrvatskih birača. Svjedoci smo da HDZ BiH i stranke okupljene u HNS-u kontinuirano dobivaju uvjerljivu potporu hrvatskih birača u BiH, a da se različitim manipulacijama njihova volja zaobilazi i da Hrvate u izvršnoj vlasti predstavljaju ljudi koje su drugi narodi instalirali. Ovi su izbori mogućnost da se konačno kroz „Hrvatski odgovor“ osigura pozicija s koje će legitimni predstavnici hrvatskog naroda raditi na izmjenama današnjeg, nepravednog, političkog sustava u BiH, nastalog izmjenama Izbornog zakona 2000. godine i na taj način ostvariti istinsku jednakopravnost s druga dva naroda.
Kandidat ste za zastupnika u Zastupničkom Domu Parlamenta FBiH na listi HNS-a BiH (HDZ-a BiH). Što će biti prioritet vašeg djelovanja u Zastupničkom Domu Parlamenta FBiH?
Prvo što želim napraviti kao zastupnik je potpuno i pravedno predstavljati narod koji me je predložio za ovakvu odgovorno mjesto. Osluškivati poruke i probleme s terena te ih jasno i nedvosmisleno prezentirati kolegama. Pokretati inicijative kroz klub zastupnika za donošenje zakona i drugih propisa i općih akata Zastupničkoga doma iz domene moga stručnog obrazovanja, pokretati rasprave i pitanja provođenja politika, postavljati zastupnička pitanja i pokretati inicijative od interesa za narode i građane i političke stranke čije interese izravno izražavam u Zastupničkome domu.
I vi još uvijek, da se tako izrazim, spadate u kategoriju mladih. Hoće li mladi i obrazovanje biti među prioritetima vašeg rada?
Ne samo da sam još mlad, nego dolazim iz područja rada s mladima kroz visoko obrazovanje. Vjerujem da ću u Parlamentu imati priliku kroz Povjerenstvo za pitanja mladih, ili kroz Odbor za obrazovanje, znanost, kulturu i sport, moći usmjeriti svoju energiju i kompetencije na ovu problematiku.
Razgovarao Ivan KRALJEVIĆ / abcportal.info
Iako s nepunih 36 godina života već ste ostavili trag na Sveučilištu u Mostaru. Profesor ste latinskog jezika i rimske književnosti i osim na matičnom Filozofskom fakultetu, predajete i na Medicinskom fakultetu, Pravnom fakultetu i Fakultetu zdravstvenih studija. Koji je ključ vašeg uspjeha?
Krenemo li od početka moga akademskoga životopisa možete pročitati da sam 1998. upisao fakultet, a 2002. počeo raditi kao znanstveni novak na Sveučilištu u Mostaru, iz čega se jasno zrcali ne korištenje apsolventskog staža. Znači, upornost i kontinuirani rad kroz studij su me disciplinirali da isto nastavim i u svome profesionalnom životu. Nemam straha od posla i odgovornosti, rado ulazim u učionicu i kroz različite profile studenata nastojim približiti i zaintrigirati studente za materiju koju predajem, čemu svjedoči veliki broj studenata na izbornim kolegijima koje predajem i na drugim studijima.
Sveučilište u Mostaru je uvijek aktualna tema. I sami ste rekli da ste već više od zaposlenik Sveučilišta, a od prošle godine ste i voditelj dislocirane nastave Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, tako da ste dovoljno upoznati s trenutnom situacijom. Koje su to prilike koje Sveučilište (pa i dislocirana nastava) nudi i problemi s kojima se suočava?
Studirati na Sveučilištu u Mostaru u obitelji od 1000 nastavnika i 16000 studenata je izazov i užitak. Sveučilište prolazi kroz postupak akreditacije i prilagođavanja Zakonu o visokom obrazovanju, što predstavlja dodatnu obvezu i napredak u usklađivanju s ostalim europskim sveučilištima. Sveučilište u Mostaru kontinuirano radi na očuvanju hrvatske kulture, obrazovanju mladih kadrova koji će sutra pridonijeti razvoju BiH, a u posljednjih par godina uvode se novi studijski programi kojima bi se osnažila područja za koja do sad nismo imali odgovarajuće kadrove. Poseban naglasak je stavljen na otvaranje studija u dislociranim odjelima, gdje mostarsko Sveučilište osim u očuvanju kulturnih vrijednosti pridonosi obrazovanju u najpotrebnijim društvenim disciplinama i na taj način pokušava pomoći u razvoju krajeva u kojima se dislocirani studiji organiziraju. Sveučilište ipak ima stanovitih problema s kojima se suočava. Ti problemi su prvenstveno financijske prirode, a situaciju otežava i činjenica da se u javnosti zaboravlja da je Sveučilište (sa svojim fizičkim i ljudskim resursima) ključni element koji kreira novu radnu snagu, koja bi u budućnosti trebala rezultirati gospodarskim rastom i razvojem društva.
Na mostarskom Sveučilištu nastava se već nekoliko godina organizira po bolonjskom procesu. O njemu su još uvijek podijeljena mišljenja. Kakvo je vaše mišljenje o ovakvom načinu studiranja budući da ste aktivni sudionik istoga?
Kada smo prije deset godina prilagođavali nastavne planove i programe četverogodišnjeg studija bolonjskom procesu, mogla se osjetiti zabrinutost i bojazan od potpuno novog sustava, koji pasivnog studenata pretvara u aktivnoga. S vremenskim odmakom i aktivnim sudjelovanjem, kontinuiranim prilagođavanjem, spoznali smo mnoge prednosti. Jednosemestralni ispiti, broj bodova, način skupljanja bodova, izborni kolegiji, mobilnost na studijima, i priznavanje naših diploma u EU. Naše Sveučilište je član ErasmusMundus projekata, pa je već uhodana praksa u svakom semestru mogućnost obostrane prohodnosti i nastavnika i studenata. Takvom razmjenom kolege profesori i studenti sa Sveučilišta u Mostaru su upoznali najrazvijenije europske kulture, prošli kroz zanimljive edukacijske programe i stekli iskustva koja će i nama sutra koristiti u poboljšanju naših nastavnih aktivnosti. Uz brojne prednosti, moram napomenuti i jedan nedostatak koji se mora žurno prepoznati u nastavnim smjerovima, a to je neprepoznavanje prvostupnika i njegove kompetencije za obavljanje nastavnog procesa. Inače, bolonjski proces podrazumijeva mnoge europske standarde koje je teško zadovoljiti u našim uvjetima, tako da eventualne kritike na izvedbu bolonjskog procesa često nisu u potpunosti opravdane.
Predajete latinski jezik i rimsku kulturu. Možete li iz vašeg profesorskog kuta dati nekakvu sliku kako se studij latinskog jezika i rimske književnosti može reflektirati na današnju europsku kulturu, odnosno kulturu modernog svijeta? Ima li latinski jezik svoje mjesto u modernoj kulturi?
Latinski jezik je i danas aktualan i koristan, jer je poznavanje latinskog jezika ključno za istraživanje povijesne i kulturne baštine BiH, budući da je latinski jezik na našim prostorima bio jezik crkve i administracije sve do polovine 19. stoljeća. Pored poznavanja latinskog jezika, rimska književnost kao dio antičke kulture, i danas nam može dati odgovore na egzistencijalna pitanja kojima se čovječanstva jednako bavi već tisućljećima: pitanje etike, svrhe života, sreće. Osim toga, samo iščitavanje rimske književnosti i današnjem čitatelju pruža estetski užitak konzumiranja umjetnosti pisane riječi.
Kad smo već na temi jezika, dotaknimo se i našeg hrvatskog jezika. Predajete na jedinom Sveučilištu u Bosni i Hercegovini na hrvatskom jeziku, koliko je bitan jezik za očuvanje nacionalnog identiteta i opstojnosti jednog naroda?
Osnovno obilježje jednog naroda, jezik, je nezaobilazna tema u svim narodima, a pogotovo u zemlji koja je ustavno definirana kao zajednica triju naroda. Osim što je jezik sredstvo komunikacije on je činitelj kulturnog i nacionalnog identiteta jednog naroda. Također, bitno je da se na Sveučilištu u Mostaru na hrvatskom jeziku obrazuju budući predmetni profesori, koji će djeci u osnovnim i srednjim školama predavati na hrvatskom jeziku, što je bitno jer svako dijete ima pravo slušati nastavu na jeziku koji izabere. U tom smjeru bi se trebali formulirati i pravilnici o natječaju i zapošljavanju u osnovnim i srednjim školama.
U našoj državi se nerijetko krivotvore povijesne činjenice i šalju slike drukčije od stvarnosti i to već postaje proces koji je teško zaustaviti. Posebice ako nemate medij na svome jeziku. Može li upravo medij (npr. TV kanal…) na hrvatskom jeziku biti jedan od štitova očuvanja jezika i identiteta?
U 21. stoljeću, mediji igraju prevažnu ulogu u formiranju stavova, u prenošenju informacija, prezentaciji načina života, što uvelike utječe na medijske recipijente i njihovo ponašanje. S obzirom da u Bosni i Hercegovini u okviru Javnog RTV sustava, Hrvati nemaju mogućnost praćenja programa na hrvatskom jeziku nužni su napori za osiguranje prava na informiranje kakvo je dostupno i drugim narodima. O nužnosti uspostave sustava javnog informiranja i na hrvatskom jeziku svjedoče i stavovi Europske komisije i Izvješće o napretku BiH u pristupanju Europskoj uniji gdje se jasno navodi da se svim konstitutivnim narodima mora omogućiti jednaka mogućnosti medijskog informiranja na vlastitom jeziku, a znamo da u BiH jedino Hrvati nemaju tu mogućnost.
Aktivni ste i u političkom životu. Član ste Predsjedništva HDZ-a BiH i kandidat za listopadske izbore. Svjedoci smo svih nepravdi koje se nanose hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini. Je li konačno došlo vrijeme za „hrvatski odgovor“ i je li on doista u listi HNS BiH?
Još jedna od stvari na koju sam posebno ponosan je moja politička angažiranost. Biti član Predsjedništva najveće stranke naroda kojem pripadam je velika čast, ali i obveza. Majorizacija i mnoge druge nepravde prema jednom konstitutivnom narodu u BiH nalažu svakoj osobi da se politički angažira i djeluje sa svojim kompetencijama na društvenu sliku. „Hrvatski odgovor“, odgovor je na sustavno ignoriranje volje većine hrvatskih birača. Svjedoci smo da HDZ BiH i stranke okupljene u HNS-u kontinuirano dobivaju uvjerljivu potporu hrvatskih birača u BiH, a da se različitim manipulacijama njihova volja zaobilazi i da Hrvate u izvršnoj vlasti predstavljaju ljudi koje su drugi narodi instalirali. Ovi su izbori mogućnost da se konačno kroz „Hrvatski odgovor“ osigura pozicija s koje će legitimni predstavnici hrvatskog naroda raditi na izmjenama današnjeg, nepravednog, političkog sustava u BiH, nastalog izmjenama Izbornog zakona 2000. godine i na taj način ostvariti istinsku jednakopravnost s druga dva naroda.
Kandidat ste za zastupnika u Zastupničkom Domu Parlamenta FBiH na listi HNS-a BiH (HDZ-a BiH). Što će biti prioritet vašeg djelovanja u Zastupničkom Domu Parlamenta FBiH?
Prvo što želim napraviti kao zastupnik je potpuno i pravedno predstavljati narod koji me je predložio za ovakvu odgovorno mjesto. Osluškivati poruke i probleme s terena te ih jasno i nedvosmisleno prezentirati kolegama. Pokretati inicijative kroz klub zastupnika za donošenje zakona i drugih propisa i općih akata Zastupničkoga doma iz domene moga stručnog obrazovanja, pokretati rasprave i pitanja provođenja politika, postavljati zastupnička pitanja i pokretati inicijative od interesa za narode i građane i političke stranke čije interese izravno izražavam u Zastupničkome domu.
I vi još uvijek, da se tako izrazim, spadate u kategoriju mladih. Hoće li mladi i obrazovanje biti među prioritetima vašeg rada?
Ne samo da sam još mlad, nego dolazim iz područja rada s mladima kroz visoko obrazovanje. Vjerujem da ću u Parlamentu imati priliku kroz Povjerenstvo za pitanja mladih, ili kroz Odbor za obrazovanje, znanost, kulturu i sport, moći usmjeriti svoju energiju i kompetencije na ovu problematiku.
Razgovarao Ivan KRALJEVIĆ / abcportal.info
