U njemu je primjerak presude Vrhovnog suda Federacije BiH prema kojoj je odbijena žalba optuženog Damira Jukića i potvrđena presuda Županijskog/Kantonalnog suda u Mostaru, prema kojoj je optuženi Damir Jukić proglašen krivim za ubojstvo Mije Kovačevića, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine u koju mu se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 19.03.1993. do 03.09.1993.g.
Mijo je ubijen 18.03.1993.g. na Ometalima u 21. godini života (r. 28.10.1972. u Rumbocima), a pravomoćna presuda donesena je 24.12.2013., također u 21. godini od ubojstva.
Poznata je izreka: „Pravda je spora, ali dostižna.“
U ovom slučaju prvi dio izreke je u potpunosti točan, dok uzimajući u obzir visinu kazne ubojici Damiru Jukiću nije ni približno dostižna.
Prisjetimo se.
Te kobne večeri, Mijo je na dužnosti u patroli vojne policije. Pripadnik je HVO-a od početka 1992. g. Rat je.
Njegov ubojica, Damir Jukić, rođen 09. rujna 1974., kako je sam naveo u iskazu, ide u školu, popodne se odmara, navečer ide spavati, tj. uživa u toplini doma i obitelji. Za njega nije rat.
Događaji koji su se zbili te večeri niti jednog trenutka nisu doveli u opasnost život Damira Jukića, niti njegove obitelji. Za njih nije postojala niti najmanja opasnost.
Zbog sporadične pucnjave u pravcu kućice njegova psa, on pucnjima iz lovačke puške puca prema vojnicima HVO-a, Miji Kovačević, Draganu Zečević i Ivici Nikolić. S leđa, lovačkom puškom, kao da lovi životinje, puca više puta i pogotkom u potiljak ubija Miju Kovačević.
Damir Jukić je osuđen na Vojnom sudu u Livnu u rujnu 1993.g. na 3 godine i 6 mjeseci zatvora. Od vremena kada je ubio do izricanja presude nalazi se u pritvoru navedenog suda. Pušten je iz pritvora i ima pravo žalbe. Izlazi na slobodu, žali se na presudu i bježi iz države, bježi od pravde.
Negdje na prostorima Europe, daleko od pravde, daleko od rata, on uživa u svom životu.
Na upite obitelji ubijenoga Mije Kovačevića mjerodavnim institucijama države FBiH, hoće li i kada pravda biti bar djelomično zadovoljena, odgovor je bio da je ubojica nedostupan sudu.
Trajalo je tako više od 19 godina.
I onda u studenome 2011.. g. dolazi poziv od Županijskog/Kantonalnog suda u Mostaru da će se 13.12.2011. g. održati glavna rasprava u kaznenom predmetu protiv optuženog Jukić Damira, zbog kaznenog djela Ubojstva iz čl.36.st.1.KZFBiH.
Na toj raspravi saznali smo da je inicijativa za ovo suđenje potekla od optuženog, Jukić Damira.
Položio je novčanu jamčevinu, nema otežavajućih okolnosti da se brani sa slobode, uprkos bježanju od pravde toliko godina.
Imao je uvid u sve spise iz kojih je nestala vještačena olovna kuglica sačme, ali koje li Božje Milosti, nije znao za postojanje Zapisnika o vještačenju sastavljen u Centru za kriminalistička vještačenja MUP-a Republike Hrvatske koji je nepobitno dokazao njegovu krivnju, a koji je pronađen tek nakon poziva na glavnu raspravu u studenome 2011.g. u arhivu policije.
Provedena je rekonstrukcija događaja, iskazi svjedoka, vještačen nalaz obdukcije.
Sve navedeno nepobitno je dokazalo kako je Damir Jukić sin Marka iz Ometala, hladnokrvno i mučki, pogotkom s leđa u potiljak iz lovačke puške ubio Miju Kovačevića.
Obitelj pok. Mije opet je intenzivno proživljavala teško razdoblje, isto kao i onda kada je izvršeno ubojstvo, dugo je čekala bar malu zadovoljštinu i pravdu.
Vrlo spora pravda, ali ipak djelomično dostižna
Marica Fofić
