Crveni luk je jedna od najrasprostranjenijih povrtlarskih kultura za prehranu ljudi. To je dvogodišnja biljka koja u prvoj godini formira glavicu, a naredne godine cvjetonosno stablo koje donosi sjeme. Uzgaja se direktno iz sjemena kao jednogodišnja kultura ili iz lučice kao dvogodišnja.
Važna stavka - tlo
Prema riječima savjetodavca Bobana Stankovića, najbolje uspijeva na lakom i srednje lakom zemljištu. Ne podnosi teška tla, ni terene na kojima se zadržava voda.
"Reakcija tla igra važnu ulogu u proizvodnji pa je najbolje ovu biljnu kulturu uzgajati na zemljištima slabo kisele ili neutralne reakcije pri pH vrijednosti od 6,0 do 7,0. Također, treba izbjegavati sjetvu na parceli gdje je u proteklih tri do četiri godina uzgajan crveni luk, češnjak ili poriluk", naglašava Stanković i dodaje da predsjetvena priprema obuhvaća najprije osnovnu obradu tla koja se obavlja na jesen na dubini od 25 do 30 cm, slijedi tanjuranje, a onda se takvo ostavi da prezimi, dok se sadnja lučica radi u rano proljeće, kada vremenski uvjeti to dozvole.
Kako dalje ističe naš sugovornik, crveni luk dobro podnosi širok raspon temperatura. Niče čak i na dva do tri stupnja Celzijusa, ali je optimalna temperatura za porast biljke od 13 do 26 stupnjeva.
"Otpornost ovog povrća prema smrzavanju ovisi o stupnju razvoja, pa tako tek iznikle biljke proizvedene iz sjemena mogu biti oštećene na minus 25 stupnjevai. One se ustvari zamrznu, ali tkivo ne odumire ako odmrzavanje teče postupno. Također, biljka prolazi i kroz stadij jarovizacije i bez ovog stadija ne može istjerati cvjetonosno stablo. Jarovizacijom jedino ne mogu biti zahvaćene mlade biljke koje nisu razvile tri do četiri lista, a ni sitna lučica ispod 20 mm."
Okopavajte i štitite od korova
Proizvodnja crvenog luka iz lučice je najrasprostranjeniji način uzgojakod nas. Posebno je pogodan za okućnice i sitniju robnu proizvodnju.
"Najbolje je upotrijebiti srednje krupan promjera 10 do 20 mm. Ovisno o krupnoći lukovica, za površinu od jednog hektara neophodno je od 500 do 1.000 kilograma luka. Na velikim površinama, uz primjenu mehanizacije, sadi se na redove razmaka 30 cm ili u trake sa četiri do šest redova. Između traka ostavlja se razmak od oko 50 cm, a između redova u traci 20 cm. Razmak u redu je sedam do 10 cm", napominje savjetodavac.
"Gnojidba je jedna od značajnijih agrotehničkih mjera, pa se ova operacija obavlja nakon precizne analize tla. Tijekom vegetacije je važno zaštititi biljke od korova, ali i obaviti par okopavanja, ne samo zbog nepoželjnih biljaka, već i da se održava površina u rastresitom stanju", kaže Stanković i dodaje da što se tiče zahtjeva za vodom, u vrijeme nicanja i intenzivnog porasta lisne mase ima velike potrebe za vlagom, dok u periodu stasanja iziskuje toplo i suho vrijeme, jer višak vlage tada nepovoljno utječe na kvalitetu lukovica, a povoljno na razvoj bolesti.
Ovo povrće je stasalo za berbu kada biljka omekša i padne na zemlju, a praksa pokazuje da je najbolje pričekati da sva biljna masa polegne i onda obaviti vađenje lukovica. Proizveden iz lučica, na vrijeme izvađen, dobro osušen, s očuvanim ovojnim ljuskama i nezaražen bolestima, može se dobro čuvati na tavanima, podrumima i drugim skladištima u rasutom stanju ili u vijencima.
Izvor: Agroklub.com
Važna stavka - tlo
Prema riječima savjetodavca Bobana Stankovića, najbolje uspijeva na lakom i srednje lakom zemljištu. Ne podnosi teška tla, ni terene na kojima se zadržava voda.
"Reakcija tla igra važnu ulogu u proizvodnji pa je najbolje ovu biljnu kulturu uzgajati na zemljištima slabo kisele ili neutralne reakcije pri pH vrijednosti od 6,0 do 7,0. Također, treba izbjegavati sjetvu na parceli gdje je u proteklih tri do četiri godina uzgajan crveni luk, češnjak ili poriluk", naglašava Stanković i dodaje da predsjetvena priprema obuhvaća najprije osnovnu obradu tla koja se obavlja na jesen na dubini od 25 do 30 cm, slijedi tanjuranje, a onda se takvo ostavi da prezimi, dok se sadnja lučica radi u rano proljeće, kada vremenski uvjeti to dozvole.
Kako dalje ističe naš sugovornik, crveni luk dobro podnosi širok raspon temperatura. Niče čak i na dva do tri stupnja Celzijusa, ali je optimalna temperatura za porast biljke od 13 do 26 stupnjeva.
"Otpornost ovog povrća prema smrzavanju ovisi o stupnju razvoja, pa tako tek iznikle biljke proizvedene iz sjemena mogu biti oštećene na minus 25 stupnjevai. One se ustvari zamrznu, ali tkivo ne odumire ako odmrzavanje teče postupno. Također, biljka prolazi i kroz stadij jarovizacije i bez ovog stadija ne može istjerati cvjetonosno stablo. Jarovizacijom jedino ne mogu biti zahvaćene mlade biljke koje nisu razvile tri do četiri lista, a ni sitna lučica ispod 20 mm."
Okopavajte i štitite od korova
Proizvodnja crvenog luka iz lučice je najrasprostranjeniji način uzgojakod nas. Posebno je pogodan za okućnice i sitniju robnu proizvodnju.
"Najbolje je upotrijebiti srednje krupan promjera 10 do 20 mm. Ovisno o krupnoći lukovica, za površinu od jednog hektara neophodno je od 500 do 1.000 kilograma luka. Na velikim površinama, uz primjenu mehanizacije, sadi se na redove razmaka 30 cm ili u trake sa četiri do šest redova. Između traka ostavlja se razmak od oko 50 cm, a između redova u traci 20 cm. Razmak u redu je sedam do 10 cm", napominje savjetodavac.
"Gnojidba je jedna od značajnijih agrotehničkih mjera, pa se ova operacija obavlja nakon precizne analize tla. Tijekom vegetacije je važno zaštititi biljke od korova, ali i obaviti par okopavanja, ne samo zbog nepoželjnih biljaka, već i da se održava površina u rastresitom stanju", kaže Stanković i dodaje da što se tiče zahtjeva za vodom, u vrijeme nicanja i intenzivnog porasta lisne mase ima velike potrebe za vlagom, dok u periodu stasanja iziskuje toplo i suho vrijeme, jer višak vlage tada nepovoljno utječe na kvalitetu lukovica, a povoljno na razvoj bolesti.
Ovo povrće je stasalo za berbu kada biljka omekša i padne na zemlju, a praksa pokazuje da je najbolje pričekati da sva biljna masa polegne i onda obaviti vađenje lukovica. Proizveden iz lučica, na vrijeme izvađen, dobro osušen, s očuvanim ovojnim ljuskama i nezaražen bolestima, može se dobro čuvati na tavanima, podrumima i drugim skladištima u rasutom stanju ili u vijencima.
Izvor: Agroklub.com
