Hrvati, nemate razloga za strah, ja sam vaš predsjednik bez obzira na to glasali vi za mene ili ne. Izjavio je to u izbornoj noći Željko Komšić koji je glasovima nehrvata ponovno izabran za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. No ta njegova poruka zapravo je duboko besmislena i suštinski neiskrena. Prvo, besmislena je zato što ga Hrvati u BiH neće nikada doživjeti kao svoga predstavnika, dapače osjećaj prijevare i poniženja još je snažniji nakon trećeg Komšićeva ulaska u Predsjedništvo, prenosi Večernji.hr
Hrvati ga smatraju svojim Sejdom Bajramovićem (kosovski član Predsjedništva SFRJ kojega je instalirao Beograd). I drugo, Komšićeva je poruka neiskrena jer se on nikada i nije trudio da bude predstavnik Hrvata. Kao predvodnik jednog krajnje militantnog političkog stila Komšić je u kampanji vodio vulgaran rat protiv Čovića i Hrvatske, uz stalno naglašavanje svojeg antifašizma. A gaženjem volje cijeloj jednog naroda zapravo je postao, kako je to nedavno primijetio ugledni sarajevski sveučilišni profesor Ugo Vlaisavljević – glavni promicatelj antihrvatstva.
Nije se potrudio ni jednom čak ni obratiti Hrvatima, posjetiti neko većinski hrvatsko mjesto, pitati kakvi to problemi muče Hrvate. Za razliku od njega, kandidat Naše stranke za hrvatskog člana Predsjedništva Boriša Falatar, koji je također predstavnik građanskog koncepta BiH, stalno je tijekom kampanje posjećivao hrvatska mjesta.
No neće Komšiću biti lako: u Predsjedništvu će sjediti s Miloradom Dodikom koji može potpuno blokirati i paralizirati rad ovog tijela. Jer za svaku odluku treba konsenzus sva tri člana, a teško da će Dodik i Komšić dignuti ruku za istu stvar jer se ne podnose. Osim toga, Komšićeva stranka Demokratska fronta jako je loše prošla na izborima i vjerojatno neće participirati u vlasti pa će Komšić protiv sebe imati puno moćnija tijela – Federalnu vladu i Vijeće ministara.
S time da Dragan Čović, ako HDZ BiH uđe u federalnu i državnu vlast, a vjerojatno hoće jer je stranka odlično prošla na izborima, može ugrabiti moćniju poziciju od Komšićeve. Recimo, može postati državni ministar vanjskih poslova, ili ministar financija, što su zapravo bolje pozicije od one člana Predsjedništva koja je više manekenska.
Komšić će projicirati još jednu stvar: natjerat će hrvatsku politiku da se dodatno zbliži s Dodikom i da od njega traži da indirektno zastupa njihove interese. Na to će se morati nasloniti i Zagreb koji je jasno i nedvosmisleno podržao Čovića. Plenkovićev dolazak u Mostar i podrška Čoviću bili su, usput, strateški vrlo loš potez hrvatskog premijera jer je time iziritirao mnoge Bošnjake, koje je takvo uplitanje motiviralo da daju glas Komšiću.
Podršku hrvatskoj politici u BiH puno su suptilnije i učinkovitije davali SDP-ovci Ivo Josipović i Zoran Milanović u čijem je razdoblju HDZ BiH ponovno došao na vlast nakon što je bio izbačen iz igre.
A za sve one koji sada kukaju što će Komšić četiri godine biti hrvatski član Predsjedništva podsjetnik – Komšić neće biti četiri, već osam godina. Jer, teško je očekivati da će se na sljedećim izborima, za četiri godine, nešto bitno promijeniti.
Dnevnik.ba
Hrvati ga smatraju svojim Sejdom Bajramovićem (kosovski član Predsjedništva SFRJ kojega je instalirao Beograd). I drugo, Komšićeva je poruka neiskrena jer se on nikada i nije trudio da bude predstavnik Hrvata. Kao predvodnik jednog krajnje militantnog političkog stila Komšić je u kampanji vodio vulgaran rat protiv Čovića i Hrvatske, uz stalno naglašavanje svojeg antifašizma. A gaženjem volje cijeloj jednog naroda zapravo je postao, kako je to nedavno primijetio ugledni sarajevski sveučilišni profesor Ugo Vlaisavljević – glavni promicatelj antihrvatstva.
Nije se potrudio ni jednom čak ni obratiti Hrvatima, posjetiti neko većinski hrvatsko mjesto, pitati kakvi to problemi muče Hrvate. Za razliku od njega, kandidat Naše stranke za hrvatskog člana Predsjedništva Boriša Falatar, koji je također predstavnik građanskog koncepta BiH, stalno je tijekom kampanje posjećivao hrvatska mjesta.
No neće Komšiću biti lako: u Predsjedništvu će sjediti s Miloradom Dodikom koji može potpuno blokirati i paralizirati rad ovog tijela. Jer za svaku odluku treba konsenzus sva tri člana, a teško da će Dodik i Komšić dignuti ruku za istu stvar jer se ne podnose. Osim toga, Komšićeva stranka Demokratska fronta jako je loše prošla na izborima i vjerojatno neće participirati u vlasti pa će Komšić protiv sebe imati puno moćnija tijela – Federalnu vladu i Vijeće ministara.
S time da Dragan Čović, ako HDZ BiH uđe u federalnu i državnu vlast, a vjerojatno hoće jer je stranka odlično prošla na izborima, može ugrabiti moćniju poziciju od Komšićeve. Recimo, može postati državni ministar vanjskih poslova, ili ministar financija, što su zapravo bolje pozicije od one člana Predsjedništva koja je više manekenska.
Komšić će projicirati još jednu stvar: natjerat će hrvatsku politiku da se dodatno zbliži s Dodikom i da od njega traži da indirektno zastupa njihove interese. Na to će se morati nasloniti i Zagreb koji je jasno i nedvosmisleno podržao Čovića. Plenkovićev dolazak u Mostar i podrška Čoviću bili su, usput, strateški vrlo loš potez hrvatskog premijera jer je time iziritirao mnoge Bošnjake, koje je takvo uplitanje motiviralo da daju glas Komšiću.
Podršku hrvatskoj politici u BiH puno su suptilnije i učinkovitije davali SDP-ovci Ivo Josipović i Zoran Milanović u čijem je razdoblju HDZ BiH ponovno došao na vlast nakon što je bio izbačen iz igre.
A za sve one koji sada kukaju što će Komšić četiri godine biti hrvatski član Predsjedništva podsjetnik – Komšić neće biti četiri, već osam godina. Jer, teško je očekivati da će se na sljedećim izborima, za četiri godine, nešto bitno promijeniti.
Dnevnik.ba
