Zaostavština odlazećeg Vijeća ministara BiH, s premijerom Vjekoslavom Bevandom na čelu, takva je da se njome mudar političar ne bi smio ponositi.
Vjerojatno bi i samo pokušavanje opravdanja za činjenicu da je državna vlada u prethodnom mandatu uvojila tri puta manje zakona od Vlade Crne Gore, gotovo pet puta manje od Vlade Srbije, a čak sedam puta manje od Vlade Hrvatske, bilo besmisleno. Zbog opće percepcije nerada, teških političkih sukoba, smjena i kontinuiranih opstrukcija unutar Vijeća ministara, Bevandin je kabinet od strane međnarodne zajednice i nevladinog sektora proglašen za jednu od najneefikasnijih vlada od Daytona naovamo!
Špiriću 235.000 KM
No, to nije smetalo pojedincima da u proteklom mandatu zarade pravo malo bogatstvo. Naime, prema podacima Centara civilnih inicijativa (CCI), mjesečna osnovica državnih ministara bila je oko 4.500 KM, ali su pojedinci s članstvima u pojedinim upravnim odborima mjesečno zarađivali za bh. prilike gotovo nevjerojatnih 8.000 KM.
Vjerojatni rekorder po zaradi, prema istim podacima, je Nikola Špirić, bivši dopredsjedavajući Vijeća ministara i ministar financija i trezora. Ovom je dugogodišnjem političaru državna ministarska, ali i paralelna funkcija predsjednika Upravnog odbora Uprave za neizravno oporezivanje BiH, omogućila da samo od 1. veljače 2012. do 30. lipnja 2014. godine zaradi oko 235.000 KM! Šokantan i gotovo nestvaran podatak...
Što, stoga, možemo očekivati od Denisa Zvizdića i njegove Vlade, koja je tek u nastanku? Čak i kada ostavimo po strani bolnu temu masnih zarada naših dužnosnika, novu državnu vladu, nesumnjivo, očekuje gotovo sizifovski posao hvatanja mrkve na kraju vrcavog i tankog štapa kojim Bruxelles nanovo pokušava, ali vjerojatno i posljednji put, namamiti ključne političke faktore da BiH ukrcaju u već dobro zakašnjeli europski vlak.
Uzročno-posljedično, ispunjavajući krupne i po svemu sudeći bolne strukturalne i društvene reforme u zemlji, novo Vijeće ministara istovremeno treba stvoriti ključne pretpostavke za ispunjavanja preduvjeta Bruxellesa za ubrzani nastavak europskog puta BiH.
Možda i simbolično, ali sljedeći mjesec, u kojem je BiH 1992. udarila temelje vlastite neovisnosti, mogao bi odrediti budućnost ove zemlje.
Bolne reforme
Naime, nakon usvajanja zajedničke Izjave o europskoj opredijeljenosti BiH te drugog uzastopnog dolaska u Sarajevo Federice Mogherini, visoke predstavnice EU za vanjsku politiku i sigurnost (što je iznimno značajna poruka i gesta Bruxellesa), kraj ožujka je, prema riječima člana Predsjedništva BiH Dragana Čovića, rok do kada će biti struktuiran okvirni plan za provođenje reformi, prvenstveno ekonomskih i socijalnih.
E sada, pitanje svih pitanja je što bi te reforme mogle značiti za "običnog" čovjeka? Obezvrijeđenog, namagarčenog, izmučenog građanina ove zemlje koji polako ali sigurno iz prosjeka srednje klase tone prema krajnjoj granici siromaštva?
Hoće li nove reforme značiti i nove namete za opustošene obiteljske proračune? Ili će, pak, do sada neviđenom političkom sposobnošću bh. sužnosnici i institucije uspjeti namaći neke nove, dugoročno neopterećujuće financijske izvore ili fondove za provedbu "bolnih" reformi, nakon što su zbog vlastitog nerada i bahatosti u 2014. godini propustili usisavanje u BiH desetina milijuna eura iz europskih IPA fondova? Čekamo da vidimo.
Već 16. ožujka na sjednici Vijeća za vanjske poslove EU visoka predstavica Mogherini predložit će aktiviranje potpunog Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju BiH i EU (SAA), što će se bez sumnje i dogoditi. U nekom normalnom i realno očekivanom razvoju događaja, do kraja tekuće godine BiH bi mogla podnijeti kredibilnu aplikaciju za članstvo u EU, a očekivanje je da status kandidata dobije nakasnije do 2017. godine, što je najavio i sam Čović. Sve su ovo iznimno značajni događaji koji očekuju novu vladu.
Ključni sastanak
Ipak, najprije je pametno skočiti, pa reći hop, iz prostog razloga što sva ova priča, ili barem dio procesa, može pasti u vodu ukoliko se federani partneri (SDA, DF i HDZ) večeras ne uspiju dogovoriti o raspodjeli pozicija u novoj federalnoj vladi. Ovo je naročito značajno iz jednostavnog razloga što se posljednjih dana ni u SDA ni u DF-u ne libe reći da bi, "ako HDZ nastavi s maksimalističkim zahtjevima za šest ministarstava i uvjetovanjem formiranja Vijeća ministara uspostavljanjem Vlade FBiH", mogli ući u proces formiranja državne vlade bez Čovićeve stranke!
Najjednostavnijom matematikom, oni za to mogu sakupiti više od potrebne 22 ruke u Zastupničkom domu Parlamenta BiH. Sasvim je drugo pitanje kakvu bi političku (i institucionalnu) krizu izazvao ovakav potez? I da li bi to značilo opasnu destabilizaciju BiH, s nesagledivim posljedicama?
Nesumnjivo, čeka nas turbuletna večer i jednako burno političko razdoblje, obilježeno političkom trgovinom, ucjenama i ideološkim "zavjerama".
bljesak.info
Vjerojatno bi i samo pokušavanje opravdanja za činjenicu da je državna vlada u prethodnom mandatu uvojila tri puta manje zakona od Vlade Crne Gore, gotovo pet puta manje od Vlade Srbije, a čak sedam puta manje od Vlade Hrvatske, bilo besmisleno. Zbog opće percepcije nerada, teških političkih sukoba, smjena i kontinuiranih opstrukcija unutar Vijeća ministara, Bevandin je kabinet od strane međnarodne zajednice i nevladinog sektora proglašen za jednu od najneefikasnijih vlada od Daytona naovamo!
Špiriću 235.000 KM
No, to nije smetalo pojedincima da u proteklom mandatu zarade pravo malo bogatstvo. Naime, prema podacima Centara civilnih inicijativa (CCI), mjesečna osnovica državnih ministara bila je oko 4.500 KM, ali su pojedinci s članstvima u pojedinim upravnim odborima mjesečno zarađivali za bh. prilike gotovo nevjerojatnih 8.000 KM.
Vjerojatni rekorder po zaradi, prema istim podacima, je Nikola Špirić, bivši dopredsjedavajući Vijeća ministara i ministar financija i trezora. Ovom je dugogodišnjem političaru državna ministarska, ali i paralelna funkcija predsjednika Upravnog odbora Uprave za neizravno oporezivanje BiH, omogućila da samo od 1. veljače 2012. do 30. lipnja 2014. godine zaradi oko 235.000 KM! Šokantan i gotovo nestvaran podatak...
Što, stoga, možemo očekivati od Denisa Zvizdića i njegove Vlade, koja je tek u nastanku? Čak i kada ostavimo po strani bolnu temu masnih zarada naših dužnosnika, novu državnu vladu, nesumnjivo, očekuje gotovo sizifovski posao hvatanja mrkve na kraju vrcavog i tankog štapa kojim Bruxelles nanovo pokušava, ali vjerojatno i posljednji put, namamiti ključne političke faktore da BiH ukrcaju u već dobro zakašnjeli europski vlak.
Uzročno-posljedično, ispunjavajući krupne i po svemu sudeći bolne strukturalne i društvene reforme u zemlji, novo Vijeće ministara istovremeno treba stvoriti ključne pretpostavke za ispunjavanja preduvjeta Bruxellesa za ubrzani nastavak europskog puta BiH.
Možda i simbolično, ali sljedeći mjesec, u kojem je BiH 1992. udarila temelje vlastite neovisnosti, mogao bi odrediti budućnost ove zemlje.
Bolne reforme
Naime, nakon usvajanja zajedničke Izjave o europskoj opredijeljenosti BiH te drugog uzastopnog dolaska u Sarajevo Federice Mogherini, visoke predstavnice EU za vanjsku politiku i sigurnost (što je iznimno značajna poruka i gesta Bruxellesa), kraj ožujka je, prema riječima člana Predsjedništva BiH Dragana Čovića, rok do kada će biti struktuiran okvirni plan za provođenje reformi, prvenstveno ekonomskih i socijalnih.
E sada, pitanje svih pitanja je što bi te reforme mogle značiti za "običnog" čovjeka? Obezvrijeđenog, namagarčenog, izmučenog građanina ove zemlje koji polako ali sigurno iz prosjeka srednje klase tone prema krajnjoj granici siromaštva?
Hoće li nove reforme značiti i nove namete za opustošene obiteljske proračune? Ili će, pak, do sada neviđenom političkom sposobnošću bh. sužnosnici i institucije uspjeti namaći neke nove, dugoročno neopterećujuće financijske izvore ili fondove za provedbu "bolnih" reformi, nakon što su zbog vlastitog nerada i bahatosti u 2014. godini propustili usisavanje u BiH desetina milijuna eura iz europskih IPA fondova? Čekamo da vidimo.
Već 16. ožujka na sjednici Vijeća za vanjske poslove EU visoka predstavica Mogherini predložit će aktiviranje potpunog Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju BiH i EU (SAA), što će se bez sumnje i dogoditi. U nekom normalnom i realno očekivanom razvoju događaja, do kraja tekuće godine BiH bi mogla podnijeti kredibilnu aplikaciju za članstvo u EU, a očekivanje je da status kandidata dobije nakasnije do 2017. godine, što je najavio i sam Čović. Sve su ovo iznimno značajni događaji koji očekuju novu vladu.
Ključni sastanak
Ipak, najprije je pametno skočiti, pa reći hop, iz prostog razloga što sva ova priča, ili barem dio procesa, može pasti u vodu ukoliko se federani partneri (SDA, DF i HDZ) večeras ne uspiju dogovoriti o raspodjeli pozicija u novoj federalnoj vladi. Ovo je naročito značajno iz jednostavnog razloga što se posljednjih dana ni u SDA ni u DF-u ne libe reći da bi, "ako HDZ nastavi s maksimalističkim zahtjevima za šest ministarstava i uvjetovanjem formiranja Vijeća ministara uspostavljanjem Vlade FBiH", mogli ući u proces formiranja državne vlade bez Čovićeve stranke!
Najjednostavnijom matematikom, oni za to mogu sakupiti više od potrebne 22 ruke u Zastupničkom domu Parlamenta BiH. Sasvim je drugo pitanje kakvu bi političku (i institucionalnu) krizu izazvao ovakav potez? I da li bi to značilo opasnu destabilizaciju BiH, s nesagledivim posljedicama?
Nesumnjivo, čeka nas turbuletna večer i jednako burno političko razdoblje, obilježeno političkom trgovinom, ucjenama i ideološkim "zavjerama".
bljesak.info
