Uh, evo, stigla i 82. godina. Nije mi lako. Znate kako je, u ovim godinama svaka boljka može biti fatalna. Teško mi je kad se sjetim da su svi moji vršnjaci pomrli. Ima jedan živ u Travniku, Izet Nalić. Stalno me zove da me vidi, samo smo on i ja ostali, kaže Ćiro Blažević.
Vitalan kao da mu je 22. Dotjeran i elegantan, spremno se javljao na silne pozive. A mobitel nije prestajao zvoniti. Javljao se i na poznate i nepoznate brojeve. Kako i ne bi, Ćiro je najveći hrvatski trener, a bijeli šal, kojeg je posvetio Sveti Otac, i čudesna 1982. zauvijek će ostati upamćeni. A danas su mu 82 godine, piše 24sata.hr.
- Vježbam svaki dan. Napravim li pauzu od dva dana, šepam. Samo, više ne trčim. Nisam godinu dana potrčao. I to me muči - kaže Ćiro.
Dvaput je bio na rubu smrti
Nekoliko puta je bio na rubu. Kad je došao u Zagreb, radio je u električnoj centrali kao metalostrugar. Sekunda dodira strujnog napona umalo ga je usmrtila.
Majstori su razbili osigurače i spasili ga od sigurne smrti. U Sarajevu je bio na rubu smrti kad je iznenada gotovo iskrvario. Koli bakterije su mu nagrizle crijeva i liječnici su ga jedva spasili.
- Razmišljao sam i mojem posljednjem ispraćaju, pa to će biti ludnica. Šefovi pet reprezentacija koje sam vodio, pa mnogi klubovi... Krene ona tužna muzika, a moja kći Katarina pada u nesvijest, za njom moja žena... Pa onda Zdravko Mamić - kaže kroz smijeh Ćiro.
Uvijek je takav. I kad je situacija ozbiljna, Ćiro će pronaći način da je okrene na svoj način. A bilo je u njegovu životu teških situacija. Smrt majke Kate, za koju je bio jako vezan, nikad nije prebolio.
Dobio automobil Jaguar
- Kad sam tek počeo kao trener, u Veveyu sam radio u ateljeu za dekoraciju. Plaća mi je bila 700 franaka. Stan sam plaćao 500, pa sam zamolio suprugu da i ona radi barem četiri sata kako bismo preživjeli. Tad sam shvatio koliko je novac zapravo važan jer to najbolje shvaćate kad ga nemate. Ja ga tad nisam imao, a imao sam već dvoje djece, kćeri Barbaru i Katarinu.
Srećom, imao je Ćiro i puno lijepih trenutaka u karijeri. Ako ne želite pogriješiti pri kupnji dara za rođendan, čokolada je najbolji izbor. No bilo je i onih “jačih” darova.
- Predsjednik Lausanne Truyan darovao mi je automobil Jaguar. Došao je njime na trening, a ja sam mu dobacio: ‘Uh, kakav auto. Nisam vidio ljepši’. A on me pogleda i kaže: ‘Izvolite, Ćiro, evo vam ključevi, vaš je’. E to je bila gesta - prisjetio se jedne od mora anegdota.
TOP 5 lijepih uspomena: Vjenčanje sa Zdenkom, pobjeda nad rakom, 1998. koja nas je sve ujedinila...
GODINA ĆIRE I VELIKOG DINAMA - Najljepše razdoblje moje karijere, hrvatski pokret. Osjećao sam se kao hrvatski sportski vitez. Izašao bih na teren, stisnuo šaku i poručio: ‘Je...t ćemo im majku’. Stadion bi tad eksplodirao.
VJENČANJE S MOJOM ZDENKOM - Vjenčali smo se 1961. Mene i moju Zdenku, koju od milja zovemo Nena, pratili su i ljubav i poštovanje, ali hvala Bogu, i u kasnijim godinama dobre ekonomske prilike. U braku smo 56 godina.
BRONCA KOJA NAS JE SVE UJEDINILA - Hrvatska je od 125. skočila na 3. mjesto svjetske liste, država u zanosu... Kolege izbornici i direktori reprezentacija izabrali su me za najboljeg trenera. Čak je i Vlatko Marković bio sretan ko dijete.
DJECA SU MOJE NAJVEĆE VESELJE - Imam dvije kćeri, Barbaru i Katarinu, te sina Miroslava. Njihova rođenja za mene su bili najsretniji trenuci u životu. Ništa se ne može usporediti s trenutkom kada dobijete dijete. Oni su najveće blago.
NAJVEĆA POBJEDA PROTIV KARCINOMA - U ljeto 2004. dijagnosticiran mi je karcinom prostate. Od straha sam se cijelu noć tresao ko Banja Luka. Oka nisam sklopio. Mislio sam da sam gotov. Ali bila je to moja velika pobjeda.
TOP 5 ružnih uspomena: Smrt majke, pad u drugu ligu, protjerivanje iz Dinama, nisu mi dali repku za SP u Brazilu...
MAMIĆ GA JE OTJERAO IZ KLUBA - Dinamo je moja najveća ljubav i to nikad nisam krio. Došao sam 2002. kako bih opet promarširao prvenstvom, no na kraju sam otjeran. Rastao sam se uz teške riječi i bilo mi je jako teško, kaže Ćiro.
SA 700 FRANAKA I DVOJE DJECE - U Veveyu sam imao plaću 700 franaka, a stan sam plaćao 500. Zamolio sam suprugu da radi barem četiri sata dnevno kako bismo mogli preživjeti. A već sam imao dvoje djece, Barbaru i Katarinu.
MAJKU KATU NIJE NIKAD PREBOLIO - Za majku Katicu bio sam jako vezan, ona mi je bila sve u životu. Umrla je 1961. godine i to je najtužniji trenutak u mom životu. Nikad nisam bio tako shrvan kao te večeri. Majka je ipak jedna i jedina...
SA ZAGREBOM ISPAO IZ LIGE - Osjećao sam se jako tužno. Nisam u Zagrebovu momčad uspio ugraditi onaj pobjednički mentalitet, a galvanizacija bi trebala biti moja specijalnost. Bio sam jako tužan zbog lošeg rezultata.
UMRIJET ĆU, A NEĆU USPJETI PREŽALITI - Umrijet ću, a neću prežaliti što mi prije sedam godina Šuker i Mamić nisu dali reprezentaciju. Da su me uzeli barem za savjetnika za SP u Brazilu, bili bismo u finalu. Eto, to neću nikad prežaliti.
Vitalan kao da mu je 22. Dotjeran i elegantan, spremno se javljao na silne pozive. A mobitel nije prestajao zvoniti. Javljao se i na poznate i nepoznate brojeve. Kako i ne bi, Ćiro je najveći hrvatski trener, a bijeli šal, kojeg je posvetio Sveti Otac, i čudesna 1982. zauvijek će ostati upamćeni. A danas su mu 82 godine, piše 24sata.hr.
- Vježbam svaki dan. Napravim li pauzu od dva dana, šepam. Samo, više ne trčim. Nisam godinu dana potrčao. I to me muči - kaže Ćiro.
Dvaput je bio na rubu smrti
Nekoliko puta je bio na rubu. Kad je došao u Zagreb, radio je u električnoj centrali kao metalostrugar. Sekunda dodira strujnog napona umalo ga je usmrtila.
Majstori su razbili osigurače i spasili ga od sigurne smrti. U Sarajevu je bio na rubu smrti kad je iznenada gotovo iskrvario. Koli bakterije su mu nagrizle crijeva i liječnici su ga jedva spasili.
- Razmišljao sam i mojem posljednjem ispraćaju, pa to će biti ludnica. Šefovi pet reprezentacija koje sam vodio, pa mnogi klubovi... Krene ona tužna muzika, a moja kći Katarina pada u nesvijest, za njom moja žena... Pa onda Zdravko Mamić - kaže kroz smijeh Ćiro.
Uvijek je takav. I kad je situacija ozbiljna, Ćiro će pronaći način da je okrene na svoj način. A bilo je u njegovu životu teških situacija. Smrt majke Kate, za koju je bio jako vezan, nikad nije prebolio.
Dobio automobil Jaguar
- Kad sam tek počeo kao trener, u Veveyu sam radio u ateljeu za dekoraciju. Plaća mi je bila 700 franaka. Stan sam plaćao 500, pa sam zamolio suprugu da i ona radi barem četiri sata kako bismo preživjeli. Tad sam shvatio koliko je novac zapravo važan jer to najbolje shvaćate kad ga nemate. Ja ga tad nisam imao, a imao sam već dvoje djece, kćeri Barbaru i Katarinu.
Srećom, imao je Ćiro i puno lijepih trenutaka u karijeri. Ako ne želite pogriješiti pri kupnji dara za rođendan, čokolada je najbolji izbor. No bilo je i onih “jačih” darova.
- Predsjednik Lausanne Truyan darovao mi je automobil Jaguar. Došao je njime na trening, a ja sam mu dobacio: ‘Uh, kakav auto. Nisam vidio ljepši’. A on me pogleda i kaže: ‘Izvolite, Ćiro, evo vam ključevi, vaš je’. E to je bila gesta - prisjetio se jedne od mora anegdota.
TOP 5 lijepih uspomena: Vjenčanje sa Zdenkom, pobjeda nad rakom, 1998. koja nas je sve ujedinila...
GODINA ĆIRE I VELIKOG DINAMA - Najljepše razdoblje moje karijere, hrvatski pokret. Osjećao sam se kao hrvatski sportski vitez. Izašao bih na teren, stisnuo šaku i poručio: ‘Je...t ćemo im majku’. Stadion bi tad eksplodirao.
VJENČANJE S MOJOM ZDENKOM - Vjenčali smo se 1961. Mene i moju Zdenku, koju od milja zovemo Nena, pratili su i ljubav i poštovanje, ali hvala Bogu, i u kasnijim godinama dobre ekonomske prilike. U braku smo 56 godina.
BRONCA KOJA NAS JE SVE UJEDINILA - Hrvatska je od 125. skočila na 3. mjesto svjetske liste, država u zanosu... Kolege izbornici i direktori reprezentacija izabrali su me za najboljeg trenera. Čak je i Vlatko Marković bio sretan ko dijete.
DJECA SU MOJE NAJVEĆE VESELJE - Imam dvije kćeri, Barbaru i Katarinu, te sina Miroslava. Njihova rođenja za mene su bili najsretniji trenuci u životu. Ništa se ne može usporediti s trenutkom kada dobijete dijete. Oni su najveće blago.
NAJVEĆA POBJEDA PROTIV KARCINOMA - U ljeto 2004. dijagnosticiran mi je karcinom prostate. Od straha sam se cijelu noć tresao ko Banja Luka. Oka nisam sklopio. Mislio sam da sam gotov. Ali bila je to moja velika pobjeda.
TOP 5 ružnih uspomena: Smrt majke, pad u drugu ligu, protjerivanje iz Dinama, nisu mi dali repku za SP u Brazilu...
MAMIĆ GA JE OTJERAO IZ KLUBA - Dinamo je moja najveća ljubav i to nikad nisam krio. Došao sam 2002. kako bih opet promarširao prvenstvom, no na kraju sam otjeran. Rastao sam se uz teške riječi i bilo mi je jako teško, kaže Ćiro.
SA 700 FRANAKA I DVOJE DJECE - U Veveyu sam imao plaću 700 franaka, a stan sam plaćao 500. Zamolio sam suprugu da radi barem četiri sata dnevno kako bismo mogli preživjeti. A već sam imao dvoje djece, Barbaru i Katarinu.
MAJKU KATU NIJE NIKAD PREBOLIO - Za majku Katicu bio sam jako vezan, ona mi je bila sve u životu. Umrla je 1961. godine i to je najtužniji trenutak u mom životu. Nikad nisam bio tako shrvan kao te večeri. Majka je ipak jedna i jedina...
SA ZAGREBOM ISPAO IZ LIGE - Osjećao sam se jako tužno. Nisam u Zagrebovu momčad uspio ugraditi onaj pobjednički mentalitet, a galvanizacija bi trebala biti moja specijalnost. Bio sam jako tužan zbog lošeg rezultata.
UMRIJET ĆU, A NEĆU USPJETI PREŽALITI - Umrijet ću, a neću prežaliti što mi prije sedam godina Šuker i Mamić nisu dali reprezentaciju. Da su me uzeli barem za savjetnika za SP u Brazilu, bili bismo u finalu. Eto, to neću nikad prežaliti.
