Na uzburkanoj bh. političkoj sceni, čini se da se nitko ne bavi problemom rasta cijena hrane, energenata, goriva, nekretnina. Ono što ostaje isto su plaće i mirovine. Dok sindikalna potrošačka košarica za svibanj iznosi 3.178 KM, većina građana prima minimalnu plaću od 1.000 KM, kojom mora pokriti sve te troškove. Jesmo li u situaciji da su nam sezonsko voće i povrće postali luksuz?
Veliki broj građana u Bosni i Hercegovini ne može si priuštiti ni osnovne životne namirnice. Plaće su male, mirovine još manje. Meso, sezonsko povrće i voće odavno su postali luksuz, piše BHRT.
Pohlepa
Unatoč, uvjetno rečeno, normalizaciji u lancima opskrbe i padu cijena na globalnoj razini, kod nas to nije slučaj.
"Svjetske cijene hrane padaju u proteklim mjesecima, praktički svi troškovi su bili niži od početka godine, a i dalje su cijene nastavile rasti u Bosni i Hercegovini. Jedino što se može zaključiti iz toga je da, ako nema razloga, cijene mogu rasti samo zbog nečije pohlepe, odnosno da se ostvari ekstra profit", kaže ekonomist Igor Gavran.
"Postoji tu i pohlepa trgovaca, odnosno vlasnika trgovina ili trgovačkih lanaca koji koriste svaku priliku da, i kad ima potrebe i kad nema, povise cijene, tako da se, nažalost, vrlo rijetko kod nas cijene smanjuju. One kontinuirano rastu, a onda nam kažu da trebamo biti sretni kada jedan kratki period samo stagniraju", smatra Lejla Čaušević Suđeska iz Saveza samostalnih sindikata BiH.
Hrana skuplja
Dok cijene hrane, u zemljama s mnogo većim standardom života, padaju, u našoj zemlji hrana je sve skuplja.
"Skoro sam bio i u Austriji i Njemačkoj i malo sam pogledao cijene. Cijene su, čak što se tiče nekih prehrambenih proizvoda, i niže nego što su kod nas", navodi Jovan Vasilić iz Udruge potrošača "Zvono" Bijeljina.
Bojkoti trgovina zbog visokih cijena su zaboravljeni, a bunt građana na neopravdano podizanje cijena izostaje svaki put.
Navikli da ne funkcionira
"Mi smo se navikli da je to tako, da sustav ne funkcionira, da se ništa ne može promijeniti. To pokazuje koliko narod zaista ne vjeruje u funkcionalnost državnog aparata, odnosno rad institucija sustava. Jednostavno, oni su izgubili povjerenje da ti ljudi mogu bilo što promijeniti i da bilo što žele promijeniti", mišljenja je sociolog Vladimir Vasić.
Zamrzavanje cijena i ostale akcije koje su nadležne institucije donijele kako bi kontrolirale cijene, građanima nisu donijele velike uštede.
Veliki broj građana u Bosni i Hercegovini ne može si priuštiti ni osnovne životne namirnice. Plaće su male, mirovine još manje. Meso, sezonsko povrće i voće odavno su postali luksuz, piše BHRT.
Pohlepa
Unatoč, uvjetno rečeno, normalizaciji u lancima opskrbe i padu cijena na globalnoj razini, kod nas to nije slučaj.
"Svjetske cijene hrane padaju u proteklim mjesecima, praktički svi troškovi su bili niži od početka godine, a i dalje su cijene nastavile rasti u Bosni i Hercegovini. Jedino što se može zaključiti iz toga je da, ako nema razloga, cijene mogu rasti samo zbog nečije pohlepe, odnosno da se ostvari ekstra profit", kaže ekonomist Igor Gavran.
"Postoji tu i pohlepa trgovaca, odnosno vlasnika trgovina ili trgovačkih lanaca koji koriste svaku priliku da, i kad ima potrebe i kad nema, povise cijene, tako da se, nažalost, vrlo rijetko kod nas cijene smanjuju. One kontinuirano rastu, a onda nam kažu da trebamo biti sretni kada jedan kratki period samo stagniraju", smatra Lejla Čaušević Suđeska iz Saveza samostalnih sindikata BiH.
Hrana skuplja
Dok cijene hrane, u zemljama s mnogo većim standardom života, padaju, u našoj zemlji hrana je sve skuplja.
"Skoro sam bio i u Austriji i Njemačkoj i malo sam pogledao cijene. Cijene su, čak što se tiče nekih prehrambenih proizvoda, i niže nego što su kod nas", navodi Jovan Vasilić iz Udruge potrošača "Zvono" Bijeljina.
Bojkoti trgovina zbog visokih cijena su zaboravljeni, a bunt građana na neopravdano podizanje cijena izostaje svaki put.
Navikli da ne funkcionira
"Mi smo se navikli da je to tako, da sustav ne funkcionira, da se ništa ne može promijeniti. To pokazuje koliko narod zaista ne vjeruje u funkcionalnost državnog aparata, odnosno rad institucija sustava. Jednostavno, oni su izgubili povjerenje da ti ljudi mogu bilo što promijeniti i da bilo što žele promijeniti", mišljenja je sociolog Vladimir Vasić.
Zamrzavanje cijena i ostale akcije koje su nadležne institucije donijele kako bi kontrolirale cijene, građanima nisu donijele velike uštede.
