U vremenu kada je božićna euforija postala, manje-više, već viđena, otkrili smo inspirativnu priču o bračnom paru Janji i Marku Čolo koji godinama pšenicu siju koristeći zemlju i čokote kukuruza.
Piše: Tina Matić Ilić / nedjelja.ba
Običaj sijanja pšenice jedan je od najpoznatijih katoličkih običaja koji krasi vrijeme došašća i Božića. Obično na spomedan Sv. Lucije (13. prosinca) svaka obitelj to čini na ustaljen način. Ipak, ima i onih koji to rade malo drugačije. Svoje „tajne“ sijanja božićnog žita otkrila nam je obitelj Čolo koja živi u sarajevskoj župi Stup.
Početci
Janja, rodom iz Kraljeve Sutjeske, dolaskom u Sarajevo donijela je i običaj koji ju je naučila jedna časna sestra. „Nisam ja ovo znala, ovo me je sestra Sidonija Pranješ iz Guče Gore naučila. Ona je meni govorila: 'Hajde, Janjo, donesi mi malo zemlje u tri kante, ali različite – iz vrta, krtičnjak i iz cvijeća'“, započela nam je priču gđa Čolo koja je ovu vještinu stekla u rodnome kraju za vrijeme rata.
Sestra je to pravila koristeći boce, i to najčešće one od vina, ali kako stavljanje pamučne krpe na nju nije bilo praktično jer je bilo sklisko, Marko je došao na ideju čokota... a ostalo je povijest.
Korak po korak
Susretljivi domaćini objasnili su nam i pokazali postupak. Najprije je potrebno potopiti pšenicu u toplu vodu 24 sata prije sijanja, no ona u vodi smije ostati maksimalno 10 sati, nakon toga treba ju procijediti.
Valja pripremiti i četiri-pet klipova kukuruza bez zrnja te ih svezati koncem. Na to lijepiti žbuku napravljenu od zemlje i vode. Kada komine budu oblijepljene zemljom, treba toliko zrna pšenice poredati da se zemlja ni ne vidi.
Najlakše je čokote pričvrstiti na tanjur ili podmetač od saksije, a kada se pšenica pričvrsti, sve to polako staviti u veliku najlonsku vrećicu. Potrebno je ostaviti pšenicu 24 sata u toploj prostoriji. Kada zadano vrijeme prođe, valja skinuti vrećicu i pomoću prskalice zaliti vodom. Ako je toplo, zalijevati ju i ujutro i navečer, a ako je hladno, dovoljno je jednom dnevno. Držati ju blizu prozora i na toplom, ali ne u blizini izvora toplote.
Uvijek nove ideje
Bez obzira što njeguju tradiciju i već godinama oko Sv. Lucije marljivim rukama stvaraju božićne pšenice, Janja i Marko uvijek imaju neke nove ideje. „Ono što vam je Janja pričala, za bocu. To je meni bilo nekako dosadno, s boce klizi pa moraš držati čvršće. I ja joj vičem da uzmemo komine od kukuruza pa reko' da probamo i to. Nekad stavimo po četiri, nekad po pet. Zavisi. Ako staviš pet, onda bude bogatija, a ako staviš četiri, onda je malo uža. I tako je i uspjelo. Neki dan sam kao nešto razmišljao i gledao, imam neku loptu ovdje i na ideju dođem da ju oblijepim blatom i da napravim kao kuglu gore na Karmelu (zvonik crkve samostana Bezgrješne Kraljice Karmela na Stupu, op. a.), a dolje da stavim neko postolje, cijev neku, fino ju ofarbam. Jednom sam napravio kao križ i to sam u crkvu darovao“, kazao je domaćin. „Nekad smo stavljali i ječam, ovo je sad pšenica. Od ječma budu širi listići. Lanjske godine sam uzela i nakomila kukuruz u jednu saksiju, stavila zemlju i stavila kukuruz odozgor. Kad je ozelenilo, onaj široki list, ne znaš što je. Rekoh idem probati i uspjelo mi je. Baš sam se radovala“, nadovezala se Janja.
Ljubav je ključ
Riječ po riječ nizale su se različite priče, svakim novim pitanjem dobivali smo još zanimljivije odgovore.
„Ovdje nije nitko vele zainteresiran da nauči kako se ovo radi. Ne zovemo nikog kada pravimo. Napravimo i darujemo. A sad, ako je netko zainteresiran, neka dođe, pokazat ću svakomu – bilo staro ili mlado. Što znam ja, neka zna 'i Bog i svijet', što kažu“, odgovorila je gospođa Janja na pitanje je li na nekoga prenijela svoje znanje.
Zanimalo nas je koliko ovakvih jedinstvenih primjeraka pšenice naprave svake godine. Kazali su nam da obično bude desetak, 12 „u vrh glave“. Na to se domaćica nadovezala malom zgodom o tome kako je s. Sidonija u Fojnici, zajedno s nekoliko djevojaka, jedne godine napravila 130 ovakvih pšenica. No, njih dvoje to daruju obitelji, susjedima i naravno donesu u crkvu, a mnogi koji to vide, misle kako je pšenica umjetna.
Pitali smo ih kako se pripremaju za Božić, kako teče došašće – Marko je rekao da planiraju okititi sve, a Sutješka kako ne propušta zornice.
Na samom odlasku Janju smo upitali je li se nekad dogodilo da kreacija nije uspjela, a ona je rekla da se to još nije dogodilo. U to ne sumnjamo, sve što se radi s mnogo ljubavi, ispunjenim, velikim srcem i s namjerom da se nekog obraduje, za nečiji osmijeh, ne može propasti. Jer, ljubav je ključ uspjeha.
Pšenica u Hrvata
Višestoljetna tradicija božićne pšenice simbol je obnove života i plodnosti – blagoslov ljetine u nadolazećoj godini. Katolici njome ukrašavaju božićnu trpezu, a mjesto joj je i pod jelkom kraj jaslica. Narodno vjerovanje kaže kako gustoća i boja iznikle pšenice na Božić, pokazuje bolju ili lošiju žetvu iduće godine.
Običaj je u pšenicu staviti tri svijeće koje simboliziraju Presveto Trojstvo, a na Badnjoj večeri gasi ih se kruhom umočenim u vino. Iako se najčešće sije 13. prosinca, neki to čine 8. prosinca na svetkovinu Bezgrješnog začeća BDM-a.
Postoji podatak kako su ovu tradiciju očuvali još samo Talijani, Portugalci i Hrvati.
Piše: Tina Matić Ilić / nedjelja.ba
Običaj sijanja pšenice jedan je od najpoznatijih katoličkih običaja koji krasi vrijeme došašća i Božića. Obično na spomedan Sv. Lucije (13. prosinca) svaka obitelj to čini na ustaljen način. Ipak, ima i onih koji to rade malo drugačije. Svoje „tajne“ sijanja božićnog žita otkrila nam je obitelj Čolo koja živi u sarajevskoj župi Stup.
Početci
Janja, rodom iz Kraljeve Sutjeske, dolaskom u Sarajevo donijela je i običaj koji ju je naučila jedna časna sestra. „Nisam ja ovo znala, ovo me je sestra Sidonija Pranješ iz Guče Gore naučila. Ona je meni govorila: 'Hajde, Janjo, donesi mi malo zemlje u tri kante, ali različite – iz vrta, krtičnjak i iz cvijeća'“, započela nam je priču gđa Čolo koja je ovu vještinu stekla u rodnome kraju za vrijeme rata.
Sestra je to pravila koristeći boce, i to najčešće one od vina, ali kako stavljanje pamučne krpe na nju nije bilo praktično jer je bilo sklisko, Marko je došao na ideju čokota... a ostalo je povijest.
Korak po korak
Susretljivi domaćini objasnili su nam i pokazali postupak. Najprije je potrebno potopiti pšenicu u toplu vodu 24 sata prije sijanja, no ona u vodi smije ostati maksimalno 10 sati, nakon toga treba ju procijediti.
Valja pripremiti i četiri-pet klipova kukuruza bez zrnja te ih svezati koncem. Na to lijepiti žbuku napravljenu od zemlje i vode. Kada komine budu oblijepljene zemljom, treba toliko zrna pšenice poredati da se zemlja ni ne vidi.
Najlakše je čokote pričvrstiti na tanjur ili podmetač od saksije, a kada se pšenica pričvrsti, sve to polako staviti u veliku najlonsku vrećicu. Potrebno je ostaviti pšenicu 24 sata u toploj prostoriji. Kada zadano vrijeme prođe, valja skinuti vrećicu i pomoću prskalice zaliti vodom. Ako je toplo, zalijevati ju i ujutro i navečer, a ako je hladno, dovoljno je jednom dnevno. Držati ju blizu prozora i na toplom, ali ne u blizini izvora toplote.
Uvijek nove ideje
Bez obzira što njeguju tradiciju i već godinama oko Sv. Lucije marljivim rukama stvaraju božićne pšenice, Janja i Marko uvijek imaju neke nove ideje. „Ono što vam je Janja pričala, za bocu. To je meni bilo nekako dosadno, s boce klizi pa moraš držati čvršće. I ja joj vičem da uzmemo komine od kukuruza pa reko' da probamo i to. Nekad stavimo po četiri, nekad po pet. Zavisi. Ako staviš pet, onda bude bogatija, a ako staviš četiri, onda je malo uža. I tako je i uspjelo. Neki dan sam kao nešto razmišljao i gledao, imam neku loptu ovdje i na ideju dođem da ju oblijepim blatom i da napravim kao kuglu gore na Karmelu (zvonik crkve samostana Bezgrješne Kraljice Karmela na Stupu, op. a.), a dolje da stavim neko postolje, cijev neku, fino ju ofarbam. Jednom sam napravio kao križ i to sam u crkvu darovao“, kazao je domaćin. „Nekad smo stavljali i ječam, ovo je sad pšenica. Od ječma budu širi listići. Lanjske godine sam uzela i nakomila kukuruz u jednu saksiju, stavila zemlju i stavila kukuruz odozgor. Kad je ozelenilo, onaj široki list, ne znaš što je. Rekoh idem probati i uspjelo mi je. Baš sam se radovala“, nadovezala se Janja.
Ljubav je ključ
Riječ po riječ nizale su se različite priče, svakim novim pitanjem dobivali smo još zanimljivije odgovore.
„Ovdje nije nitko vele zainteresiran da nauči kako se ovo radi. Ne zovemo nikog kada pravimo. Napravimo i darujemo. A sad, ako je netko zainteresiran, neka dođe, pokazat ću svakomu – bilo staro ili mlado. Što znam ja, neka zna 'i Bog i svijet', što kažu“, odgovorila je gospođa Janja na pitanje je li na nekoga prenijela svoje znanje.
Zanimalo nas je koliko ovakvih jedinstvenih primjeraka pšenice naprave svake godine. Kazali su nam da obično bude desetak, 12 „u vrh glave“. Na to se domaćica nadovezala malom zgodom o tome kako je s. Sidonija u Fojnici, zajedno s nekoliko djevojaka, jedne godine napravila 130 ovakvih pšenica. No, njih dvoje to daruju obitelji, susjedima i naravno donesu u crkvu, a mnogi koji to vide, misle kako je pšenica umjetna.
Pitali smo ih kako se pripremaju za Božić, kako teče došašće – Marko je rekao da planiraju okititi sve, a Sutješka kako ne propušta zornice.
Na samom odlasku Janju smo upitali je li se nekad dogodilo da kreacija nije uspjela, a ona je rekla da se to još nije dogodilo. U to ne sumnjamo, sve što se radi s mnogo ljubavi, ispunjenim, velikim srcem i s namjerom da se nekog obraduje, za nečiji osmijeh, ne može propasti. Jer, ljubav je ključ uspjeha.
Pšenica u Hrvata
Višestoljetna tradicija božićne pšenice simbol je obnove života i plodnosti – blagoslov ljetine u nadolazećoj godini. Katolici njome ukrašavaju božićnu trpezu, a mjesto joj je i pod jelkom kraj jaslica. Narodno vjerovanje kaže kako gustoća i boja iznikle pšenice na Božić, pokazuje bolju ili lošiju žetvu iduće godine.
Običaj je u pšenicu staviti tri svijeće koje simboliziraju Presveto Trojstvo, a na Badnjoj večeri gasi ih se kruhom umočenim u vino. Iako se najčešće sije 13. prosinca, neki to čine 8. prosinca na svetkovinu Bezgrješnog začeća BDM-a.
Postoji podatak kako su ovu tradiciju očuvali još samo Talijani, Portugalci i Hrvati.
