Sarajevo slavi pobjedu Erdogana u Turskoj, vijest je koja me jutros dočekala na svim portalima. Blago je rečeno kako sam bio šokiran. Prvo time da se to događa, a drugo time da je to vijest. Čemu se to u Sarajevu vesele? Jesu li oni normalni? Bože moj,pa gdje ja to živim?, pitanja su se množila glavom, a onda sam se prisjetio da je slično i u hrvatskom (ako takvoga još ima) dijelu Federacije, jer se Mostar priprema za parlamentarne izbore u Republici Hrvatskoj.
Piše: Velimir Begić
Ironično sam potom primjetio kako će Bošnjaci u BiH već od danas živjeti bolje, a dok će Hrvati morati pričekati sljedeći ponedjeljak da u Hrvatski sabor uđu vjerojatno Božo Ljubić, Ivan Šuker i još netko s liste Domoljubne koalicije. Tri zastupnika s te liste nisu upitna.
I što će onda Hrvati u BiH dobiti? Kakve koristi će od trojice zastupnika imati dijaspora? Do sada se nismo okoristili od njihovog ulaska u Hrvatski sabor. Redovito bi sebi osigurali dobre pozicije, nekoliko odbora, česta putovanja i ostale beneficije, a brzo bi zaboravili odakle su došli i tko ih je birao. Ponekad bi ponešto progovorili o BiH. Kad baš moraju!
Ne treba sumnjati kako će i sada biti tako, a Božo Ljubić treći put se kandidira uz podršku Zagreba. Nitko osim njega uz podršku Zagreba nije gubio, a njega su podržavali i Tuđman i Sanader, a pobjeđivali i Jelavić i Čović. Treća sreća, ili će nesretni Ljubić zahvaljujući promjeni izbornog zakona u RH i preferencijama opet ispasti. No, to i nije toliko bitno, koliko činjenica da ni sada od trojice zastupnika dijspora neće imati nikakve koristi. Naprotiv, imat ćemo štetu, jer će nam opet prigovarati zašto mi tamo njima biramo zastupnike. Mnogi na listi za dijasporu čak i nisu iz dijaspore, ali im je u XI. izbornoj jedinici prolaz sigurniji nego Portugalu kad igra protiv BiH.
Duže će se pamtiti redovi na biralištima u Mostaru nego Kolindina djela iz prve godine mandata. Ni tada nismo odlučili izbore, a bilo je tijesno, nećemo ni u nedjelju, samo sebi stavljamo stigmu, ali... Da se vratim nedjeljenom derneku u Sarajevu.
Kada Hrvat iz BiH glasuje za izbore u Hrvatskoj ili navija za reprezentaciju Hrvatske u nekom sportu, to je čak i logično. Gotovo svaki Hrvat iz BiH više je puta bio u Hrvatskoj. Gotovo svaki Hrvat iz BiH ima rodbine u Hrvatskoj. Gotovo svaki Hrvat iz BiH ima hrvatsku putovnicu. Svaki Hrvat iz BiH govori i hrvatski. U svakoj hrvatskoj nacionalnoj momčadi nositelj igre je Hrvat rođen u BiH. Ali čemu se dovraga vesele u Sarajevu? Nemaju tursku putovnicu, nemaju ni rodbine u Turskoj, rijetki su bili u Turskoj, a još rijeđi je slučaj da znaju turski jezik, a u turskoj reprezentaciji ne igra ni jedan Bošnjak! Erdogan ili Davotoglu, svjedno je sjetit će se BiH kad im bude trebala u dnevnopolitičke svrhe.
Upozorenje je ovo i Hrvatima u BiH, bez obzira na ishod izbora, da se u nedjelju ne trebaju ni veseliti ni tugovati. Bit će kako nam Bog dadne, jer predstavnici koje izaberemo neće ništa promjeniti kao što, od međunarodne zajednice već godinama, nisu uspjeli ni oni koje izaberemo u BiH. A iz Hrvatske će ponovno stići optužbe kako im mi iz BiH biramo vlast, a osam godina nismo ni u zemlji u kojoj živimo uspjevali izabrati svog hrvatskog člana Predsjedništva BiH.
Piše: Velimir Begić
Ironično sam potom primjetio kako će Bošnjaci u BiH već od danas živjeti bolje, a dok će Hrvati morati pričekati sljedeći ponedjeljak da u Hrvatski sabor uđu vjerojatno Božo Ljubić, Ivan Šuker i još netko s liste Domoljubne koalicije. Tri zastupnika s te liste nisu upitna.
I što će onda Hrvati u BiH dobiti? Kakve koristi će od trojice zastupnika imati dijaspora? Do sada se nismo okoristili od njihovog ulaska u Hrvatski sabor. Redovito bi sebi osigurali dobre pozicije, nekoliko odbora, česta putovanja i ostale beneficije, a brzo bi zaboravili odakle su došli i tko ih je birao. Ponekad bi ponešto progovorili o BiH. Kad baš moraju!
Ne treba sumnjati kako će i sada biti tako, a Božo Ljubić treći put se kandidira uz podršku Zagreba. Nitko osim njega uz podršku Zagreba nije gubio, a njega su podržavali i Tuđman i Sanader, a pobjeđivali i Jelavić i Čović. Treća sreća, ili će nesretni Ljubić zahvaljujući promjeni izbornog zakona u RH i preferencijama opet ispasti. No, to i nije toliko bitno, koliko činjenica da ni sada od trojice zastupnika dijspora neće imati nikakve koristi. Naprotiv, imat ćemo štetu, jer će nam opet prigovarati zašto mi tamo njima biramo zastupnike. Mnogi na listi za dijasporu čak i nisu iz dijaspore, ali im je u XI. izbornoj jedinici prolaz sigurniji nego Portugalu kad igra protiv BiH.
Duže će se pamtiti redovi na biralištima u Mostaru nego Kolindina djela iz prve godine mandata. Ni tada nismo odlučili izbore, a bilo je tijesno, nećemo ni u nedjelju, samo sebi stavljamo stigmu, ali... Da se vratim nedjeljenom derneku u Sarajevu.
Kada Hrvat iz BiH glasuje za izbore u Hrvatskoj ili navija za reprezentaciju Hrvatske u nekom sportu, to je čak i logično. Gotovo svaki Hrvat iz BiH više je puta bio u Hrvatskoj. Gotovo svaki Hrvat iz BiH ima rodbine u Hrvatskoj. Gotovo svaki Hrvat iz BiH ima hrvatsku putovnicu. Svaki Hrvat iz BiH govori i hrvatski. U svakoj hrvatskoj nacionalnoj momčadi nositelj igre je Hrvat rođen u BiH. Ali čemu se dovraga vesele u Sarajevu? Nemaju tursku putovnicu, nemaju ni rodbine u Turskoj, rijetki su bili u Turskoj, a još rijeđi je slučaj da znaju turski jezik, a u turskoj reprezentaciji ne igra ni jedan Bošnjak! Erdogan ili Davotoglu, svjedno je sjetit će se BiH kad im bude trebala u dnevnopolitičke svrhe.
Upozorenje je ovo i Hrvatima u BiH, bez obzira na ishod izbora, da se u nedjelju ne trebaju ni veseliti ni tugovati. Bit će kako nam Bog dadne, jer predstavnici koje izaberemo neće ništa promjeniti kao što, od međunarodne zajednice već godinama, nisu uspjeli ni oni koje izaberemo u BiH. A iz Hrvatske će ponovno stići optužbe kako im mi iz BiH biramo vlast, a osam godina nismo ni u zemlji u kojoj živimo uspjevali izabrati svog hrvatskog člana Predsjedništva BiH.
