Ilija Cvitanović, predsjednik HDZ1990 za današnje izdanje Večernjeg lista dao je opširan intervju i osvrnuo se na cjelokupnu političku situaciju u BiH
Na sjednici Predsjedništva u Rami prije nekoliko dana HDZ 1990 usvojio je zaključak o samostalnom nastupu na Općim izborima ove godine, a ne u okvirima HNS-a. Možete li pojasniti ovakav zaključak?
Kao stranka sastavnica Hrvatskog narodnog sabora vodili smo nacionalno odgovornu politiku i kao takvi cijelo vrijeme smo bili na fonu temeljnih principa usvojenih kroz programske dokumente HNS-a. Nismo odstupali od onih ciljeva zbog kojih je HNS utemeljen kao krovna organizacija svih stranaka s hrvatskim nacionalnim predznakom koji takav pravac djelovanja prihvaćaju. Temeljni ciljevi u borbi za nacionalnu poziciju, legitimno predstavljanje te ustavnu i političko-institucionalnu ravnopravnost s druga dva naroda bio je i ostao “conditio sine qua non“ smisla postojanja HNS-a kao takvog. Iako su postojala mnoga iskušenja, prigovori na rad HNS-a, raspoloženje dijela stranačkog vodstva koje je smatralo da HDZ 1990 treba napustiti HNS iz različitih razloga, izdržali smo biti konstruktivan faktor i svojim doprinosom pojačali borbu za hrvatske nacionalne ciljeve u BiH. Osobno sam smatrao da je to nacionalno odgovorna politika, što se i potvrdilo.
HNS kao najveća politička forma okupljanja Hrvata u BiH, koji reprezentira 98 % izborne volje Hrvata u BiH, nije uspio pozitivno okončati proces reforme izbornog zakona u BiH. To svakako ne znači da je taj proces završen i da je sve bilo uzaludno. Otvorili smo hrvatsko pitanje do kraja i tu je najveća zasluga HNS-a BiH. Zaključak o samostalnom nastupu HDZ 1990 na ovim izborima tamo gdje za to postoje uvjeti, gdje takvim pristupom ne ugrožavamo izborni rezultat stranaka s hrvatskim nacionalnim predznakom, a samim time i hrvatsku nacionalnu poziciju, također smatramo nacionalno odgovornim pristupom. Demokratizacija i konkurentsko natjecanje, a ne nacionalno zbijanje tamo gdje za to nema potrebe otvara prostor izboru najboljih među nama. Tamo gdje je to nužnost, kao što je Tuzlanska, ZE-DO, Unsko-Sanska i Sarajevska županija kao i pozicija hrvatskog člana Predsjedništva ostajemo otvoreni za dogovor o modalitetima zajedničkog nastupa svih stranaka okupljenih oko HNS-a.
Načelnik Općine Prozor/Rama i član predsjedništva HDZ 1990 Jozo Ivančević ne slaže se sa smjerom kojim vaša stranka ide, odbio je doći na sjednicu predsjedništva, kako to komentirate?
Na spomenutoj sjednici Predsjedništva HDZ 1990 jedino se kolega Ivančević nije pojavio, a svoje nezadovoljstvo i stav je poslao putem sredstava medija. Volio bih da je prisustvovao sjednici i da je s nama podijelio svoja razmišljanja. Već sam komentirao njegov pristup i izrazio žaljenje zbog toga. Žao mi je što kolega Ivančević ima takav stav i što ne želi razumjeti delikatnost političkog trenutka u kojem se nalazi hrvatski narod u BiH. Moj izbor je bio da kao druga po snazi politička stranka unutar hrvatskog naroda u BiH vodimo nacionalno odgovornu politiku i kao takvi budemo za “zelenim stolom“ gdje se vode pregovori o sudbini hrvatskog naroda u BiH. Kud i kamo bi meni osobno ali i stranci koju predvodim bila komotnija uloga klasične opozicije koja samo kritizira ono što vladajuća stranka radi ili ne radi ali nisam želio dopustiti da tako povijesno važni pregovori za hrvatski narod u BiH događaju se bez našeg učešća. Smatram da smo time pokazali nacionalnu odgovornost, a ne nikakav poltronizam kako to kolega Ivančević insinuira.
Žao mi je što to ne vidi i ne razumije na takav način kao čovjek koji dugo politički djeluje u BiH i ne primijeti da se tektonske promjene na političkoj sceni u RH zbog Izbornog zakona u BiH događaju te da je svakako važno imati potpunu nacionalnu koheziju u BiH oko istoga. Kako sam prethodno rekao HDZ 1990 izlazi samostalno na svim razinama osim tamo gdje je nacionalna pozicija ranjiva i ugrožena, prigovori koje nam kolega Ivančević imputira, jednostavno nisu utemeljeni. Mi smo demokratska stranka i sloboda mišljenja je dopuštena ali mi je žao što će njegova izjava poslužiti kao smokvin list onim politikama koje se vesele našoj daljnjoj nacionalnoj destrukciji.
Reforma izbornog zakona je propala, izbori su raspisani i biti će održati po starom, neustavnom zakonu iako su hrvatske stranke najavljivale mogućnost bojkota izbora ipak ste se odlučili sudjelovati na njima, što je prevagnulo u takvoj odluci?
Pregovori oko reforme Izbornog zakona trajali su dugo, a svi smo se nadali da bi se dogovor mogao postići, osobito jer postojeći izborni zakon čije je odredbe Ustavni sud BiH proglasio neustavnim i suspendirao zbog ne implementacije te odluke, ne pruža valjan pravni okvir za okončanje izbornog procesa. Sadašnji izborni zakon ne posjeduje odredbe na osnovu kojih bi se popunio Dom naroda FBiH. Razmišljanja o bojkotu izbora više su bila izraz demonstracije našeg nezadovoljstva ponašanjem bošnjačkih sugovornika u pregovorima o reformi izbornog zakona, nego ciljana namjera jer mi doista smatramo da izbori po ovim pravilima nisu trebali biti niti raspisani. Međutim, kada Visoki predstavnik i drugi međunarodni autoriteti u državi koja je po svemu sudeći međunarodni protektorat kažu da će izbori biti održani bez obzira kako se okončaju pregovori o reformi izbornog zakona jasno vam se sugerira da što god učinite “biti će onako kako su oni zamislili“. U tom smislu je ogromna, rekao bih presudna odgovornost Međunarodne zajednice i Visokog predstavnika koji ima neograničen i efikasan mandat. Kada ponudite desetak različitih modela kako riješiti problem legitimnog predstavljanja, a sve te prijedloge bošnjački pregovarači odbiju, pritom ne nudeći ni jedan svoj prijedlog, onda vam bude jasno da bošnjačka politička elita, ohrabrena stavovima nekih svjetskih centara moći, zapravo ne želi dogovor o istom. Ponuditi niz alternativnih rješenja koji su listom odbijeni jasno etiketiraju odgovorne za propast pregovora, a vidimo da se prema izvješću Visokog predstavnika u UN-u prstom upire u Hrvate kao kočničare reformskih procesa u BiH. Onda se sjetite svih Alijansi, Platformi, smijenjenih dužnosnika, svih retrogradnih procesa kojima je slabljena hrvatska pozicija u BiH pa si postavite pitanje da li ima smisla bojkotirati izbore, osobito gdje Hrvati žive izmiješani s drugim narodima kao primjerice na prostorima Središnje Bosne. U takvim okolnostima pravo je pitanje ima li smisla izlaziti na izbore gdje je izborni inženjering legaliziran. Ima, poslat ćemo jasnu poruku da smo tu i da nas žive neće zakopati.
Željko Komšić je najavio ponovnu kandidaturu na mjesto hrvatskog člana predsjedništva, kako to komentirate?
Potpuno neočekivano bi bilo da su on i njegova stranka odlučili drugačije. To je politička družina kojoj je cilj konačni obračun s Hrvatima kao političkim narodom u BiH. Politički mazohizam koji je Komšić etablirao u političkom prostoru BiH jasno detektira njegove osnovne političke ciljeve. Komšić uživa u političkom obeščašćivanju naroda kojemu pripada makar po plači koju prima. Svoju kandidaturu je obrazložio riječima “… ne smijem sada stati“ i “…u predsjedništvu mora biti 2:1 za BiH“. Da mi je samo znati kuda je to pošao on i Bosna i Hercegovina s njim pa da ne smije stati.
Teza da su Bakir i SDA zajedno s njim taj tim koji igra za Bosnu i Hercegovinu je možda i točan ali BiH kao ideju koju je Bakirov otac sistematično razradio i predstavio kroz strateški politički dokument muslimana/Bošnjaka u BiH, a to je izgradnja države po mjeri bošnjačkog naroda. Taj tim “2:1 za Bosnu i Hercegovinu“ je to navodno građanstvo koje stranke lijeve provenijencije u BiH promoviraju.
Komšiću je partner, kako on to kaže, u izgradnji moderne građanske države, lider najveće bošnjačke nacionalne stranke u BiH i to bi trebala biti politička ideja koju bi Hrvati u BiH trebali prihvatiti i solidarizirati se s njom. Narod koji nema legitimne političke predstavnike i institucije unutar političkog sustava vlasti, osuđen je na propadanje. Zbog toga je grabež za onim institucijama u kojima bi trebali biti predstavljeni Hrvati kao narod. Komšić odgovara svom biračkom tijelu, a ne narodu kojemu je oteo mjesto koje mu pripada. Hrvati to nikada neće prihvatiti i ne samo da neće prihvatiti nego će se protiv takve ideje snažno i vrlo angažirano boriti.
Takav politički koncept, koji uzurpator na mjestu hrvatskog člana predsjedništva pokušava izboriti je direktan nasrtaj na daytonsku odnosno washingtonsku ustavnu koncepciju BiH. Njegova kandidatura je latentno antidaytonsko djelovanje koje podriva ravnotežu uspostavljenu kroz mirovne pregovore za okončanje sukoba u BiH, a međunarodni akteri u BiH to ne žele vidjeti. Neravnopravnost Hrvata u BiH te kontinuirani pokušaj dekonstituiranja je nepravda o kojoj govorimo te vrelo stalnih sukoba, odnosno permanentnih kriza u BiH. Hrvati su zainteresirani graditi državu po mjeri tri konstitutivna naroda i ostalih građana, ovakva država kakvu nam Bakir i Komšić nude je tamnica hrvatskog naroda i to ne možemo prihvatiti. Uostalom, politički rezultati rada Željka Komšića su otužni i poražavajući, što je taj čovjek uradio, čime je opravdao toliko povjerenje čak tri puta veće od rezultata svoje stranke. Njegova osobna karta i politička agenda koju nudi jeste sijanje straha kod svog biračkog tijela, plašeći ih podjelama, navodnom hrvatsko-srpskom zavjerom o razvaljivanju države i slično igrajući na emociju prosječnog bošnjačkog birača.
Pompoznim izjavama o okretanju mitraljeza prema Hrvatima, nabijanju hrvatskih političkih dužnosnika na kolac te stalnim zazivanjem sukoba dobio je toliku podršku bošnjačkog biračkog tijela, a da nije učinio ništa ni za državu ni za narod. Rezultati njegovog rada su prazan papir, a posljedice nikada veća politička kriza u državi i nikad više udaljeni politički stavovi među narodima. Država na aparatima, a on se ponovno kandidira kao da je spasi, jako čudna vrsta domoljublja. Propuštena je prilika izgraditi BiH kao moguću državu utemeljenu na uravnoteženim principima jednakosti nacionalnih sastavnica, zasnovanim na potpisanim mirovnim sporazumima. Političko Sarajevo i Željko Komšić su grobari moguće BiH.
Očekujete li da će pregovori o reformi izbornog zakona biti nastavljeni i da li će se konačno uspjeti postići dogovor i kada?
Naša misija jeste borba za političku, institucionalnu i ustavnu ravnopravnost hrvatskog naroda u BiH prije svega opredmećenu kroz legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda. Očekujem da pregovori budu nastavljeni i da se postigne rješenje koje će zadovoljiti postavljene kriterije. Mi nećemo odustati dok se hrvatski narod ne bude osjećao komotno i do kraja ravnopravno u svojoj državi. O rokovima mi je jako teško govoriti jer svjedočimo činjenici kako je hrvatski pregovarački tim iznio niz prijedloga mogućih rješenja, a svi su odbijeni iako se činilo da smo vrlo blizu postizanja dogovora o izbornoj reformi. Posljednjih dana čujemo različite modele kako riješiti hrvatsko pitanje u BiH. Novinari me često pitaju o ideji rehabilitacije Herceg-Bosne ili osnivanja “Trećeg entiteta“ kao sinonima za neriješeno nacionalno pitanje i modela za ostvarenje nacionalne ravnopravnosti.
Mi se zalažemo za institucionalnu ravnopravnost hrvatskog naroda u BiH i princip legitimnog predstavljanja. To je moguće postići i bez novih teritorijalnih aranžmana ali vidimo da postoji nespremnost kod bošnjačkog političkog vodstva da se napravi bilo kakav iskorak u tom smislu. Neriješeno hrvatsko pitanje u BiH nije od jučer otvoreno, mi se s tim procesima nosimo barem posljednjih 25 godina tražeći odgovore kako izboriti status ravnopravnosti hrvatskog naroda u BiH. Budimo realni, retrogradni procesi dekonstituiranja hrvatskog naroda nužno izvlače na scenu one politike koje su sklone krajnjim rješenjima. Zbog toga je važno njegovati politički dijalog ali i očekivati razumijevanje međunarodnih čimbenika o ovom pitanju. Sve ovo predugo traje, a tri desetljeća borbe za ravnopravnost akumuliraju veliku količinu negativne energije. U tom smislu želim vjerovati da će pregovori o reformi izbornog zakona biti nastavljeni te da će imati pozitivan ishod.
Postoji li odgovornost Međunarodne zajednice za nepostizanje dogovora o reformi izbornog zakona. Kako u tom procesu vidite ulogu Visokog predstavnika te ulogu najvažnijih zemalja svijeta čija se prisutnost i politike osjete u BiH?
Naravno da postoji, ne želim tražiti alibi za neuspjeh lidera političkih stranaka u pregovorima o reformi izbornog zakona ali realno domaćim akterima je ostavljeno da se dogovaraju o korekciji nekog rješenja koje je nametnula Međunarodna zajednica. Berijevi amandmani na Izborni zakon su proizvod Međunarodne zajednice. Model raspodjele delegata u Dom naroda su rješenja iz Berijevih amandmana Potpuno isti scenarij smo gledali i oko donošenja novog mostarskog Statuta gdje je problem nastao također intervencijom ureda Visokog predstavnika. Punih 13 godina se tražilo rješenje kako osigurati izborni proces u gradu na Neretvi, odnosno uskladiti Statut s Ustavom FBiH. Opet smo dogovor napravili tako što je hrvatski pregovarački tim pristao na kompromisno rješenje usvajajući statut koji nema niti jedna druga jedinica lokalne samouprave u BiH. Zašto Visoki predstavnik takav statut nije nametnuo i u Travniku?
Zašto Bakir ne želi prihvatiti ista načela koja mu odgovaraju u Mostaru i u pregovorima oko reforme Izbornog zakona. Gdje je tu principijelnost i politička korektnost. Tko je odgovoran za te dvostruke aršine političkih lidera kojima negdje odgovaraju, a negdje ne odgovaraju određena rješenja. Tu prije svega vidim odgovornost Međunarodne zajednice i ureda Visokog predstavnika koji na pristran i vrlo selektivan način “drže ljestve“ većinskom narodu u BiH, a krivcima označavaju one koji traže ista rješenja koja za neke vrijede, a za neke ne vrijede. Na takav način BiH ne može uspjeti kao država i društvo kada politika Međunarodne zajednice u BiH nema konzistentan stav i jednak pristup istim društvenim i političkim fenomenima. Teško je u tako neravnopravnoj utakmici, s pravilima postavljenim na način koji “ide na ruku“ jednoj strani, igrati dobru utakmicu. Uostalom, u pregovorima oko reforme izbornog zakona sve neuralgične točke smo detektirali, Visoki predstavnik može spriječiti krizu ukoliko to želi.
Je li Republika Hrvatska dovoljno učinila u ovom procesu. Kako komentirate ulogu i stavove hrvatskog premijera i predsjednika države o ovom najvažnijem pitanju za Hrvate u BiH?
Institucije Predsjednika države i Predsjednika Vlade Republike Hrvatske su učinile mnogo, svaka na svoj način, kada su u pitanju pregovori oko reforme Izbornog zakona u BiH. Bez obzira na neuspjeh ovih pregovora, slobodan sam konstatirati da ne bismo hrvatsko pitanje u BiH uspjeli staviti na dnevni red i do kraja ga otvoriti i pred domaćom i pred međunarodnom javnosti bez podrške institucija iz Republike Hrvatske. Dugo vremena smo čekali da svi relevantni politički akteri u Republici Hrvatskoj imaju nepodijeljen stav oko hrvatskog pitanja u BiH i gdje svi na jednak način govore kako je ustavna obveza Republike Hrvatske skrbiti o Hrvatima u BiH te da je nacionalni interes Republike Hrvatske sačuvati nacionalnu poziciju Hrvata u BiH. Unatoč tako snažnoj podršci predsjednika države i premijera nismo uspjeli okončati ovaj proces s pozitivnim ishodom, štoviše RH se optužuje da se miješa u unutrašnja politička pitanja u BiH te da su narušeni međudržavni odnosi s BiH. Pitanje Izbornog zakona i princip legitimnog predstavljanja jeste pitanje političkih odnosa Hrvata i Bošnjaka. Nespremnost političkog vodstva Bošnjaka da se postigne dogovor oko reforme izbornog zakona te da se prestane s izborom nelegitimnih političkih predstavnika Hrvata u BiH te prestanak majorizacije hrvatskog naroda u BiH jeste najvažniji vanjsko-politički nacionalni interes Republike Hrvatske i očekivana je reakcija iz RH. Bošnjaci se identificiraju s Bosnom i Hercegovinom ali oni to nisu, BiH je puno više od toga, tako da stavovi koji dolaze iz RH ne narušavaju međudržavne odnose niti predstavljaju miješanje u unutrašnje stvari BiH na način kako to Bošnjaci vide i doživljavaju. Političko Sarajevo će uvijek naći stotinu razloga da optuže nekoga drugog za neuspjeh ovih pregovora, a suština je u tome da oni to ne žele.
Odbacujete mogućnost da HDZ 1990 bude dio zajedničkih lista na svim razinama s HDZ BiH, odnosno strankama okupljenim oko HNS-a?
Vrlo jasno smo podcrtali da tamo gdje je hrvatska nacionalna pozicija ugrožena, odnosno gdje postojanje više stranačkih lista s hrvatskim predznakom može ugroziti nacionalnu poziciju hrvatskog naroda tražiti ćemo modalitete kako ostvariti zajednički nastup svih stranaka pod okriljem HNS-a. U onim izbornim jedinicama gdje takva vrsta ugroze ne postoji, postavlja se pitanje zbog čega bismo to na takav način radili. Nitko sretniji od mene ne bi bio da smo pregovore o izbornom zakonu očekivano priveli kraju, tada bi bio otvoren prostor i mogućnost slobodnog i demokratskog natjecanja na svim razinama. Međutim, racionalno pitanje je zbog čega bismo pravili jednu listu u onim izbornim jedinicama gdje ne postoji mogućnost izbornog inženjeringa. Zašto će nam jedna lista u Širokom Brijegu, Čitluku, Čapljini, Vitezu ili Livnu. To bi bilo jednoumlje protiv kojega se borimo. Onda bismo svi mogli biti u jednoj stranci i ne postavljati ova pitanja. U Vitezu recimo bez HDZ1990 danas Hrvati ne bi imali načelnika, a sve ovo što HDZ svojim postupcima i u Vitezu i Busovači i Travniku i Jajcu trenutno radi je nešto protiv čega se mi kao stranka borimo. Iako smo u Središnjoj Bosni omogućili formiranje Vlade ŽSB, ne znači da smo suglasni s onim što se događalo u toj Županiji, naprotiv ovaj put ćemo sigurno razgovarati značajno drugačije i ako netko bude trebao našu podršku itekako ćemo voditi računa da je mogu dobiti tek kada ocijenimo da se radi o osobama koje nisu prodavala nacionalne interese zbog svojih osobnih i koje zaista nisu upravljanje javnim resursima shvatili kao trošenje njihovog vlastitog novca i to će vrijediti za sve u buduće pa i za naše kadrove. U svim tim Županijama bit ćemo najglasniji kritičari svih tema koje nemaju nacionalni karakter i samostalno izlazimo na izbore.
Mi kao stranka postojimo iz razloga što se ne slažemo oko svih politika koje najveća hrvatska politička stranka u BiH provodi. Naravno, oko svih onih važnih nacionalnih tema težiti ćemo svehrvatskoj nacionalnoj koheziji ali postoje i one teme gdje želimo biti snažna kritika i korektivni element politici HDZ BiH. Iako smo stranka koja je članica HNS-a i zajedno s HDZ BiH i drugim strankama unutar tog saveza tražimo zajednički nazivnik oko tema od strateškog i egzistencijalnog značaja za hrvatski narod u BiH isto tako želimo biti slobodni kritizirati ono što nije dobro i što treba mijenjati. Želimo kritizirati i ponuditi drugačije politike od onih koje imamo sada, a za koje su odgovorni kadrovi koje je hrvatski narod birao, a ne netko drugi. Ne želimo dopustiti različitim stranačkim mešetarima na različitim nivoima vlasti da pod krinkom hrvatskog zajedništva i potrebe za okupljanjem pod kapom HNS-a zloupotrebljavaju tu situaciju i da to nitko ne dovodi u pitanje. Naravno da nam smeta klijentelizam i stranačko zapošljavanje, korupcija i kriminal te zloupotrebe nositelja određenih funkcija, a koje proizlaze iz činjenice uvjerenja da ne postoji nitko tko će te stvari pitati i kritizirati. Hoćemo i pitati i kritizirati, zbog toga želimo izaći pred ljude i reći kako možete birati između ovih koje ste vidjeli kako upravljaju i vladaju i nas koji smo na sve propuste i nedostatke takvog vladanja upozoravali.
HDZ 1990 ide samostalno u ovaj izborni proces, biti će te kandidat na nekoj izbornoj listi. Kakva će vam biti izborna strategija odnosno koju će te vi, kao prva osoba stranke listu predvoditi?
O listama i načinu na koji ćemo pristupiti ovom izbornom procesu odlučiti će središnja tijela stranke. Još uvijek je rano o tome govoriti ali javnost ćemo na vrijeme upoznati o svim važnim pitanjima ove izborne kampanje kao i o svim našim kandidatima koji će predstavljati naše liste. Ciljevi moraju biti usmjereni na to da se kao nacionalna stranka pojavimo u svim onim sredinama u kojima Hrvati kao narod žive i politički djeluju. Ukazivati ćemo na loše politike koje su se vodile u prethodno periodu i svom narodu ponuditi kvalitetnu alternativu. Moramo uvjeriti birače da izađu na izbore kao i da iskoriste svoju mogućnost glasovanja iz inozemstva te da je ostanak kod kuće i neiskorištavanje svog građanskog i političkog prava najgori mogući izbor. Kao predsjednik stranke prihvatiti ću biti kandidat na bilo kojoj listi za koju stranačka tijela HDZ 1990 procijene da će biti najkorisnije. Kako izlazimo samostalno u ovaj izborni proces, vjerojatno će biti stav da predvodim neku od lista za Parlamentarnu skupštinu BiH. Međutim ne prejudicirajmo stavove stranačkih tijela, o svemu će javnost na vrijeme biti upoznata.
U javnosti je dospio i zaključak Predsjedništva kako ste mladim ljudima prepustili pozicije u prvih 5 na listama, stranka je također pomlađena i puno je novih mladih ljudi koji će nositi HDZ1990, kako komentirate ovaj proces?
Nakon posljednjeg stranačkog Sabora HDZ 1990 stranku smo u potpunosti otvorili za nove ideje, vizije i ljude koji žele politički djelovati, nudeći im okvir kroz našu stranku da takve ciljeve i ostvaruju. Sekvenca današnjih društveno-političkih pogleda mora se bazirati na temeljnoj postavci kako su prošla vremena stranačkih plemena i njihovih poglavica, a kako dolaze vremena osoba, akademski obrazovanih ljudi koji su visoka znanja stjecali u Zagrebu, Splitu, Sarajevu, Mostaru…, a neki su se profesionalno usavršavali i u inozemstvu. To su ljudi čija razmišljanja prevazilaze okvire ustajale bosansko-hercegovačke političke močvare i koji se ne mire s parolom kako se stvari ne mogu mijenjati. Tu populaciju čine mladi potentni kadrovi s biografijom, koji mogu nešto reći o sebi i znaju misliti svojom glavom i biti ponosni na ono što su stekli sa svojih deset prstiju, a vratili su se u BiH i svoje znanje, volju za radom i mogući angažman ponudili stranci. S ponosom mogu istaknuti kako novi ljudi čine novi HDZ 1990. Upravo me veseli činjenica kako su nakon provedenih unutarstranačkih izbora, izaslanici s pravom glasa prepoznali taj novi potencijal i dali podršku upravo mlađim kadrovima u želji i nastojanju kako baš oni mogu mijenjati stvari na bolje i dati stranci novi polet i energiju. Kako je stranka organizirana po teritorijalnom principu, u općinskim organizacijama također imamo veliki broj osoba koji do sada nisu obavljali nikakve stranačke ili političke uloge i tu stojimo na tragu one političke matrice kako je došlo vrijeme za nove ljude. To svakako daje jednu novu kvalitetu u političkom organiziranju stranke, jer mladi ljudi moraju preuzeti inicijativu. Samo oni, nošeni elanom, entuzijazmom i novom energijom mogu unijeti promjene u našu surovu svakodnevnicu. Ovdje ne želim ponavljati one mantre kojima se uvijek maše pred izbore, kako su ¨mladi naša budućnost¨. Mi u HDZ 1990 kažemo ¨mladi su naša sadašnjost i zalog bolje budućnosti¨. Treba im dati šansu i kako rekoste, točno je, mladi ljudi će imati veliki prostor na našim listama.
Otklanjate mogućnost biti kandidat za hrvatskog člana predsjedništva?
Mi smo rekli da ćemo kao stranka samostalno nastupiti na ovim izborima osim na onim razinama gdje je pozicija hrvatskog naroda ranjiva i ugrožena. Izborni inženjering koji koriste političke elite bošnjačkog naroda u BiH onemogućavaju nam slobodu natjecanja i demokratizaciju hrvatskog političkog prostora. Niti ja niti moja stranka nećemo biti ti koji će umanjivati moguću šansu za izbor legitimnog člana predsjedništva iz reda hrvatskog naroda. Dakle, mi ćemo podržati kandidata kojega stranke okupljene oko HNS-a kao krovnog političkog foruma hrvatskog naroda u BiH predlože. Ukoliko je procjena da na takav način i ja osobno sudjelujem u izbornoj utrci i budem zajednički kandidat svih hrvatskih političkih stranaka okupljenih oko HNS-a, biti će mi čast i zadovoljstvo predvoditi svoj narod u ovoj neravnopravnoj trci i bošnjačkim izbornim inženjeringom izvještačenim procesom. U tom pogledu neću imati nikakvih izbornih kalkulacija, dapače, činiti će mi zadovoljstvo. No, sačekajmo da tijela HNS-a donesu svoje odluke.
Na sjednici Predsjedništva u Rami prije nekoliko dana HDZ 1990 usvojio je zaključak o samostalnom nastupu na Općim izborima ove godine, a ne u okvirima HNS-a. Možete li pojasniti ovakav zaključak?
Kao stranka sastavnica Hrvatskog narodnog sabora vodili smo nacionalno odgovornu politiku i kao takvi cijelo vrijeme smo bili na fonu temeljnih principa usvojenih kroz programske dokumente HNS-a. Nismo odstupali od onih ciljeva zbog kojih je HNS utemeljen kao krovna organizacija svih stranaka s hrvatskim nacionalnim predznakom koji takav pravac djelovanja prihvaćaju. Temeljni ciljevi u borbi za nacionalnu poziciju, legitimno predstavljanje te ustavnu i političko-institucionalnu ravnopravnost s druga dva naroda bio je i ostao “conditio sine qua non“ smisla postojanja HNS-a kao takvog. Iako su postojala mnoga iskušenja, prigovori na rad HNS-a, raspoloženje dijela stranačkog vodstva koje je smatralo da HDZ 1990 treba napustiti HNS iz različitih razloga, izdržali smo biti konstruktivan faktor i svojim doprinosom pojačali borbu za hrvatske nacionalne ciljeve u BiH. Osobno sam smatrao da je to nacionalno odgovorna politika, što se i potvrdilo.
HNS kao najveća politička forma okupljanja Hrvata u BiH, koji reprezentira 98 % izborne volje Hrvata u BiH, nije uspio pozitivno okončati proces reforme izbornog zakona u BiH. To svakako ne znači da je taj proces završen i da je sve bilo uzaludno. Otvorili smo hrvatsko pitanje do kraja i tu je najveća zasluga HNS-a BiH. Zaključak o samostalnom nastupu HDZ 1990 na ovim izborima tamo gdje za to postoje uvjeti, gdje takvim pristupom ne ugrožavamo izborni rezultat stranaka s hrvatskim nacionalnim predznakom, a samim time i hrvatsku nacionalnu poziciju, također smatramo nacionalno odgovornim pristupom. Demokratizacija i konkurentsko natjecanje, a ne nacionalno zbijanje tamo gdje za to nema potrebe otvara prostor izboru najboljih među nama. Tamo gdje je to nužnost, kao što je Tuzlanska, ZE-DO, Unsko-Sanska i Sarajevska županija kao i pozicija hrvatskog člana Predsjedništva ostajemo otvoreni za dogovor o modalitetima zajedničkog nastupa svih stranaka okupljenih oko HNS-a.
Načelnik Općine Prozor/Rama i član predsjedništva HDZ 1990 Jozo Ivančević ne slaže se sa smjerom kojim vaša stranka ide, odbio je doći na sjednicu predsjedništva, kako to komentirate?
Na spomenutoj sjednici Predsjedništva HDZ 1990 jedino se kolega Ivančević nije pojavio, a svoje nezadovoljstvo i stav je poslao putem sredstava medija. Volio bih da je prisustvovao sjednici i da je s nama podijelio svoja razmišljanja. Već sam komentirao njegov pristup i izrazio žaljenje zbog toga. Žao mi je što kolega Ivančević ima takav stav i što ne želi razumjeti delikatnost političkog trenutka u kojem se nalazi hrvatski narod u BiH. Moj izbor je bio da kao druga po snazi politička stranka unutar hrvatskog naroda u BiH vodimo nacionalno odgovornu politiku i kao takvi budemo za “zelenim stolom“ gdje se vode pregovori o sudbini hrvatskog naroda u BiH. Kud i kamo bi meni osobno ali i stranci koju predvodim bila komotnija uloga klasične opozicije koja samo kritizira ono što vladajuća stranka radi ili ne radi ali nisam želio dopustiti da tako povijesno važni pregovori za hrvatski narod u BiH događaju se bez našeg učešća. Smatram da smo time pokazali nacionalnu odgovornost, a ne nikakav poltronizam kako to kolega Ivančević insinuira.
Žao mi je što to ne vidi i ne razumije na takav način kao čovjek koji dugo politički djeluje u BiH i ne primijeti da se tektonske promjene na političkoj sceni u RH zbog Izbornog zakona u BiH događaju te da je svakako važno imati potpunu nacionalnu koheziju u BiH oko istoga. Kako sam prethodno rekao HDZ 1990 izlazi samostalno na svim razinama osim tamo gdje je nacionalna pozicija ranjiva i ugrožena, prigovori koje nam kolega Ivančević imputira, jednostavno nisu utemeljeni. Mi smo demokratska stranka i sloboda mišljenja je dopuštena ali mi je žao što će njegova izjava poslužiti kao smokvin list onim politikama koje se vesele našoj daljnjoj nacionalnoj destrukciji.
Reforma izbornog zakona je propala, izbori su raspisani i biti će održati po starom, neustavnom zakonu iako su hrvatske stranke najavljivale mogućnost bojkota izbora ipak ste se odlučili sudjelovati na njima, što je prevagnulo u takvoj odluci?
Pregovori oko reforme Izbornog zakona trajali su dugo, a svi smo se nadali da bi se dogovor mogao postići, osobito jer postojeći izborni zakon čije je odredbe Ustavni sud BiH proglasio neustavnim i suspendirao zbog ne implementacije te odluke, ne pruža valjan pravni okvir za okončanje izbornog procesa. Sadašnji izborni zakon ne posjeduje odredbe na osnovu kojih bi se popunio Dom naroda FBiH. Razmišljanja o bojkotu izbora više su bila izraz demonstracije našeg nezadovoljstva ponašanjem bošnjačkih sugovornika u pregovorima o reformi izbornog zakona, nego ciljana namjera jer mi doista smatramo da izbori po ovim pravilima nisu trebali biti niti raspisani. Međutim, kada Visoki predstavnik i drugi međunarodni autoriteti u državi koja je po svemu sudeći međunarodni protektorat kažu da će izbori biti održani bez obzira kako se okončaju pregovori o reformi izbornog zakona jasno vam se sugerira da što god učinite “biti će onako kako su oni zamislili“. U tom smislu je ogromna, rekao bih presudna odgovornost Međunarodne zajednice i Visokog predstavnika koji ima neograničen i efikasan mandat. Kada ponudite desetak različitih modela kako riješiti problem legitimnog predstavljanja, a sve te prijedloge bošnjački pregovarači odbiju, pritom ne nudeći ni jedan svoj prijedlog, onda vam bude jasno da bošnjačka politička elita, ohrabrena stavovima nekih svjetskih centara moći, zapravo ne želi dogovor o istom. Ponuditi niz alternativnih rješenja koji su listom odbijeni jasno etiketiraju odgovorne za propast pregovora, a vidimo da se prema izvješću Visokog predstavnika u UN-u prstom upire u Hrvate kao kočničare reformskih procesa u BiH. Onda se sjetite svih Alijansi, Platformi, smijenjenih dužnosnika, svih retrogradnih procesa kojima je slabljena hrvatska pozicija u BiH pa si postavite pitanje da li ima smisla bojkotirati izbore, osobito gdje Hrvati žive izmiješani s drugim narodima kao primjerice na prostorima Središnje Bosne. U takvim okolnostima pravo je pitanje ima li smisla izlaziti na izbore gdje je izborni inženjering legaliziran. Ima, poslat ćemo jasnu poruku da smo tu i da nas žive neće zakopati.
Željko Komšić je najavio ponovnu kandidaturu na mjesto hrvatskog člana predsjedništva, kako to komentirate?
Potpuno neočekivano bi bilo da su on i njegova stranka odlučili drugačije. To je politička družina kojoj je cilj konačni obračun s Hrvatima kao političkim narodom u BiH. Politički mazohizam koji je Komšić etablirao u političkom prostoru BiH jasno detektira njegove osnovne političke ciljeve. Komšić uživa u političkom obeščašćivanju naroda kojemu pripada makar po plači koju prima. Svoju kandidaturu je obrazložio riječima “… ne smijem sada stati“ i “…u predsjedništvu mora biti 2:1 za BiH“. Da mi je samo znati kuda je to pošao on i Bosna i Hercegovina s njim pa da ne smije stati.
Teza da su Bakir i SDA zajedno s njim taj tim koji igra za Bosnu i Hercegovinu je možda i točan ali BiH kao ideju koju je Bakirov otac sistematično razradio i predstavio kroz strateški politički dokument muslimana/Bošnjaka u BiH, a to je izgradnja države po mjeri bošnjačkog naroda. Taj tim “2:1 za Bosnu i Hercegovinu“ je to navodno građanstvo koje stranke lijeve provenijencije u BiH promoviraju.
Komšiću je partner, kako on to kaže, u izgradnji moderne građanske države, lider najveće bošnjačke nacionalne stranke u BiH i to bi trebala biti politička ideja koju bi Hrvati u BiH trebali prihvatiti i solidarizirati se s njom. Narod koji nema legitimne političke predstavnike i institucije unutar političkog sustava vlasti, osuđen je na propadanje. Zbog toga je grabež za onim institucijama u kojima bi trebali biti predstavljeni Hrvati kao narod. Komšić odgovara svom biračkom tijelu, a ne narodu kojemu je oteo mjesto koje mu pripada. Hrvati to nikada neće prihvatiti i ne samo da neće prihvatiti nego će se protiv takve ideje snažno i vrlo angažirano boriti.
Takav politički koncept, koji uzurpator na mjestu hrvatskog člana predsjedništva pokušava izboriti je direktan nasrtaj na daytonsku odnosno washingtonsku ustavnu koncepciju BiH. Njegova kandidatura je latentno antidaytonsko djelovanje koje podriva ravnotežu uspostavljenu kroz mirovne pregovore za okončanje sukoba u BiH, a međunarodni akteri u BiH to ne žele vidjeti. Neravnopravnost Hrvata u BiH te kontinuirani pokušaj dekonstituiranja je nepravda o kojoj govorimo te vrelo stalnih sukoba, odnosno permanentnih kriza u BiH. Hrvati su zainteresirani graditi državu po mjeri tri konstitutivna naroda i ostalih građana, ovakva država kakvu nam Bakir i Komšić nude je tamnica hrvatskog naroda i to ne možemo prihvatiti. Uostalom, politički rezultati rada Željka Komšića su otužni i poražavajući, što je taj čovjek uradio, čime je opravdao toliko povjerenje čak tri puta veće od rezultata svoje stranke. Njegova osobna karta i politička agenda koju nudi jeste sijanje straha kod svog biračkog tijela, plašeći ih podjelama, navodnom hrvatsko-srpskom zavjerom o razvaljivanju države i slično igrajući na emociju prosječnog bošnjačkog birača.
Pompoznim izjavama o okretanju mitraljeza prema Hrvatima, nabijanju hrvatskih političkih dužnosnika na kolac te stalnim zazivanjem sukoba dobio je toliku podršku bošnjačkog biračkog tijela, a da nije učinio ništa ni za državu ni za narod. Rezultati njegovog rada su prazan papir, a posljedice nikada veća politička kriza u državi i nikad više udaljeni politički stavovi među narodima. Država na aparatima, a on se ponovno kandidira kao da je spasi, jako čudna vrsta domoljublja. Propuštena je prilika izgraditi BiH kao moguću državu utemeljenu na uravnoteženim principima jednakosti nacionalnih sastavnica, zasnovanim na potpisanim mirovnim sporazumima. Političko Sarajevo i Željko Komšić su grobari moguće BiH.
Očekujete li da će pregovori o reformi izbornog zakona biti nastavljeni i da li će se konačno uspjeti postići dogovor i kada?
Naša misija jeste borba za političku, institucionalnu i ustavnu ravnopravnost hrvatskog naroda u BiH prije svega opredmećenu kroz legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda. Očekujem da pregovori budu nastavljeni i da se postigne rješenje koje će zadovoljiti postavljene kriterije. Mi nećemo odustati dok se hrvatski narod ne bude osjećao komotno i do kraja ravnopravno u svojoj državi. O rokovima mi je jako teško govoriti jer svjedočimo činjenici kako je hrvatski pregovarački tim iznio niz prijedloga mogućih rješenja, a svi su odbijeni iako se činilo da smo vrlo blizu postizanja dogovora o izbornoj reformi. Posljednjih dana čujemo različite modele kako riješiti hrvatsko pitanje u BiH. Novinari me često pitaju o ideji rehabilitacije Herceg-Bosne ili osnivanja “Trećeg entiteta“ kao sinonima za neriješeno nacionalno pitanje i modela za ostvarenje nacionalne ravnopravnosti.
Mi se zalažemo za institucionalnu ravnopravnost hrvatskog naroda u BiH i princip legitimnog predstavljanja. To je moguće postići i bez novih teritorijalnih aranžmana ali vidimo da postoji nespremnost kod bošnjačkog političkog vodstva da se napravi bilo kakav iskorak u tom smislu. Neriješeno hrvatsko pitanje u BiH nije od jučer otvoreno, mi se s tim procesima nosimo barem posljednjih 25 godina tražeći odgovore kako izboriti status ravnopravnosti hrvatskog naroda u BiH. Budimo realni, retrogradni procesi dekonstituiranja hrvatskog naroda nužno izvlače na scenu one politike koje su sklone krajnjim rješenjima. Zbog toga je važno njegovati politički dijalog ali i očekivati razumijevanje međunarodnih čimbenika o ovom pitanju. Sve ovo predugo traje, a tri desetljeća borbe za ravnopravnost akumuliraju veliku količinu negativne energije. U tom smislu želim vjerovati da će pregovori o reformi izbornog zakona biti nastavljeni te da će imati pozitivan ishod.
Postoji li odgovornost Međunarodne zajednice za nepostizanje dogovora o reformi izbornog zakona. Kako u tom procesu vidite ulogu Visokog predstavnika te ulogu najvažnijih zemalja svijeta čija se prisutnost i politike osjete u BiH?
Naravno da postoji, ne želim tražiti alibi za neuspjeh lidera političkih stranaka u pregovorima o reformi izbornog zakona ali realno domaćim akterima je ostavljeno da se dogovaraju o korekciji nekog rješenja koje je nametnula Međunarodna zajednica. Berijevi amandmani na Izborni zakon su proizvod Međunarodne zajednice. Model raspodjele delegata u Dom naroda su rješenja iz Berijevih amandmana Potpuno isti scenarij smo gledali i oko donošenja novog mostarskog Statuta gdje je problem nastao također intervencijom ureda Visokog predstavnika. Punih 13 godina se tražilo rješenje kako osigurati izborni proces u gradu na Neretvi, odnosno uskladiti Statut s Ustavom FBiH. Opet smo dogovor napravili tako što je hrvatski pregovarački tim pristao na kompromisno rješenje usvajajući statut koji nema niti jedna druga jedinica lokalne samouprave u BiH. Zašto Visoki predstavnik takav statut nije nametnuo i u Travniku?
Zašto Bakir ne želi prihvatiti ista načela koja mu odgovaraju u Mostaru i u pregovorima oko reforme Izbornog zakona. Gdje je tu principijelnost i politička korektnost. Tko je odgovoran za te dvostruke aršine političkih lidera kojima negdje odgovaraju, a negdje ne odgovaraju određena rješenja. Tu prije svega vidim odgovornost Međunarodne zajednice i ureda Visokog predstavnika koji na pristran i vrlo selektivan način “drže ljestve“ većinskom narodu u BiH, a krivcima označavaju one koji traže ista rješenja koja za neke vrijede, a za neke ne vrijede. Na takav način BiH ne može uspjeti kao država i društvo kada politika Međunarodne zajednice u BiH nema konzistentan stav i jednak pristup istim društvenim i političkim fenomenima. Teško je u tako neravnopravnoj utakmici, s pravilima postavljenim na način koji “ide na ruku“ jednoj strani, igrati dobru utakmicu. Uostalom, u pregovorima oko reforme izbornog zakona sve neuralgične točke smo detektirali, Visoki predstavnik može spriječiti krizu ukoliko to želi.
Je li Republika Hrvatska dovoljno učinila u ovom procesu. Kako komentirate ulogu i stavove hrvatskog premijera i predsjednika države o ovom najvažnijem pitanju za Hrvate u BiH?
Institucije Predsjednika države i Predsjednika Vlade Republike Hrvatske su učinile mnogo, svaka na svoj način, kada su u pitanju pregovori oko reforme Izbornog zakona u BiH. Bez obzira na neuspjeh ovih pregovora, slobodan sam konstatirati da ne bismo hrvatsko pitanje u BiH uspjeli staviti na dnevni red i do kraja ga otvoriti i pred domaćom i pred međunarodnom javnosti bez podrške institucija iz Republike Hrvatske. Dugo vremena smo čekali da svi relevantni politički akteri u Republici Hrvatskoj imaju nepodijeljen stav oko hrvatskog pitanja u BiH i gdje svi na jednak način govore kako je ustavna obveza Republike Hrvatske skrbiti o Hrvatima u BiH te da je nacionalni interes Republike Hrvatske sačuvati nacionalnu poziciju Hrvata u BiH. Unatoč tako snažnoj podršci predsjednika države i premijera nismo uspjeli okončati ovaj proces s pozitivnim ishodom, štoviše RH se optužuje da se miješa u unutrašnja politička pitanja u BiH te da su narušeni međudržavni odnosi s BiH. Pitanje Izbornog zakona i princip legitimnog predstavljanja jeste pitanje političkih odnosa Hrvata i Bošnjaka. Nespremnost političkog vodstva Bošnjaka da se postigne dogovor oko reforme izbornog zakona te da se prestane s izborom nelegitimnih političkih predstavnika Hrvata u BiH te prestanak majorizacije hrvatskog naroda u BiH jeste najvažniji vanjsko-politički nacionalni interes Republike Hrvatske i očekivana je reakcija iz RH. Bošnjaci se identificiraju s Bosnom i Hercegovinom ali oni to nisu, BiH je puno više od toga, tako da stavovi koji dolaze iz RH ne narušavaju međudržavne odnose niti predstavljaju miješanje u unutrašnje stvari BiH na način kako to Bošnjaci vide i doživljavaju. Političko Sarajevo će uvijek naći stotinu razloga da optuže nekoga drugog za neuspjeh ovih pregovora, a suština je u tome da oni to ne žele.
Odbacujete mogućnost da HDZ 1990 bude dio zajedničkih lista na svim razinama s HDZ BiH, odnosno strankama okupljenim oko HNS-a?
Vrlo jasno smo podcrtali da tamo gdje je hrvatska nacionalna pozicija ugrožena, odnosno gdje postojanje više stranačkih lista s hrvatskim predznakom može ugroziti nacionalnu poziciju hrvatskog naroda tražiti ćemo modalitete kako ostvariti zajednički nastup svih stranaka pod okriljem HNS-a. U onim izbornim jedinicama gdje takva vrsta ugroze ne postoji, postavlja se pitanje zbog čega bismo to na takav način radili. Nitko sretniji od mene ne bi bio da smo pregovore o izbornom zakonu očekivano priveli kraju, tada bi bio otvoren prostor i mogućnost slobodnog i demokratskog natjecanja na svim razinama. Međutim, racionalno pitanje je zbog čega bismo pravili jednu listu u onim izbornim jedinicama gdje ne postoji mogućnost izbornog inženjeringa. Zašto će nam jedna lista u Širokom Brijegu, Čitluku, Čapljini, Vitezu ili Livnu. To bi bilo jednoumlje protiv kojega se borimo. Onda bismo svi mogli biti u jednoj stranci i ne postavljati ova pitanja. U Vitezu recimo bez HDZ1990 danas Hrvati ne bi imali načelnika, a sve ovo što HDZ svojim postupcima i u Vitezu i Busovači i Travniku i Jajcu trenutno radi je nešto protiv čega se mi kao stranka borimo. Iako smo u Središnjoj Bosni omogućili formiranje Vlade ŽSB, ne znači da smo suglasni s onim što se događalo u toj Županiji, naprotiv ovaj put ćemo sigurno razgovarati značajno drugačije i ako netko bude trebao našu podršku itekako ćemo voditi računa da je mogu dobiti tek kada ocijenimo da se radi o osobama koje nisu prodavala nacionalne interese zbog svojih osobnih i koje zaista nisu upravljanje javnim resursima shvatili kao trošenje njihovog vlastitog novca i to će vrijediti za sve u buduće pa i za naše kadrove. U svim tim Županijama bit ćemo najglasniji kritičari svih tema koje nemaju nacionalni karakter i samostalno izlazimo na izbore.
Mi kao stranka postojimo iz razloga što se ne slažemo oko svih politika koje najveća hrvatska politička stranka u BiH provodi. Naravno, oko svih onih važnih nacionalnih tema težiti ćemo svehrvatskoj nacionalnoj koheziji ali postoje i one teme gdje želimo biti snažna kritika i korektivni element politici HDZ BiH. Iako smo stranka koja je članica HNS-a i zajedno s HDZ BiH i drugim strankama unutar tog saveza tražimo zajednički nazivnik oko tema od strateškog i egzistencijalnog značaja za hrvatski narod u BiH isto tako želimo biti slobodni kritizirati ono što nije dobro i što treba mijenjati. Želimo kritizirati i ponuditi drugačije politike od onih koje imamo sada, a za koje su odgovorni kadrovi koje je hrvatski narod birao, a ne netko drugi. Ne želimo dopustiti različitim stranačkim mešetarima na različitim nivoima vlasti da pod krinkom hrvatskog zajedništva i potrebe za okupljanjem pod kapom HNS-a zloupotrebljavaju tu situaciju i da to nitko ne dovodi u pitanje. Naravno da nam smeta klijentelizam i stranačko zapošljavanje, korupcija i kriminal te zloupotrebe nositelja određenih funkcija, a koje proizlaze iz činjenice uvjerenja da ne postoji nitko tko će te stvari pitati i kritizirati. Hoćemo i pitati i kritizirati, zbog toga želimo izaći pred ljude i reći kako možete birati između ovih koje ste vidjeli kako upravljaju i vladaju i nas koji smo na sve propuste i nedostatke takvog vladanja upozoravali.
HDZ 1990 ide samostalno u ovaj izborni proces, biti će te kandidat na nekoj izbornoj listi. Kakva će vam biti izborna strategija odnosno koju će te vi, kao prva osoba stranke listu predvoditi?
O listama i načinu na koji ćemo pristupiti ovom izbornom procesu odlučiti će središnja tijela stranke. Još uvijek je rano o tome govoriti ali javnost ćemo na vrijeme upoznati o svim važnim pitanjima ove izborne kampanje kao i o svim našim kandidatima koji će predstavljati naše liste. Ciljevi moraju biti usmjereni na to da se kao nacionalna stranka pojavimo u svim onim sredinama u kojima Hrvati kao narod žive i politički djeluju. Ukazivati ćemo na loše politike koje su se vodile u prethodno periodu i svom narodu ponuditi kvalitetnu alternativu. Moramo uvjeriti birače da izađu na izbore kao i da iskoriste svoju mogućnost glasovanja iz inozemstva te da je ostanak kod kuće i neiskorištavanje svog građanskog i političkog prava najgori mogući izbor. Kao predsjednik stranke prihvatiti ću biti kandidat na bilo kojoj listi za koju stranačka tijela HDZ 1990 procijene da će biti najkorisnije. Kako izlazimo samostalno u ovaj izborni proces, vjerojatno će biti stav da predvodim neku od lista za Parlamentarnu skupštinu BiH. Međutim ne prejudicirajmo stavove stranačkih tijela, o svemu će javnost na vrijeme biti upoznata.
U javnosti je dospio i zaključak Predsjedništva kako ste mladim ljudima prepustili pozicije u prvih 5 na listama, stranka je također pomlađena i puno je novih mladih ljudi koji će nositi HDZ1990, kako komentirate ovaj proces?
Nakon posljednjeg stranačkog Sabora HDZ 1990 stranku smo u potpunosti otvorili za nove ideje, vizije i ljude koji žele politički djelovati, nudeći im okvir kroz našu stranku da takve ciljeve i ostvaruju. Sekvenca današnjih društveno-političkih pogleda mora se bazirati na temeljnoj postavci kako su prošla vremena stranačkih plemena i njihovih poglavica, a kako dolaze vremena osoba, akademski obrazovanih ljudi koji su visoka znanja stjecali u Zagrebu, Splitu, Sarajevu, Mostaru…, a neki su se profesionalno usavršavali i u inozemstvu. To su ljudi čija razmišljanja prevazilaze okvire ustajale bosansko-hercegovačke političke močvare i koji se ne mire s parolom kako se stvari ne mogu mijenjati. Tu populaciju čine mladi potentni kadrovi s biografijom, koji mogu nešto reći o sebi i znaju misliti svojom glavom i biti ponosni na ono što su stekli sa svojih deset prstiju, a vratili su se u BiH i svoje znanje, volju za radom i mogući angažman ponudili stranci. S ponosom mogu istaknuti kako novi ljudi čine novi HDZ 1990. Upravo me veseli činjenica kako su nakon provedenih unutarstranačkih izbora, izaslanici s pravom glasa prepoznali taj novi potencijal i dali podršku upravo mlađim kadrovima u želji i nastojanju kako baš oni mogu mijenjati stvari na bolje i dati stranci novi polet i energiju. Kako je stranka organizirana po teritorijalnom principu, u općinskim organizacijama također imamo veliki broj osoba koji do sada nisu obavljali nikakve stranačke ili političke uloge i tu stojimo na tragu one političke matrice kako je došlo vrijeme za nove ljude. To svakako daje jednu novu kvalitetu u političkom organiziranju stranke, jer mladi ljudi moraju preuzeti inicijativu. Samo oni, nošeni elanom, entuzijazmom i novom energijom mogu unijeti promjene u našu surovu svakodnevnicu. Ovdje ne želim ponavljati one mantre kojima se uvijek maše pred izbore, kako su ¨mladi naša budućnost¨. Mi u HDZ 1990 kažemo ¨mladi su naša sadašnjost i zalog bolje budućnosti¨. Treba im dati šansu i kako rekoste, točno je, mladi ljudi će imati veliki prostor na našim listama.
Otklanjate mogućnost biti kandidat za hrvatskog člana predsjedništva?
Mi smo rekli da ćemo kao stranka samostalno nastupiti na ovim izborima osim na onim razinama gdje je pozicija hrvatskog naroda ranjiva i ugrožena. Izborni inženjering koji koriste političke elite bošnjačkog naroda u BiH onemogućavaju nam slobodu natjecanja i demokratizaciju hrvatskog političkog prostora. Niti ja niti moja stranka nećemo biti ti koji će umanjivati moguću šansu za izbor legitimnog člana predsjedništva iz reda hrvatskog naroda. Dakle, mi ćemo podržati kandidata kojega stranke okupljene oko HNS-a kao krovnog političkog foruma hrvatskog naroda u BiH predlože. Ukoliko je procjena da na takav način i ja osobno sudjelujem u izbornoj utrci i budem zajednički kandidat svih hrvatskih političkih stranaka okupljenih oko HNS-a, biti će mi čast i zadovoljstvo predvoditi svoj narod u ovoj neravnopravnoj trci i bošnjačkim izbornim inženjeringom izvještačenim procesom. U tom pogledu neću imati nikakvih izbornih kalkulacija, dapače, činiti će mi zadovoljstvo. No, sačekajmo da tijela HNS-a donesu svoje odluke.
