Istanbulska je konvencija “mačak u vreći” i Katolička crkva protiv je njezine ratifikacije. Točnije, biskupi nisu protiv cijeloga teksta sporne konvencije jer se zalažu za sprečavanje nasilja prema ženama i djeci, kako su rekli jučer na konferenciji za novinare u Zagrebu, ali se oštro protive onome dijelu koji unosi razliku između roda i spola, a koji promiče rodna ideologija. Biskupi su s pozornošću iščitali Istanbulsku konvenciju i njezina objašnjenja i izražavaju zabrinutost. Primjerice, u trećem članku rod se definira u tradicionalnom smislu, ali u sljedećem se već razdvaja i u tumačenjima se koristi terminologija rodne ideologije. Bilo bi vrlo neodgovorno i nerazborito ratificirati konvenciju, a da ne znamo što ti pojmovi točno znače i tko će nam ih tumačiti – rekao je prof. dr. Vladimir Dugalić s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu s predsjednikom HBK mons. Želimirom Puljićem, nadbiskupom zadarskim, i mons. Đurom Hranićem, nadbiskupom đakovačko-osječkim, prenosi Večernji.hr.
Dio pravnog poretka
Naša zabrinutost to je veća što konvencija, nakon ratifikacije, postaje dijelom pravnoga poretka na području svoje primjene te ostaje nejasno koji bi bio doseg tih definicija. Osobito ostaje nejasno tko će tumačiti pojmove “rodni identitet“, i “nestereotipne rodne uloge“, kao i obvezu država potpisnica da, kada je to primjereno, poduzmu potrebne korake “kako bi nastavne materijale o pitanjima kao što su: ravnopravnost žena i muškaraca, nestereotipne rodne uloge, poštovanje, nenasilno rješavanje sukoba u osobnim odnosima, rodno utemeljeno nasilje nad ženama i pravo na osobni integritet, prilagođeno razvojnim sposobnostima učenika, uključile u redovni nastavni plan i program i na svim razinama obrazovanja” (čl. 14.) – kažu u svojoj izjavi biskupi držeći kako se na taj način oduzima pravo roditeljima na odgoj djece u skladu s vlastitim kršćanskim uvjerenjima, a vjerskim zajednicama pravo da poučavaju u skladu sa svojim učenjem.
Ugovor sa Svetom Stolicom
Konvencija tako dovodi u pitanje pravo na vjersku slobodu, koja je jedno od temeljnih ljudskih prava, objašnjavaju biskupi navodeći kao sporan i dio koji predviđa da će države potpisnice “poduzeti potrebne mjere kako bi osigurale da pravila povjerljivosti koja su unutarnjim pravom nametnuta određenim stručnim osobama ne predstavljaju prepreku za mogućnost prijavljivanja, pod odgovarajućim uvjetima, nadležnim organizacijama ili tijelima ako imaju opravdanoga razloga vjerovati da je počinjeno teško djelo nasilja obuhvaćeno područjem primjene ove konvencije i da se mogu očekivati daljnja teška djela nasilja” iz članka 28. Biskupi kažu kako zaštita žrtve ne smije zahtijevati izravnu povredu profesionalne tajne jer to otvara širok prostor nepovjerenju prema osobama koje rade sa žrtvama, a osobito prema obiteljskim savjetnicima i terapeutima te vjerskim službenicima.
Za katoličke svećenike to je dodatno neprihvatljivo jer konvencija na taj način izravno zadire u područje ispovjedne tajne i krši temeljna prava vjerske slobode, osobito zajamčene međunarodnim Ugovorom između Hrvatske i Svete Stolice – upozoravaju biskupi i poručuju: Ne možemo se oteti dojmu da se potiho, nedovoljno objašnjenim pojmovima, na mala vrata uvodi rodna ideologija u naše društvo. Konvencija, naime, na prikriven način uvodi novo poimanje ljudske spolnosti koje zadire u sam ustroj osobe. Biskupi pozivaju da se o ratifikaciji otvori javna rasprava “kako bi se izbjegle dugoročne štetne posljedice za hrvatsko društvo”.
Dio pravnog poretka
Naša zabrinutost to je veća što konvencija, nakon ratifikacije, postaje dijelom pravnoga poretka na području svoje primjene te ostaje nejasno koji bi bio doseg tih definicija. Osobito ostaje nejasno tko će tumačiti pojmove “rodni identitet“, i “nestereotipne rodne uloge“, kao i obvezu država potpisnica da, kada je to primjereno, poduzmu potrebne korake “kako bi nastavne materijale o pitanjima kao što su: ravnopravnost žena i muškaraca, nestereotipne rodne uloge, poštovanje, nenasilno rješavanje sukoba u osobnim odnosima, rodno utemeljeno nasilje nad ženama i pravo na osobni integritet, prilagođeno razvojnim sposobnostima učenika, uključile u redovni nastavni plan i program i na svim razinama obrazovanja” (čl. 14.) – kažu u svojoj izjavi biskupi držeći kako se na taj način oduzima pravo roditeljima na odgoj djece u skladu s vlastitim kršćanskim uvjerenjima, a vjerskim zajednicama pravo da poučavaju u skladu sa svojim učenjem.
Ugovor sa Svetom Stolicom
Konvencija tako dovodi u pitanje pravo na vjersku slobodu, koja je jedno od temeljnih ljudskih prava, objašnjavaju biskupi navodeći kao sporan i dio koji predviđa da će države potpisnice “poduzeti potrebne mjere kako bi osigurale da pravila povjerljivosti koja su unutarnjim pravom nametnuta određenim stručnim osobama ne predstavljaju prepreku za mogućnost prijavljivanja, pod odgovarajućim uvjetima, nadležnim organizacijama ili tijelima ako imaju opravdanoga razloga vjerovati da je počinjeno teško djelo nasilja obuhvaćeno područjem primjene ove konvencije i da se mogu očekivati daljnja teška djela nasilja” iz članka 28. Biskupi kažu kako zaštita žrtve ne smije zahtijevati izravnu povredu profesionalne tajne jer to otvara širok prostor nepovjerenju prema osobama koje rade sa žrtvama, a osobito prema obiteljskim savjetnicima i terapeutima te vjerskim službenicima.
Za katoličke svećenike to je dodatno neprihvatljivo jer konvencija na taj način izravno zadire u područje ispovjedne tajne i krši temeljna prava vjerske slobode, osobito zajamčene međunarodnim Ugovorom između Hrvatske i Svete Stolice – upozoravaju biskupi i poručuju: Ne možemo se oteti dojmu da se potiho, nedovoljno objašnjenim pojmovima, na mala vrata uvodi rodna ideologija u naše društvo. Konvencija, naime, na prikriven način uvodi novo poimanje ljudske spolnosti koje zadire u sam ustroj osobe. Biskupi pozivaju da se o ratifikaciji otvori javna rasprava “kako bi se izbjegle dugoročne štetne posljedice za hrvatsko društvo”.
