Da su ljudi u Bosni i Hercegovini prisiljeni kopati po kontejnerima te spas tražiti u prikupljanju plastičnih boca i limenki, nije nikakva novost. Među njima sve je više zaboravljenih branitelja, a na priču o jednom takvom, Nikoli Raiću iz Jajca, zasigurno neće nitko ostati ravnodušan. S Nikolom smo razgovarali po povratku iz bolnice gdje je primao terapiju, jer ovaj čovjek boluje od teškog oblika dijabetesa.
Trebao je Nikola još biti u bolnici, ali kako nije mogao platiti boravak u njoj, svoje liječenje nastavio je kod kuće.
52 marke invalidnine
Nikola je bio sudionik Domovinskog rata od 18. rujna 1991. do 22. prosinca 1995. U sukobu sa Srbima, braneći svoje Jajce, ranjen je od granate 1992. u mjestu Vrbica kod Jajca, na prvoj crti obrane. Odlikovan je i spomenicom Domovinskog rata, međutim, ranjavanje je jedino što je dobio iz tog rata.
“Ranjen sam u glavu, jetra, ali ruka mi je ponajviše stradala. Operirana mi je pet puta i trebali su mi je odsjeći, ali jedan liječnik iz Pule nije dao. Poslije sam obolio od PTSP-a, od dijabetesa, imam visok kolesterol, te mnoge druge bolesti koje su nastale kao posljedica dugog boravka u rovu, u vodi. Dobio sam giht, pa svako malo me zaboli, ne mogu na noge stati”, priča Nikola koji je prinuđen prebirati po kontejnerima, skupljati aluminij i željezo, to prodati i na taj način prikupiti koju marku za hranu.
“Kolesterol sam dobio od jeftine hrane. Ne mogu ja birati. Odem u trgovinu i kupim ono čemu je istekao rok, jer je jeftinije. Najčešće to budu salame i konzerve. Od toga mi kasnije bude još lošije, ali što mogu”, očajan je ovaj 50-godišnji invalid čija je invalidnina koju prima zbilja mizerna.
“Primam 52 marke invalidnine i to je sve”, kaže.
Nikom ništa ne zamjeram
Nema kome se Nikola nije obraćao.
“Ma kome god se obratim, samo okreću glavu. Kada sam se tražio pomoć od Općine, rekli su mi da predam papire, nalaze, zahtjev za jednokratnu pomoć, ja to sve predam, ali do sada su me nekoliko puta odbijali”, kaže Nikola koji ima dvije kćerke koje su već odrasle, majka mu je bolesna, žena ga je napustila.
“Otišla s bogatijim u Austriju, nije mogla više ovako. Al’ nikom ništa ne zamjeram. I ja trenutačno živim kod jedne žene koja ima epilepsiju. S nama živi jedna baka živi od 85 godina, prima socijalnu pomoć pa se svi skupa hranimo, životarimo. Ne daj Bože nikome ovako. Ali opet, vjerujem u Boga, valjda će jednom i meni svanuti”, završava Nikola Raić svoju priču. Ukoliko ima onih koji žele pomoći ovom čovjeku, možete ga kontaktirati na broj telefona 063/ 706-547.
Dnevni list
Trebao je Nikola još biti u bolnici, ali kako nije mogao platiti boravak u njoj, svoje liječenje nastavio je kod kuće.
52 marke invalidnine
Nikola je bio sudionik Domovinskog rata od 18. rujna 1991. do 22. prosinca 1995. U sukobu sa Srbima, braneći svoje Jajce, ranjen je od granate 1992. u mjestu Vrbica kod Jajca, na prvoj crti obrane. Odlikovan je i spomenicom Domovinskog rata, međutim, ranjavanje je jedino što je dobio iz tog rata.
“Ranjen sam u glavu, jetra, ali ruka mi je ponajviše stradala. Operirana mi je pet puta i trebali su mi je odsjeći, ali jedan liječnik iz Pule nije dao. Poslije sam obolio od PTSP-a, od dijabetesa, imam visok kolesterol, te mnoge druge bolesti koje su nastale kao posljedica dugog boravka u rovu, u vodi. Dobio sam giht, pa svako malo me zaboli, ne mogu na noge stati”, priča Nikola koji je prinuđen prebirati po kontejnerima, skupljati aluminij i željezo, to prodati i na taj način prikupiti koju marku za hranu.
“Kolesterol sam dobio od jeftine hrane. Ne mogu ja birati. Odem u trgovinu i kupim ono čemu je istekao rok, jer je jeftinije. Najčešće to budu salame i konzerve. Od toga mi kasnije bude još lošije, ali što mogu”, očajan je ovaj 50-godišnji invalid čija je invalidnina koju prima zbilja mizerna.
“Primam 52 marke invalidnine i to je sve”, kaže.
Nikom ništa ne zamjeram
Nema kome se Nikola nije obraćao.
“Ma kome god se obratim, samo okreću glavu. Kada sam se tražio pomoć od Općine, rekli su mi da predam papire, nalaze, zahtjev za jednokratnu pomoć, ja to sve predam, ali do sada su me nekoliko puta odbijali”, kaže Nikola koji ima dvije kćerke koje su već odrasle, majka mu je bolesna, žena ga je napustila.
“Otišla s bogatijim u Austriju, nije mogla više ovako. Al’ nikom ništa ne zamjeram. I ja trenutačno živim kod jedne žene koja ima epilepsiju. S nama živi jedna baka živi od 85 godina, prima socijalnu pomoć pa se svi skupa hranimo, životarimo. Ne daj Bože nikome ovako. Ali opet, vjerujem u Boga, valjda će jednom i meni svanuti”, završava Nikola Raić svoju priču. Ukoliko ima onih koji žele pomoći ovom čovjeku, možete ga kontaktirati na broj telefona 063/ 706-547.
Dnevni list
