Milan Bandić rođen je 22. studenog 1955. u Mamićima Donjim, zaseoku Cerov Dolac, mjestu između Klobuka i Gruda, BiH. Ima brata Dragu i sestru Tonku. Njegov otac Jozo umro je s 58 godina. Odgajala ih je majka Blagica rođena Tomić. Uz pomoć njenog oca Ante, koji je imao dva konja i najviše zemlje u mjestu, uzgajali su duhan. Uz rad na polju, bio je i ministrant u crkvi. Po završetku osnovne škole upisao je 1971. gimnaziju u Grudama.
Po ocjenama je bio osrednji učenik, ali vladanje mu je uvijek bilo uzorno. Isticao se, prisjetili su se njegovi kolege, u atletici. Nakon mature dobio je i stipendiju od općine Grude. Legenda kaže da je u smeđi kofer od skaja stavio plan grada Zagreba, dva kompleta donjeg rublja, traperice i dvije majice, i stigao u Zagreb na prijemni ispit. Bilo je to u lipnju 1974. Upisao se na Fakultet političkih znanosti.
Studirao je Općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu. Nije stanovao u studentskom domu. Uz studij je i radio. Najprije je istovarao šećer i ugljen. Poslije je počeo žbukati fasade. Kaže da je s nekoliko prijatelja ožbukao pola ulice Mikulići.
U Savez komunista učlanio se početkom osamdesetih. Nakon završetka fakulteta otišao je na odsluženje vojnog roka. Po povratku, prvi posao je dobio u tvrtki „Ledo“. Radio je u hladnjači na minus 25 stupnjeva. Nakon šest mjeseci premješten je u jednu kancelariju. Kaže da mu taj posao nije dobro išao, više je volio biti u društvu ljudi.
1983. prebacio se u Općinski komitet Saveza komunista Peščenice. Zaposlio se kao stručno-politički radnik za ONO i DSZ. Tamo je, kažu, imao i dosta protivnika. Prigovarali su mu da je premlad te da nikad nije u uredu, nego stalno na terenu, što će mu se pokazati najvećom prednošću u gradonačelnikom mandatu.
Po ocjenama je bio osrednji učenik, ali vladanje mu je uvijek bilo uzorno. Isticao se, prisjetili su se njegovi kolege, u atletici. Nakon mature dobio je i stipendiju od općine Grude. Legenda kaže da je u smeđi kofer od skaja stavio plan grada Zagreba, dva kompleta donjeg rublja, traperice i dvije majice, i stigao u Zagreb na prijemni ispit. Bilo je to u lipnju 1974. Upisao se na Fakultet političkih znanosti.
Studirao je Općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu. Nije stanovao u studentskom domu. Uz studij je i radio. Najprije je istovarao šećer i ugljen. Poslije je počeo žbukati fasade. Kaže da je s nekoliko prijatelja ožbukao pola ulice Mikulići.
U Savez komunista učlanio se početkom osamdesetih. Nakon završetka fakulteta otišao je na odsluženje vojnog roka. Po povratku, prvi posao je dobio u tvrtki „Ledo“. Radio je u hladnjači na minus 25 stupnjeva. Nakon šest mjeseci premješten je u jednu kancelariju. Kaže da mu taj posao nije dobro išao, više je volio biti u društvu ljudi.
1983. prebacio se u Općinski komitet Saveza komunista Peščenice. Zaposlio se kao stručno-politički radnik za ONO i DSZ. Tamo je, kažu, imao i dosta protivnika. Prigovarali su mu da je premlad te da nikad nije u uredu, nego stalno na terenu, što će mu se pokazati najvećom prednošću u gradonačelnikom mandatu.
