Peteročlana obitelj Babić iz Požege je na rubu opstanka. Zvonko Babić, o čijoj smo borbi s rakom već pisali, gubi svoj rat. Eksperimentalna kemoterapija imala je previše nuspojava i morao je prekinuti liječenje. Zvonko umire, a njegovu djecu i suprugu brinu potencijalni troškovi sprovoda, drva za ogrjev i dugovi za režije. Cijela obitelj preživljava od 1.300 kuna, vrlo malo vrta i rijetkog posla sa strane.
- Uspjeli su mu skinuti temperaturu i održavaju ga na životu koliko mogu. Liječnici su nam rekli da ne znaju koliko će još opstati. Skoro dvije godine se bori s tumorom. Od bolova nije mogao spavati, ali nije pokazivao znakove predaje. Jeo je iako je osjećao mučninu nakon dvije žlice. Stanje se počelo pogoršavati kad je prestao s eksperimentalnom terapijom prije tri mjeseca. Nuspojave su bile prejake, lice mu se osulo. Rekao je da ne može više trpjeti bolove i da neće piti tablete. Bojimo se da će umrijeti, nemamo novaca za njegov sprovod. Možeš to napraviti da posudiš novac, ali kako ćeš vratiti? Sakupilo se oko 4.500 kuna dugova, najviše za vodu i struju jer smo lijekove morali nadoplaćivati. Da nam je barem riješiti drva i režije pa da normalno krenemo plaćati rate. Od 1.500 kuna Zvonkove mirovine uzima se 500 dugovanje za stanarinu i dobijemo 298 kuna dječjeg doplatka za Josipa. To je sve - jada nam se Martina Babić, Zvonkova supruga.
- Tata mi je sve u životu. Veliki je dobričina, ali bolest ga je progutala. Moramo se nekako priviknuti na to, ide nam teško, ali valjda ćemo izdržati. Učenik sam drugog razreda, školujem se za stolara. Idem na praksu i hoću raditi, prekjučer sam izrezao skoro dva i pol metra drva motorkom i to su još palete koje su najopasnije za rezati. Danas čistim šupu pa ću opet rezati drva. Cijelo vrijeme radim da si prebacim misli s brige. Skupili smo jedan mali kamion drva, trebalo bi nam barem još toliko - dodaje Zvonkov sin Josip.
- Završila sam fizioterapeutsku školu i u ova zadnja tri tjedna bolovi su ga dotukli. Vidjela sam slične osobe na praksi i bila sam imuna, ali kad ga je jučer hitna pomoć odvezla, rasplakala sam se. Dok je bio zdrav, imali smo sve, nismo oskudijevali s drvima. Živjeli smo skromno, ali složno - kaže nam Ankica Poštić, Zvonkova pokćer.
Pored svih materijalnih briga tu je još jedna. Josip će vjerojatno morati ići na operaciju u Zagreb zbog deformacije prsa jer je rođen prije vremena.
- Kad me poslikaju kod ortopeda, onda će me najvjerojatnije slati u Zagreb na operaciju. Rodio sam se mjesec dana prije vremena, imao sam raznim problema s masom, kostima i vidom, a zubi su mi stradali pri padu s bicikla. Od trećeg razreda idem 6-7 puta godišnje u Zagreb i imao sam dvije operacije. Prije je mama išla sa mnom, a to je 500 kuna za jedan put. Međutim, sada moram ići sam jer nemamo za kartu. Uglavnom, stanje mi se poboljšalo što se tiče svega osim "kokošjih prsa". Ako moram na operaciju, gubim godinu u školi jer oporavak traje između četiri i šest i pol mjeseci. Prva tri mjeseca moram sigurno biti u Zagrebu, tako mi je rekla pedijatrica - kaže Josip.
Osim novčane i pomoći oko drva kažu da su im dobrodošle jednostavne namirnicama poput graha i krumpira. Obitelj Babić možete kontaktirati na na adresi Osječka 49, Požega ili na broj telefona 099/401-7082.
034portal.hr
- Uspjeli su mu skinuti temperaturu i održavaju ga na životu koliko mogu. Liječnici su nam rekli da ne znaju koliko će još opstati. Skoro dvije godine se bori s tumorom. Od bolova nije mogao spavati, ali nije pokazivao znakove predaje. Jeo je iako je osjećao mučninu nakon dvije žlice. Stanje se počelo pogoršavati kad je prestao s eksperimentalnom terapijom prije tri mjeseca. Nuspojave su bile prejake, lice mu se osulo. Rekao je da ne može više trpjeti bolove i da neće piti tablete. Bojimo se da će umrijeti, nemamo novaca za njegov sprovod. Možeš to napraviti da posudiš novac, ali kako ćeš vratiti? Sakupilo se oko 4.500 kuna dugova, najviše za vodu i struju jer smo lijekove morali nadoplaćivati. Da nam je barem riješiti drva i režije pa da normalno krenemo plaćati rate. Od 1.500 kuna Zvonkove mirovine uzima se 500 dugovanje za stanarinu i dobijemo 298 kuna dječjeg doplatka za Josipa. To je sve - jada nam se Martina Babić, Zvonkova supruga.
- Tata mi je sve u životu. Veliki je dobričina, ali bolest ga je progutala. Moramo se nekako priviknuti na to, ide nam teško, ali valjda ćemo izdržati. Učenik sam drugog razreda, školujem se za stolara. Idem na praksu i hoću raditi, prekjučer sam izrezao skoro dva i pol metra drva motorkom i to su još palete koje su najopasnije za rezati. Danas čistim šupu pa ću opet rezati drva. Cijelo vrijeme radim da si prebacim misli s brige. Skupili smo jedan mali kamion drva, trebalo bi nam barem još toliko - dodaje Zvonkov sin Josip.
- Završila sam fizioterapeutsku školu i u ova zadnja tri tjedna bolovi su ga dotukli. Vidjela sam slične osobe na praksi i bila sam imuna, ali kad ga je jučer hitna pomoć odvezla, rasplakala sam se. Dok je bio zdrav, imali smo sve, nismo oskudijevali s drvima. Živjeli smo skromno, ali složno - kaže nam Ankica Poštić, Zvonkova pokćer.
Pored svih materijalnih briga tu je još jedna. Josip će vjerojatno morati ići na operaciju u Zagreb zbog deformacije prsa jer je rođen prije vremena.
- Kad me poslikaju kod ortopeda, onda će me najvjerojatnije slati u Zagreb na operaciju. Rodio sam se mjesec dana prije vremena, imao sam raznim problema s masom, kostima i vidom, a zubi su mi stradali pri padu s bicikla. Od trećeg razreda idem 6-7 puta godišnje u Zagreb i imao sam dvije operacije. Prije je mama išla sa mnom, a to je 500 kuna za jedan put. Međutim, sada moram ići sam jer nemamo za kartu. Uglavnom, stanje mi se poboljšalo što se tiče svega osim "kokošjih prsa". Ako moram na operaciju, gubim godinu u školi jer oporavak traje između četiri i šest i pol mjeseci. Prva tri mjeseca moram sigurno biti u Zagrebu, tako mi je rekla pedijatrica - kaže Josip.
Osim novčane i pomoći oko drva kažu da su im dobrodošle jednostavne namirnicama poput graha i krumpira. Obitelj Babić možete kontaktirati na na adresi Osječka 49, Požega ili na broj telefona 099/401-7082.
034portal.hr
