Ratni bošnjački dužnosnici početkom ljeta 1993. godine, preko islamske mreže, iz arapskih zemalja nabavili su tridesetak zrakoplovnih bombi punjenih nepoznatom vrstom nervnih bojnih otrova od kojih su proizveli kemijsko oružje koje su pripadnici Armije RBiH u više navrata upotrijebili na ratištu.
Navedeno je to u izvješću jedne strane obavještajno-sigurnosne službe od 1. listopada 1993. godine koji je podpredsjednik FBiH Mirsad Kebo, među ostalim dokumentima, predao Tužiteljstvu BiH.
”Bombe su stigle iz Sirije te kamionima Crvenog križa prebačene u Tuzlu, u skladište u Dubravama kraj tuzlanske zračne luke. Zajedno s bombama stiglo je i pet stručnjaka za kemijsko oružje zbog obuke muslimana za njegovu upotrebu”, stoji u izvješću, piše Glas Srpske.
Navedeno je kako su pripadnici Armije RBiH prvo htjeli upotrijebiti ih kao bombe s vremenskim upaljačima u defanzivne svrhe, ali se pristupilo osmišljavanju proizvodnje kemijskog oružja pošto se u Tuzli nalazi dio kemijske industrije.
”U tu svrhu su vjerojatno kontaktirali Ejupa Ganića koji je zadužen za nabavku oružja i razvoj vojne industrije kod bosanskih muslimana. Zbog veličine teritorije te koncentracije vojne industrije i kemijskih postrojenja, Tuzla je izabrana za mjesto proizvodnje kemijskog oružja”, piše u izvješću.
Navedeno je kako je u Tuzli smješten združeni kemijsko-alkalni kombinat s velikim skladištima kemijskih materija. Piše kako su tu i postrojenja Energoinvesta gdje se proizvode minobacači svih kalibara i rezervni dijelovi, uključujući cijevi za topove i haubice, a da je u obližnjem Maglaju tvornica papira. Navedeno je kako su muslimani odlučili proizvodnju bojnih otrova prilagoditi uporabi iz minobacača kao najrasprostranjenijeg topničkog oruđa koje su imale sve postrojbe ARBiH.
Muslimani su u napadu na Vitez i Busovaču u više navrata to kemijsko oružje i rabili.
Riječ je o minobacačima kalibra 120 milimetara i minama punjenim bojnim otrovima, najvjerojatnije klorom. Uporabu kemijskih otrova potvrdio je i UNPROFOR, piše u izvješću./HMS/
Navedeno je to u izvješću jedne strane obavještajno-sigurnosne službe od 1. listopada 1993. godine koji je podpredsjednik FBiH Mirsad Kebo, među ostalim dokumentima, predao Tužiteljstvu BiH.
”Bombe su stigle iz Sirije te kamionima Crvenog križa prebačene u Tuzlu, u skladište u Dubravama kraj tuzlanske zračne luke. Zajedno s bombama stiglo je i pet stručnjaka za kemijsko oružje zbog obuke muslimana za njegovu upotrebu”, stoji u izvješću, piše Glas Srpske.
Navedeno je kako su pripadnici Armije RBiH prvo htjeli upotrijebiti ih kao bombe s vremenskim upaljačima u defanzivne svrhe, ali se pristupilo osmišljavanju proizvodnje kemijskog oružja pošto se u Tuzli nalazi dio kemijske industrije.
”U tu svrhu su vjerojatno kontaktirali Ejupa Ganića koji je zadužen za nabavku oružja i razvoj vojne industrije kod bosanskih muslimana. Zbog veličine teritorije te koncentracije vojne industrije i kemijskih postrojenja, Tuzla je izabrana za mjesto proizvodnje kemijskog oružja”, piše u izvješću.
Navedeno je kako je u Tuzli smješten združeni kemijsko-alkalni kombinat s velikim skladištima kemijskih materija. Piše kako su tu i postrojenja Energoinvesta gdje se proizvode minobacači svih kalibara i rezervni dijelovi, uključujući cijevi za topove i haubice, a da je u obližnjem Maglaju tvornica papira. Navedeno je kako su muslimani odlučili proizvodnju bojnih otrova prilagoditi uporabi iz minobacača kao najrasprostranjenijeg topničkog oruđa koje su imale sve postrojbe ARBiH.
Muslimani su u napadu na Vitez i Busovaču u više navrata to kemijsko oružje i rabili.
Riječ je o minobacačima kalibra 120 milimetara i minama punjenim bojnim otrovima, najvjerojatnije klorom. Uporabu kemijskih otrova potvrdio je i UNPROFOR, piše u izvješću./HMS/
