Ruski astronaut Anton Škaplerov objavio je fotografiju Aralskog mora iz svemira, na kojoj se vidi katastrofalna sudbina tog mora- njegova ukupna površina se u posljednjih nekoliko godina drastično smanjila.
Izrazio je žaljenje što je nivo mora na granici između Kazahstana i Uzbekistana postao katastrofalno nizak, budući da je ranije bilo dosta veće, ali se posljednjih 50 godina smanjilo zbog smanjenog dotoka uzrokovanog hidrogeološkim radovima na rijekama pritokama Amu Darji i Sir Darji, prenosi Sputnjik.
Naime, od 40-ih godina 20. stoljeća vode ovih rijeka se koriste za navodnjavanje polja pamuka u Kazahstanu i Uzbekistanu, a s obzirom na to da se oko 20 do 60 kubnih kilometara vode godišnje izdvoji za navodnjavanje, nivo jezera opadne za 20 do 60 centimetara godišnje.
Rezultat toga je da se ukupna zapremina jezera od 1960. smanjila za 80 posto, dok je narasli salinitet uništio skoro sve oblike života u njemu.
Zbog opadanja nivoa jezera došlo je do promjene lokalne klime i izumiranja mnogih biljnih i životinjskih vrsta. To je dovelo i do propasti ribolova i industrija koje su bile povezane s njim, a nekadašnje luke danas se nalaze i do 50 kilometara od sadašnje obale jezera.
Od 1989. jezero je podijeljeno na Malo more na sjeveru i Veliko more na jugu, a ako se ništa ne bude poduzelo, vjeruje se da će južni dio jezera nestati do 2025. Izgradnjom brane na sjeveru, došlo je do naglog rasta nivoa vode u Malom moru.
Zasad je Kazahstan zainteresiran za mjere za spašavanje svog dijela Aralskog jezera uz pomoć kredita Svjetske banke, dok Uzbekistan smatra da je proizvodnja pamuka mnogo značajnija.
Izrazio je žaljenje što je nivo mora na granici između Kazahstana i Uzbekistana postao katastrofalno nizak, budući da je ranije bilo dosta veće, ali se posljednjih 50 godina smanjilo zbog smanjenog dotoka uzrokovanog hidrogeološkim radovima na rijekama pritokama Amu Darji i Sir Darji, prenosi Sputnjik.
Naime, od 40-ih godina 20. stoljeća vode ovih rijeka se koriste za navodnjavanje polja pamuka u Kazahstanu i Uzbekistanu, a s obzirom na to da se oko 20 do 60 kubnih kilometara vode godišnje izdvoji za navodnjavanje, nivo jezera opadne za 20 do 60 centimetara godišnje.
Rezultat toga je da se ukupna zapremina jezera od 1960. smanjila za 80 posto, dok je narasli salinitet uništio skoro sve oblike života u njemu.
Zbog opadanja nivoa jezera došlo je do promjene lokalne klime i izumiranja mnogih biljnih i životinjskih vrsta. To je dovelo i do propasti ribolova i industrija koje su bile povezane s njim, a nekadašnje luke danas se nalaze i do 50 kilometara od sadašnje obale jezera.
Od 1989. jezero je podijeljeno na Malo more na sjeveru i Veliko more na jugu, a ako se ništa ne bude poduzelo, vjeruje se da će južni dio jezera nestati do 2025. Izgradnjom brane na sjeveru, došlo je do naglog rasta nivoa vode u Malom moru.
Zasad je Kazahstan zainteresiran za mjere za spašavanje svog dijela Aralskog jezera uz pomoć kredita Svjetske banke, dok Uzbekistan smatra da je proizvodnja pamuka mnogo značajnija.
