Bogoslov Ante Čuić iz Tomislavgrada među posljednjima koji su se susreli s papom Franjom, piše Tomislavcity.com
Ante Čuić iz Tomislavgrada imao je proteklih dana posebnu milost. Na svetkovinu Uskrsa nosio je križ na Urbi et Orbiju.
Ante ponajprije sretan Vam i blagoslovljen Uskrs!
– Hvala lijepa! Neka je sretan Uskrs Vama, mojim Duvnjacima i svim čitateljima portala Tomislavcity.
Ante, kako ste doživjeli trenutak kada ste se našli tako blizu Svetog Oca, tijekom Urbi et Orbi blagoslova?
– Da budem iskren, nisam ni sanjao da ću dobiti tu priliku. Bila je to posebna milost – biti doslovno na nekoliko metara od Svetog Oca, i to na dan koji će se kasnije pokazati kao njegov posljednji. Sjećam se 13. ožujka 2013., kad je papa Franjo izabran, gledao sam konklave s obitelji kod kuće. Nisam tada ni slutio da će mi Bog jednog dana dati tu čast – studirati u Rimu i rukovati se s papom.
Neposredno prije početka Urbi et Orbija imao sam priliku osobno ga pozdraviti u ime naše bogoslovije i rukovati se s njim. Bio je vidno slab, ali izuzetno pribran. Taj kratki pogled koji mi je uputio bio je za mene više od riječi. Trenutak koji se ne zaboravlja.
Vaš Uskrs u Rimu bio je posebno bogat duhovnim sadržajem. Na koji način ste Vi osobno izabrani za sudjelovanje u uskrsnoj liturgiji, odnosno nošenje križa tijekom Urbi et Orbija?
– Priča je zapravo simpatična. Naša bogoslovija Germanicum et Hungaricum ima dugogodišnju tradiciju sudjelovanja u liturgiji na Uskrs, osobito pjevanjem uskrsnih pjesama na Trgu sv. Petra. Ove godine dobili smo čast i ministrirati tijekom pontifikalne mise.
Podjela službi obavljena je na generalnoj probi na Veliku subotu. Vatikanski ceremonijari su nas poredali po visini, i tu je nastala mala “rasprava” između mene i jednog Nijemca o tome tko je viši. Na kraju je prevagnulo da sam ja – sa svojih 194 cm – ipak najviši u bogosloviji. Tako sam dobio zadatak nositi križ u ulaznoj procesiji, ali nije odmah bilo jasno tko će biti na balkonu tijekom Urbi et Orbija.
Tek na Uskrsno jutro stigla je potvrda – papa će blagoslov udijeliti s balkona, a meni je pripala čast stajati s križem tik do njega, pred zastorom koji se otvara. Taj trenutak, kada gledate papu s lijeve strane, na svega par metara, i on vas pogleda – to ne mogu opisati riječima.
Vi ste bogoslov Splitsko-makarske nadbiskupije, no zapravo ste naš Duvnjak, rodom iz Bukovice, zar ne?
– Tako je. Rođen sam u Tomislavgradu. Moj otac je Ivan, a majka Antonija, rođena Banović, iz Prisoja. Duvno mi je u srcu, tamo mi je sva rodbina i osjećam se snažno povezan s tim krajem.
Za kraj – kako vas formira život u Rimu i u međunarodnoj zajednici bogoslova?
Naš Germanicum et Hungaricum okuplja bogoslove iz cijele srednje Europe – Nijemce, Mađare, Slovake, Hrvate, Austrijance, Švicarce, Slovence… Trenutno nas je 34, od toga nas je sedam Hrvata. U kući govorimo njemački, a ta raznolikost nas dodatno obogaćuje. Riječ je o bogatoj duhovnoj, kulturnoj i akademskoj formaciji – ali i o svakodnevnom životu koji te oblikuje u svećenika Crkve koja je univerzalna.
Ante je na simboličan način na Uskrs stajao uz Svetog Oca, noseći križ pred milijunima vjernika diljem svijeta. Njegovo svjedočanstvo govori o milosti, ali i o poniznosti kojom se pristupa svećeničkom pozivu. U srcu Crkve, ali i s korijenima čvrsto vezanima za svoj zavičaj.
Z.S./Tomislavcity
Ante Čuić iz Tomislavgrada imao je proteklih dana posebnu milost. Na svetkovinu Uskrsa nosio je križ na Urbi et Orbiju.
Ante ponajprije sretan Vam i blagoslovljen Uskrs!
– Hvala lijepa! Neka je sretan Uskrs Vama, mojim Duvnjacima i svim čitateljima portala Tomislavcity.
Ante, kako ste doživjeli trenutak kada ste se našli tako blizu Svetog Oca, tijekom Urbi et Orbi blagoslova?
– Da budem iskren, nisam ni sanjao da ću dobiti tu priliku. Bila je to posebna milost – biti doslovno na nekoliko metara od Svetog Oca, i to na dan koji će se kasnije pokazati kao njegov posljednji. Sjećam se 13. ožujka 2013., kad je papa Franjo izabran, gledao sam konklave s obitelji kod kuće. Nisam tada ni slutio da će mi Bog jednog dana dati tu čast – studirati u Rimu i rukovati se s papom.
Neposredno prije početka Urbi et Orbija imao sam priliku osobno ga pozdraviti u ime naše bogoslovije i rukovati se s njim. Bio je vidno slab, ali izuzetno pribran. Taj kratki pogled koji mi je uputio bio je za mene više od riječi. Trenutak koji se ne zaboravlja.
Vaš Uskrs u Rimu bio je posebno bogat duhovnim sadržajem. Na koji način ste Vi osobno izabrani za sudjelovanje u uskrsnoj liturgiji, odnosno nošenje križa tijekom Urbi et Orbija?
– Priča je zapravo simpatična. Naša bogoslovija Germanicum et Hungaricum ima dugogodišnju tradiciju sudjelovanja u liturgiji na Uskrs, osobito pjevanjem uskrsnih pjesama na Trgu sv. Petra. Ove godine dobili smo čast i ministrirati tijekom pontifikalne mise.
Podjela službi obavljena je na generalnoj probi na Veliku subotu. Vatikanski ceremonijari su nas poredali po visini, i tu je nastala mala “rasprava” između mene i jednog Nijemca o tome tko je viši. Na kraju je prevagnulo da sam ja – sa svojih 194 cm – ipak najviši u bogosloviji. Tako sam dobio zadatak nositi križ u ulaznoj procesiji, ali nije odmah bilo jasno tko će biti na balkonu tijekom Urbi et Orbija.
Tek na Uskrsno jutro stigla je potvrda – papa će blagoslov udijeliti s balkona, a meni je pripala čast stajati s križem tik do njega, pred zastorom koji se otvara. Taj trenutak, kada gledate papu s lijeve strane, na svega par metara, i on vas pogleda – to ne mogu opisati riječima.
Vi ste bogoslov Splitsko-makarske nadbiskupije, no zapravo ste naš Duvnjak, rodom iz Bukovice, zar ne?
– Tako je. Rođen sam u Tomislavgradu. Moj otac je Ivan, a majka Antonija, rođena Banović, iz Prisoja. Duvno mi je u srcu, tamo mi je sva rodbina i osjećam se snažno povezan s tim krajem.
Za kraj – kako vas formira život u Rimu i u međunarodnoj zajednici bogoslova?
Naš Germanicum et Hungaricum okuplja bogoslove iz cijele srednje Europe – Nijemce, Mađare, Slovake, Hrvate, Austrijance, Švicarce, Slovence… Trenutno nas je 34, od toga nas je sedam Hrvata. U kući govorimo njemački, a ta raznolikost nas dodatno obogaćuje. Riječ je o bogatoj duhovnoj, kulturnoj i akademskoj formaciji – ali i o svakodnevnom životu koji te oblikuje u svećenika Crkve koja je univerzalna.
Ante je na simboličan način na Uskrs stajao uz Svetog Oca, noseći križ pred milijunima vjernika diljem svijeta. Njegovo svjedočanstvo govori o milosti, ali i o poniznosti kojom se pristupa svećeničkom pozivu. U srcu Crkve, ali i s korijenima čvrsto vezanima za svoj zavičaj.
Z.S./Tomislavcity
