Pošlo je 25 godina od održavanja referenduma o izlasku Bosne i Hercegovine iz sastava komunističke Jugoslavije. Na taj referendum izašli su Bošnjaci i Hrvati, dok su ga Srbi bojkotirali protiveći se izlasku iz Jugoslavije, kojom je tada gospodario Slobodan Milošević. Zahvaljujući izlasku Hrvata, referendum je uspio i BiH je dobila međunarodno priznanje.
Hrvatski Medijski Servis u povodu 25. obljetnice održavanja referenduma o neovisnosti BiH podsjeća kako je Alija Izetbegović prevario Hrvate, prihvativši da se BiH nakon stjecanja neovisnosti organizira kao federacija nacionalnih kantona, da bi to kasnije odbio.
JNA i paravojne srpske postrojbe koje su praktički bile pod zapovjedništvo provoditelja plana stvaranja velike Srbije Slobodana Miloševića, već su bili okupirali trećinu hrvatske države, pobivši ili protjeravši gotovo svo nesrpsko stanovništvo. Rat je bio na vratima Bosne i Hercegovine.
Bruxellesskom Deklaracijom o Jugoslaviji od 17. prosinca 1991., na temelju preporuka međunarodne Arbitražne komisije, kojom je predsjedavao Robert Badinter, konstatirana je disolucija SFRJ i tadašnje republike su pozvane da se do 23. prosinca 1991. izjasne o neovisnosti. Republike su dobile obećanja da će do 15. siječnja biti i međunarodno priznate. Tri dana prije isteka spomenutog roka, točnije 20. prosinca 1991., koalicija Stranke demokratske akcije i Hrvatske demokratske zajednice podnijela je traženi zahtjev, a sutra je Skupština srpskoga naroda donijela odluku o osnutku Srpske Republike Bosne i Hercegovine.
Skupština SR BiH je 25 siječnja 1992. donijela odlukuo raspisivanju referenduma o neovisnosti, koju su podržali SDA i HDZ BiH. SDS-a BiH u svemu tome nije bilo, jer su Srbi u međuvremenu donijeli proveli u djelu odluku o ustroju Srpske Republike Bosne i Hercegovine, koja je proglašena 9. sijeĉnja 1992. Održavanje referenduma je najavljeno za 29. veljače i 1. ožujka 1992. godine.
Referendumsko pitanje je glasilo:
“Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?”
Obrazloženje pitanja
Na sastanku Središnjeg odbora HDZ BiH u Livnu, 9. veljače 1992. gotovo jednoglasno je zaključeno da je preformulirano referendumsko pitanje uvjet za izlazak članova i simpatizera HDZ-a na glasališta. Livanjsko pitanje u odnosu na Odluku o referendumu Skupštine Bosne i Hercegovine se razlikovalo u dvije bitne točke. Iz skupštinskog pitanja je izbačena kategorija građana, a narodi su promovirani u suverene na njihovim nacionalnim područjima (kantonima). Iako to pitanje nije razmatrano u Skupštini SRBiH, bilo je prihvaćeno sa strane međunarodne zajednice na Lisabonskoj konferenciji i kasnije ponuđeno i u mirovnim raznim planovima i prijedlozima. Prijedlog HDZ-a BiH glasio je:
“Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državnu zajednicu konstitutivnih i suverenih naroda hrvatskog, muslimanskog i srpskog u njihovim nacionalnim podruĉjima (kantonima)?”
Obrazloženje je glasilo: Ovako formulirano referendumsko pitanje, za razliku od onog koje je usvojeno na sjednici Skupštine SR BiH 25. siječnja 1992., nedvojbeno određuje buduću nezavisnu BiH kao složenu državnu zajednicu koja se pravno temelji na nacionalnom suverenitetu konstitutivnih naroda hrvatskog, muslimanskog i srpskog. Iz predloženog pitanja slijedi da buduća nezavisna BiH nije unitarna država već državna zajednica, koju će činiti nacionalni kantoni, hrvatski, muslimanski i srpski, čija će se područja utvrditi nakon provedenog referenduma posebnim ustavnim aktom. Predloženo referendumsko pitanje, u skladu sa suverenitetom konstitutivnih naroda, pretpostavlja da će hrvatski, muslimanki i srpski narod izvorno i neposredno ostvarivati svoja suverena prava u nacionalnim kantonima, a na razini državne zajednice BiH u slučajevima, koji će biti izričito utvrđeni u posebnom ustavnom aktu o podjeli prava i dužnosti između nacionalnih kantona i državne zajednice BiH. U referendumskom pitanju nije potrebno posebno navoditi ravnopravnost građana i pripadnika drugih naroda, koji žive u BiH jer se ona zajamčuje i zaštićuje u ustavnom aktu, koji će se donijeti nakon referenduma, kao što se to čini u svim suvremenim demokratskim državama i državnim zajednicama. To proizlazi iz cilja referenduma, koji se odnosi na suverenitet i neovisnost BiH, njezine pravne temelje i ustrojstvo.
Hrvatski zahtjev prihvatila je međunarodna zajednica, te je sadržan u Cutillerovom planu, odnosno njegovoj “Izjavi o načelima za novo ustrojstvo Bosne i Hercegovine”. Po tom sporazumu dogovorenom u Lisabonu predviđeno je da će BiH biti “država sastavljena od tri sastavne jedinice, temeljene na nacionalnim načelima i vodeći računa o gospodarskim, zemljopisnim i drugim kriterijima”, da će “zadržati svoje sadašnje granice”, te da suverenitet počiva “u građanima muslimanskog, srpskog i hrvatskog naroda”.
Važnost hrvatskih glasova
Bez obzira na odbijanje promjene referendumskog pitanja sa strane muslimanskog vrha, HDZ BiH je, kao i službeni Zagreb i dalje u potpunosti podržavao neovisnost BiH te pozivao Hrvate da izađu na referundum, te da glasuju za neovisnost. Da je Tuđman, podržavao je neovisnost BiH, moglo se vidjeti iz njegovog govora povodom Dana državnosti Hrvatske 30. svibnja 1993. godine, na kojemu je rekao kako su hrvatsko državno vodstvo, i on osobno, preporučili bosanskohercegovačkim Hrvatima da se na referendumu izjasne za Bosnu i Hercegovinu kao samostalnu i suverenu državu.Pri tome valja imati na umu da je Tuđman imao dosta poteškoća svladati struju unutar HDZ-a, koja se protivila opstojnosti BiH i savezu s Muslimanima.
Srbi su, kao što je bilo i očekivano, bojkotirali referendum, tako da je na glasovanje izašlo 64 posto biračkog tijela, od kojih se 99.7 posto odlučilo za neovisnost. Na temelju ishoda referenduma Eeuropska zajednica je 6. travnja 1992. priznala Republiku BiH kao neovisnu i suverenu državu. Iz ovog je zapravo vidljivo koliko je veliki doprinos bosanskohercegovačkih Hrvata za put BiH prema neovisnosti jer da su oni bojkotirali referendum kao što su to učinili Srbi, referendum bi propao, te ne bi došlo do međunarodnog priznanja BiH.
O tome je posvjedočio i tadašnji muslimanski lider Alija Izetbegović. Po povratku sa iz Lisabona, u Sarajevu je 25. veljače 1992. održana je zatvorena, proširena sjednica Glavnog odbora SDA. Alija Izetbegović izvijestio je nazočne o rezultatima pregovora i upozorio ih na važnost predstojećeg referenduma. Ustvrdio je da će referendum propasti ukoliko ga ne prihvati hrvatska zajednica. Izetbegović je rekao kako su Hrvati nakon sporazuma u Lisabonu pristali na referendum i objasnio:
“Mislim da smo ovim sada gore, ovim uvjetnim pristankom, mislim da smo hrvatski element dobili za referendum. Oni hoće sada da glasaju jer se nadaju da će u toj Bosni i Hercegovini dobiti nekakvu suverenost, nekakva nacionalna priznanja, nekakve regije itd. jer je to dio ove suglasnosti, kazao je Izetbegović iz čijih je riječi bilo jasno kako on ne namjerava ispuniti dano obećanje. No, ono što je rekao na zatvorenoj sjednici Glavnog odbora SDA otkriveno je tek 16 godina kasnije. Njegov govor objelodanio je u sarajevskom tjedniku Dani novinar Esad Hećimović, u članku pod naslovom: “Lisabonske tajne- Kako je Alija prevario Hrvate”.
Kako je Alija Izetbegović prevario Hrvate?
Samo četiri dana prije održavanja referenduma za suverenost BiH, 25. veljače 1992, u sarajevskom Domu milicije održana je zatvorena sjednica Glavnog odbora SDA BiH, na kojoj je Alija Izetbegović održao govor o tijeku lisabonskih pregovora o unutarnjem uređenju BiH i pripremi referenduma. Izetbegović se tek vratio s puta iz Lisabona, gdje je 21. i 22. veljače 1992. održana druga runda pregovora predstavnika političkih stranaka o budućem ustavnom uređenju BiH. Postojale su različite interpretacije lisabonske izjave o načelima novog ustrojstva BiH, pa je Izetbegović, kako je javnosti prvo objasnio da “mi nismo nikakav dogovor postigli” i da “mi nismo ništa potpisali”. Osim Izetbegovića, u stranačkom izaslanstvu SDA na ovim pregovorima su bili Rusmir Mahmutćehajić i Haris Silajdžić.
“Mi smo nakon prvog dana razgovora, navečer, od Europske zajednice dobili jedan papir, prvu verziju. Mi smo tamo dobili dva papira, ja sad govorim o prvom papiru, koji smo dobili prve večeri i koji nas je jednostavno, ako ništa drugo, konsternirao. Taj papir je predviđao konfederalno uređenje Bosne i Hercegovine i došao je; na naše čuđenje, od strane Europske zajednice, ne kao prijedlog nekih od ovih partnera, nekih od ovih stranaka, nego obrnuto, baš od Europske zajednice. Za vrijeme večere je najavljeno da ćemo dobiti taj papir i poslije večere je taj papir i podijeljen. Mi smo se vratili u hotel i čitali taj tekst. Ostali smo jedno tri četiri sata. Kao što znate, kad kažem mi, mislim na sebe, profesora Mahmutćehajića i Harisa Silajdžića, nas trojica smo predstavljali našu delegaciju tamo”, objasnio je Izetbegović i nastavio: “Nakon čitanja papira, nastala je jedna prilično neprijatna situacija, nismo znali što da činimo, osjećali smo se kao pritisnuti uza zid jer, jednostavno, znali smo da taj papir odgovara i Srbima i Hrvatima u cijelosti, a da nama nikako ne odgovara. Naime, uglavnom ne odgovara, ne znam da li bih mogao reći baš nikako, ali sadržava nekoliko vrlo nezgodnih odredaba.”, objasnio je Izetbegović.
Što je Izetbegović rekao u Domu milicije?
Sutradan je delegacija SDA priopćila Cutillieru i ostalim pregovaračima EU-a da u ponuđenom papiru vide samo srpski prijedlog preveden na engleski: “To je bio naš komentar na taj tekst. Oni su bili malo osupnuti i počeli su da se brane da to nije tako, zar mi ne vidimo točku jedan koja konačno priznaje BiH, jer tu stoji jasno Bosna i Hercegovina će biti nezavisna država u postojećim granicama. Mogu vam reći, sve što nam se sviđalo u tom papiru bilo je to, ostalo manje-više ili nije bilo dobro ili je sporno. Ono što je najnezgodnije bilo u tome jeste jasna konfederalna opcija Bosne i Hercegovine, takve nezavisne ali konfederalne Bosne i Hercegovine, jer je tamo stajalo da će se Bosna i Hercegovina sastojati iz tri ‘states’ ‘države’. I dalje je bilo odredaba, bilo je predviđeno da Sarajevo bude eksteritorijalno.
Naravno, to smo mi i kroz naše primjedbe rekli. Oni su rekli: ‘Dajte, onda, izložite’, a mi smo rekli da nam se u suštini pristup ne sviđa, osim, naravno, prve točke, koju bismo odmah prihvatili”, rekli su predstavnici SDA.
Pregovarači Europske zajednice su odgovorili da “mi moramo imati u vidu specifičnu situaciju Bosne i Hercegovine, da se njima čini da mi to nemamo u vidu i da ničija opcija u cijelosti ne može proći. Oni nama kažu: Mi znamo šta je vaš cilj – nezavisna Bosna i Hercegovina, imate je. Njihov je cilj reorganizacija Bosne i Hercegovine i vi to ne možete osporavati. Imajte u vidu da dva naroda to traže. Mogu vam reći da je ovo ‘dva naroda’ bio glavni argument jer oni to nisu, ali mi jesmo imali u vidu, u pitanju je bio referendum”, objašnjavao je Izetbegović, kao predsjednik SDA.
Potom se pojavio drugi papir, u kome se više nisu spominjale države, nego jedinice, a Sarajevo više nije bilo eksteritorijalno. Taj prijedlog je ostavljen za buduće političke pregovore, koje je prekinuo rat.
Ključna bojazan Alije Izetbegovića je bila hoće li Hrvati u BiH izaći na referendum ili ne. “Naime, ja sam imao u vidu i, molim vas, i vi to imajte u vidu, i kod daljnjih ovih razgovora što da radimo. Imajte to u vidu. Ako hrvatska zajednica ne izađe na referendum, referendum je propao. Imajte tu stvar u vidu. Nemojte se nipošto time kockati”, upozoravao je Izetbegović na sjednici Glavnog odbora SDA.
Izetbegovićevo tumačenje ne ostavlja mjesta sumnji da je ključni interes SDA za referendum bio u nužnosti da muslimani u BiH napuste Jugoslaviju.
“Mi na referendumu moramo proći, ako ne prođemo, ostali smo u bunaru i nema načina da se izvadimo za daljnjih trideset godina. Tko zna? Naime, vjerojatno bi nastala jedna faza, srozali bismo se dosta duboko natrag, kao kad guraš onaj kamen, onaj što, kažu, gurate do vrha brda, a onda vam se izmakne i odleti ponovo u dolinu, pa hajde za njim ponovo i guraj uz ono brdo. Referendum se ne smije izgubiti”, rekao je Izetbegović, dodajući da su se “Hrvati pokolebali”.
“Oni imaju stalne konsultacije iz Zagreba i danas ima vijesti, za nas neprijatnih s te strane, oni ne prestaju s podsticanjem hrvatskog elementa ovdje da nam stavi nož pod grlo u zadnji momenat i da zahtijeva izmjenu pitanja, da zahtijeva konfederalizaciju, itd., itd.”, tvrdio je Izetbegović.
Priopćio je da ima još jednu neprijatnu vijest jer se “sutra sastaju Karadžić i Boban u Grazu”. “To je jedan tajni sastanak za koji ne znam hoće li biti objavljen, za sada nije objavljeno, ali sastanak imaju. Dakle, sudbina Bosne kao države nije riješena još uvijek. Ne treba se suviše zanositi u nekom smislu da dobijemo pristanak međunarodne zajednice, da dobijemo vrlo čvrste izjave Amerike, Europe, svih ovih zemalja da će stati iza toga”, upozorio je navodeći da neki akteri ne odustaju od ideje o podjeli BiH: “Na koji način se to može uraditi? Može se uraditi da se stvori jedan kaos i da u toj situaciji i oni gore kažu: “Pa, dobro, nećemo mi ovdje požara, jer ovo je sve išlo ka smirivanju požara. Smirivanje požara ovdje ide na očuvanje Bosne i Hercegovine i na onemogućavanje njene podjele. Podjela se može izvršiti jedino u slučaju kaosa i oni neće do zadnjeg trenutka dignuti ruke od toga. To pokazuje i ovaj sutrašnji sastanak. Ide se još ponovo na to, nije to svršena stvar. Nek’ kaže Amerika šta hoće, nek’ kaže Europa što hoće, oni će imati, na koncu, da prihvate faktičko stanje, podjela”, upozorio je, dodajući da se pripremaju optužbe “da muslimani hoće da stvore muslimansku državu ovdje, bit će tiskani neki leci, već se na tisuće tiska. U njima se neke moje izjave tamo stavljaju, iz Deklaracije, o muslimanskom poretku itd. Jednom riječju, nemojte odveć suviše težine davati izjavama podrške. One su jako dobra stvar, znate, potrebne su nam, ali nisu dovoljna stvar.”
Bez Hrvata nema većine
Prema njegovom tumačenju, za međunarodno priznanje BiH je od ključne važnosti da se osigura stabilnost: “Ako mi ne uspijemo zadržati neku vrstu stabilnosti, neku mjeru stabilnosti u Bosni i Hercegovini, mi nećemo uspjeti dobiti priznanje i neovisnost. A u ovih sedam dana stvar se rješava na referendumu, ako uspješno prođe, dobili smo ga najvjerojatnije, samo pod uvjetom da ne dođe do kaosa. Kaotičnu državu nitko neće prihvatiti. Reći će riješite vaše probleme unutra. Ovi pokušavaju baš na tu kartu igrati”, upozorio je Izetbegović. Svoje zalaganje za stabilnost, red i zakon Izetbegović je objasnio kao razuman izbor slabije strane: “U takvoj situaciji, kad je kaos, kaos odgovara jačem. Kad se pogase, ono što se kaže, svjetla u krčmi, onda je najveći u prednosti. Oni slabiji će dobiti batine. Nama odgovara nekakav red i zakon u toj Bosni i Hercegovini, neka kontrola, da gore svjetla, da neki nadzor postoji.
Nama ne odgovara stanje kaosa. Stanje kaosa odgovara onome koji je jači. Mi nismo jača strana, fizički i tehnički u oružanom smislu. Nismo jača strana! Mi imamo možda nešto jači moral da se održimo i to je dobra stvar; da u narodu ima spremnosti da se bori”, rekao je Izetbegović, dodajući da uz one koji traže oštriji kurs ima i onih koji su protiv rata.
Izetbegović je tražio da čuje prijedloge, ali je upozorio aktiviste SDA da moraju voditi računa o tome kako provesti takve prijedloge. Izetbegović je objasnio da uspjeh referenduma ovisi od izlaska Hrvata na glasovanje: “Imajte na umu jednu stvar: da sve to mora ići pred ovu Skupštinu. U Skupštini morate imati pristanak HDZ-a na svako rješenje, inače nemate većinu. Mjerite taj prijedlog, što kažu, dva puta dva je četiri. Mi smo neki dan referendum jedva izgurali. Mi smo imali tamo onu čistu formulu, jeste li za nezavisnost Bosne i Hercegovine. Odugovlačenje je bilo ne samo zbog odbijanja Srba već, mogu vam reći, i zbog HDZ-a.
Pozitivan na ovo pitanje odgovorili su muslimani i Hrvati, dok Srbi nisu izašli na referendum.
Oni su nam uzeli daljnja tri četiri sata raspravljanja, nisu htjeli da izađu na referendum. Onda su oni preformulirali, pa su stvorili ovo pitanje, pa su otišli u Livno, pa su pobili vlastito mišljenje, nisu se složili sa samim sobom, pa su ubacili, ako se sjećate, one kantone”, objasnio je Izetbegović.
Prema njegovom tumačenju, Hrvati su pristali na referendum jer su očekivali stvaranje etničkih regija unutar BiH kao nezavisne države: “Mislim da smo ovim sada gore, ovim uvjetnim pristankom (u Lisabonu; op. aut.), mislim da smo hrvatski element dobili za referendum. Oni hoće sad da glasaju jer se nadaju da će u toj Bosni i Hercegovini dobiti nekakvu suverenost, nekakva nacionalna priznanja, nekakve regije, itd. jer je to dio ove suglasnosti.
Tri točke Lisabonske konferencije
A ta suglasnost (u Lisabonu; op. aut.) se sastojala iz tri točke. Prva točka, Bosna i Hercegovina ostaje, garantira se opstanak u nepromijenjenim povijesnim i sadašnjim granicama. Druga točka da će se transformirati Bosna stvarajući regije, uzimajući kao osnov etnički sastav stanovništva, na etničkoj osnovi, kako se kaže. I treća točka da će se sve ovo provoditi i sve dalje provoditi uz prisustvo i garancije Europske zajednice”, rekao je Izetbegović.
Prema njegovom tadašnjem tumačenju, stajališta bošnjačkih političara su da “prva i treća točka nisu sporne, druga jest. Druga je ona koja izaziva kontroverze i razmišljanja bi li to trebalo ovako ili onako”. Ta druga točka lisabonske izjave, koja govori o etničkoj (konfederalizaciji BiH, ostala je predmetom sporova bošnjačkih, srpskih i hrvatskih političara sve do danas. Referendum jeste donio nezavisnost i međunarodno priznanje, ali stabilnosti u BiH nema bez međusobnog unutarnjeg dogovora o ustavnom uređenju BiH.”
HMS.ba
Hrvatski Medijski Servis u povodu 25. obljetnice održavanja referenduma o neovisnosti BiH podsjeća kako je Alija Izetbegović prevario Hrvate, prihvativši da se BiH nakon stjecanja neovisnosti organizira kao federacija nacionalnih kantona, da bi to kasnije odbio.
JNA i paravojne srpske postrojbe koje su praktički bile pod zapovjedništvo provoditelja plana stvaranja velike Srbije Slobodana Miloševića, već su bili okupirali trećinu hrvatske države, pobivši ili protjeravši gotovo svo nesrpsko stanovništvo. Rat je bio na vratima Bosne i Hercegovine.
Bruxellesskom Deklaracijom o Jugoslaviji od 17. prosinca 1991., na temelju preporuka međunarodne Arbitražne komisije, kojom je predsjedavao Robert Badinter, konstatirana je disolucija SFRJ i tadašnje republike su pozvane da se do 23. prosinca 1991. izjasne o neovisnosti. Republike su dobile obećanja da će do 15. siječnja biti i međunarodno priznate. Tri dana prije isteka spomenutog roka, točnije 20. prosinca 1991., koalicija Stranke demokratske akcije i Hrvatske demokratske zajednice podnijela je traženi zahtjev, a sutra je Skupština srpskoga naroda donijela odluku o osnutku Srpske Republike Bosne i Hercegovine.
Skupština SR BiH je 25 siječnja 1992. donijela odlukuo raspisivanju referenduma o neovisnosti, koju su podržali SDA i HDZ BiH. SDS-a BiH u svemu tome nije bilo, jer su Srbi u međuvremenu donijeli proveli u djelu odluku o ustroju Srpske Republike Bosne i Hercegovine, koja je proglašena 9. sijeĉnja 1992. Održavanje referenduma je najavljeno za 29. veljače i 1. ožujka 1992. godine.
Referendumsko pitanje je glasilo:
“Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?”
Obrazloženje pitanja
Na sastanku Središnjeg odbora HDZ BiH u Livnu, 9. veljače 1992. gotovo jednoglasno je zaključeno da je preformulirano referendumsko pitanje uvjet za izlazak članova i simpatizera HDZ-a na glasališta. Livanjsko pitanje u odnosu na Odluku o referendumu Skupštine Bosne i Hercegovine se razlikovalo u dvije bitne točke. Iz skupštinskog pitanja je izbačena kategorija građana, a narodi su promovirani u suverene na njihovim nacionalnim područjima (kantonima). Iako to pitanje nije razmatrano u Skupštini SRBiH, bilo je prihvaćeno sa strane međunarodne zajednice na Lisabonskoj konferenciji i kasnije ponuđeno i u mirovnim raznim planovima i prijedlozima. Prijedlog HDZ-a BiH glasio je:
“Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državnu zajednicu konstitutivnih i suverenih naroda hrvatskog, muslimanskog i srpskog u njihovim nacionalnim podruĉjima (kantonima)?”
Obrazloženje je glasilo: Ovako formulirano referendumsko pitanje, za razliku od onog koje je usvojeno na sjednici Skupštine SR BiH 25. siječnja 1992., nedvojbeno određuje buduću nezavisnu BiH kao složenu državnu zajednicu koja se pravno temelji na nacionalnom suverenitetu konstitutivnih naroda hrvatskog, muslimanskog i srpskog. Iz predloženog pitanja slijedi da buduća nezavisna BiH nije unitarna država već državna zajednica, koju će činiti nacionalni kantoni, hrvatski, muslimanski i srpski, čija će se područja utvrditi nakon provedenog referenduma posebnim ustavnim aktom. Predloženo referendumsko pitanje, u skladu sa suverenitetom konstitutivnih naroda, pretpostavlja da će hrvatski, muslimanki i srpski narod izvorno i neposredno ostvarivati svoja suverena prava u nacionalnim kantonima, a na razini državne zajednice BiH u slučajevima, koji će biti izričito utvrđeni u posebnom ustavnom aktu o podjeli prava i dužnosti između nacionalnih kantona i državne zajednice BiH. U referendumskom pitanju nije potrebno posebno navoditi ravnopravnost građana i pripadnika drugih naroda, koji žive u BiH jer se ona zajamčuje i zaštićuje u ustavnom aktu, koji će se donijeti nakon referenduma, kao što se to čini u svim suvremenim demokratskim državama i državnim zajednicama. To proizlazi iz cilja referenduma, koji se odnosi na suverenitet i neovisnost BiH, njezine pravne temelje i ustrojstvo.
Hrvatski zahtjev prihvatila je međunarodna zajednica, te je sadržan u Cutillerovom planu, odnosno njegovoj “Izjavi o načelima za novo ustrojstvo Bosne i Hercegovine”. Po tom sporazumu dogovorenom u Lisabonu predviđeno je da će BiH biti “država sastavljena od tri sastavne jedinice, temeljene na nacionalnim načelima i vodeći računa o gospodarskim, zemljopisnim i drugim kriterijima”, da će “zadržati svoje sadašnje granice”, te da suverenitet počiva “u građanima muslimanskog, srpskog i hrvatskog naroda”.
Važnost hrvatskih glasova
Bez obzira na odbijanje promjene referendumskog pitanja sa strane muslimanskog vrha, HDZ BiH je, kao i službeni Zagreb i dalje u potpunosti podržavao neovisnost BiH te pozivao Hrvate da izađu na referundum, te da glasuju za neovisnost. Da je Tuđman, podržavao je neovisnost BiH, moglo se vidjeti iz njegovog govora povodom Dana državnosti Hrvatske 30. svibnja 1993. godine, na kojemu je rekao kako su hrvatsko državno vodstvo, i on osobno, preporučili bosanskohercegovačkim Hrvatima da se na referendumu izjasne za Bosnu i Hercegovinu kao samostalnu i suverenu državu.Pri tome valja imati na umu da je Tuđman imao dosta poteškoća svladati struju unutar HDZ-a, koja se protivila opstojnosti BiH i savezu s Muslimanima.
Srbi su, kao što je bilo i očekivano, bojkotirali referendum, tako da je na glasovanje izašlo 64 posto biračkog tijela, od kojih se 99.7 posto odlučilo za neovisnost. Na temelju ishoda referenduma Eeuropska zajednica je 6. travnja 1992. priznala Republiku BiH kao neovisnu i suverenu državu. Iz ovog je zapravo vidljivo koliko je veliki doprinos bosanskohercegovačkih Hrvata za put BiH prema neovisnosti jer da su oni bojkotirali referendum kao što su to učinili Srbi, referendum bi propao, te ne bi došlo do međunarodnog priznanja BiH.
O tome je posvjedočio i tadašnji muslimanski lider Alija Izetbegović. Po povratku sa iz Lisabona, u Sarajevu je 25. veljače 1992. održana je zatvorena, proširena sjednica Glavnog odbora SDA. Alija Izetbegović izvijestio je nazočne o rezultatima pregovora i upozorio ih na važnost predstojećeg referenduma. Ustvrdio je da će referendum propasti ukoliko ga ne prihvati hrvatska zajednica. Izetbegović je rekao kako su Hrvati nakon sporazuma u Lisabonu pristali na referendum i objasnio:
“Mislim da smo ovim sada gore, ovim uvjetnim pristankom, mislim da smo hrvatski element dobili za referendum. Oni hoće sada da glasaju jer se nadaju da će u toj Bosni i Hercegovini dobiti nekakvu suverenost, nekakva nacionalna priznanja, nekakve regije itd. jer je to dio ove suglasnosti, kazao je Izetbegović iz čijih je riječi bilo jasno kako on ne namjerava ispuniti dano obećanje. No, ono što je rekao na zatvorenoj sjednici Glavnog odbora SDA otkriveno je tek 16 godina kasnije. Njegov govor objelodanio je u sarajevskom tjedniku Dani novinar Esad Hećimović, u članku pod naslovom: “Lisabonske tajne- Kako je Alija prevario Hrvate”.
Kako je Alija Izetbegović prevario Hrvate?
Samo četiri dana prije održavanja referenduma za suverenost BiH, 25. veljače 1992, u sarajevskom Domu milicije održana je zatvorena sjednica Glavnog odbora SDA BiH, na kojoj je Alija Izetbegović održao govor o tijeku lisabonskih pregovora o unutarnjem uređenju BiH i pripremi referenduma. Izetbegović se tek vratio s puta iz Lisabona, gdje je 21. i 22. veljače 1992. održana druga runda pregovora predstavnika političkih stranaka o budućem ustavnom uređenju BiH. Postojale su različite interpretacije lisabonske izjave o načelima novog ustrojstva BiH, pa je Izetbegović, kako je javnosti prvo objasnio da “mi nismo nikakav dogovor postigli” i da “mi nismo ništa potpisali”. Osim Izetbegovića, u stranačkom izaslanstvu SDA na ovim pregovorima su bili Rusmir Mahmutćehajić i Haris Silajdžić.
“Mi smo nakon prvog dana razgovora, navečer, od Europske zajednice dobili jedan papir, prvu verziju. Mi smo tamo dobili dva papira, ja sad govorim o prvom papiru, koji smo dobili prve večeri i koji nas je jednostavno, ako ništa drugo, konsternirao. Taj papir je predviđao konfederalno uređenje Bosne i Hercegovine i došao je; na naše čuđenje, od strane Europske zajednice, ne kao prijedlog nekih od ovih partnera, nekih od ovih stranaka, nego obrnuto, baš od Europske zajednice. Za vrijeme večere je najavljeno da ćemo dobiti taj papir i poslije večere je taj papir i podijeljen. Mi smo se vratili u hotel i čitali taj tekst. Ostali smo jedno tri četiri sata. Kao što znate, kad kažem mi, mislim na sebe, profesora Mahmutćehajića i Harisa Silajdžića, nas trojica smo predstavljali našu delegaciju tamo”, objasnio je Izetbegović i nastavio: “Nakon čitanja papira, nastala je jedna prilično neprijatna situacija, nismo znali što da činimo, osjećali smo se kao pritisnuti uza zid jer, jednostavno, znali smo da taj papir odgovara i Srbima i Hrvatima u cijelosti, a da nama nikako ne odgovara. Naime, uglavnom ne odgovara, ne znam da li bih mogao reći baš nikako, ali sadržava nekoliko vrlo nezgodnih odredaba.”, objasnio je Izetbegović.
Što je Izetbegović rekao u Domu milicije?
Sutradan je delegacija SDA priopćila Cutillieru i ostalim pregovaračima EU-a da u ponuđenom papiru vide samo srpski prijedlog preveden na engleski: “To je bio naš komentar na taj tekst. Oni su bili malo osupnuti i počeli su da se brane da to nije tako, zar mi ne vidimo točku jedan koja konačno priznaje BiH, jer tu stoji jasno Bosna i Hercegovina će biti nezavisna država u postojećim granicama. Mogu vam reći, sve što nam se sviđalo u tom papiru bilo je to, ostalo manje-više ili nije bilo dobro ili je sporno. Ono što je najnezgodnije bilo u tome jeste jasna konfederalna opcija Bosne i Hercegovine, takve nezavisne ali konfederalne Bosne i Hercegovine, jer je tamo stajalo da će se Bosna i Hercegovina sastojati iz tri ‘states’ ‘države’. I dalje je bilo odredaba, bilo je predviđeno da Sarajevo bude eksteritorijalno.
Naravno, to smo mi i kroz naše primjedbe rekli. Oni su rekli: ‘Dajte, onda, izložite’, a mi smo rekli da nam se u suštini pristup ne sviđa, osim, naravno, prve točke, koju bismo odmah prihvatili”, rekli su predstavnici SDA.
Pregovarači Europske zajednice su odgovorili da “mi moramo imati u vidu specifičnu situaciju Bosne i Hercegovine, da se njima čini da mi to nemamo u vidu i da ničija opcija u cijelosti ne može proći. Oni nama kažu: Mi znamo šta je vaš cilj – nezavisna Bosna i Hercegovina, imate je. Njihov je cilj reorganizacija Bosne i Hercegovine i vi to ne možete osporavati. Imajte u vidu da dva naroda to traže. Mogu vam reći da je ovo ‘dva naroda’ bio glavni argument jer oni to nisu, ali mi jesmo imali u vidu, u pitanju je bio referendum”, objašnjavao je Izetbegović, kao predsjednik SDA.
Potom se pojavio drugi papir, u kome se više nisu spominjale države, nego jedinice, a Sarajevo više nije bilo eksteritorijalno. Taj prijedlog je ostavljen za buduće političke pregovore, koje je prekinuo rat.
Ključna bojazan Alije Izetbegovića je bila hoće li Hrvati u BiH izaći na referendum ili ne. “Naime, ja sam imao u vidu i, molim vas, i vi to imajte u vidu, i kod daljnjih ovih razgovora što da radimo. Imajte to u vidu. Ako hrvatska zajednica ne izađe na referendum, referendum je propao. Imajte tu stvar u vidu. Nemojte se nipošto time kockati”, upozoravao je Izetbegović na sjednici Glavnog odbora SDA.
Izetbegovićevo tumačenje ne ostavlja mjesta sumnji da je ključni interes SDA za referendum bio u nužnosti da muslimani u BiH napuste Jugoslaviju.
“Mi na referendumu moramo proći, ako ne prođemo, ostali smo u bunaru i nema načina da se izvadimo za daljnjih trideset godina. Tko zna? Naime, vjerojatno bi nastala jedna faza, srozali bismo se dosta duboko natrag, kao kad guraš onaj kamen, onaj što, kažu, gurate do vrha brda, a onda vam se izmakne i odleti ponovo u dolinu, pa hajde za njim ponovo i guraj uz ono brdo. Referendum se ne smije izgubiti”, rekao je Izetbegović, dodajući da su se “Hrvati pokolebali”.
“Oni imaju stalne konsultacije iz Zagreba i danas ima vijesti, za nas neprijatnih s te strane, oni ne prestaju s podsticanjem hrvatskog elementa ovdje da nam stavi nož pod grlo u zadnji momenat i da zahtijeva izmjenu pitanja, da zahtijeva konfederalizaciju, itd., itd.”, tvrdio je Izetbegović.
Priopćio je da ima još jednu neprijatnu vijest jer se “sutra sastaju Karadžić i Boban u Grazu”. “To je jedan tajni sastanak za koji ne znam hoće li biti objavljen, za sada nije objavljeno, ali sastanak imaju. Dakle, sudbina Bosne kao države nije riješena još uvijek. Ne treba se suviše zanositi u nekom smislu da dobijemo pristanak međunarodne zajednice, da dobijemo vrlo čvrste izjave Amerike, Europe, svih ovih zemalja da će stati iza toga”, upozorio je navodeći da neki akteri ne odustaju od ideje o podjeli BiH: “Na koji način se to može uraditi? Može se uraditi da se stvori jedan kaos i da u toj situaciji i oni gore kažu: “Pa, dobro, nećemo mi ovdje požara, jer ovo je sve išlo ka smirivanju požara. Smirivanje požara ovdje ide na očuvanje Bosne i Hercegovine i na onemogućavanje njene podjele. Podjela se može izvršiti jedino u slučaju kaosa i oni neće do zadnjeg trenutka dignuti ruke od toga. To pokazuje i ovaj sutrašnji sastanak. Ide se još ponovo na to, nije to svršena stvar. Nek’ kaže Amerika šta hoće, nek’ kaže Europa što hoće, oni će imati, na koncu, da prihvate faktičko stanje, podjela”, upozorio je, dodajući da se pripremaju optužbe “da muslimani hoće da stvore muslimansku državu ovdje, bit će tiskani neki leci, već se na tisuće tiska. U njima se neke moje izjave tamo stavljaju, iz Deklaracije, o muslimanskom poretku itd. Jednom riječju, nemojte odveć suviše težine davati izjavama podrške. One su jako dobra stvar, znate, potrebne su nam, ali nisu dovoljna stvar.”
Bez Hrvata nema većine
Prema njegovom tumačenju, za međunarodno priznanje BiH je od ključne važnosti da se osigura stabilnost: “Ako mi ne uspijemo zadržati neku vrstu stabilnosti, neku mjeru stabilnosti u Bosni i Hercegovini, mi nećemo uspjeti dobiti priznanje i neovisnost. A u ovih sedam dana stvar se rješava na referendumu, ako uspješno prođe, dobili smo ga najvjerojatnije, samo pod uvjetom da ne dođe do kaosa. Kaotičnu državu nitko neće prihvatiti. Reći će riješite vaše probleme unutra. Ovi pokušavaju baš na tu kartu igrati”, upozorio je Izetbegović. Svoje zalaganje za stabilnost, red i zakon Izetbegović je objasnio kao razuman izbor slabije strane: “U takvoj situaciji, kad je kaos, kaos odgovara jačem. Kad se pogase, ono što se kaže, svjetla u krčmi, onda je najveći u prednosti. Oni slabiji će dobiti batine. Nama odgovara nekakav red i zakon u toj Bosni i Hercegovini, neka kontrola, da gore svjetla, da neki nadzor postoji.
Nama ne odgovara stanje kaosa. Stanje kaosa odgovara onome koji je jači. Mi nismo jača strana, fizički i tehnički u oružanom smislu. Nismo jača strana! Mi imamo možda nešto jači moral da se održimo i to je dobra stvar; da u narodu ima spremnosti da se bori”, rekao je Izetbegović, dodajući da uz one koji traže oštriji kurs ima i onih koji su protiv rata.
Izetbegović je tražio da čuje prijedloge, ali je upozorio aktiviste SDA da moraju voditi računa o tome kako provesti takve prijedloge. Izetbegović je objasnio da uspjeh referenduma ovisi od izlaska Hrvata na glasovanje: “Imajte na umu jednu stvar: da sve to mora ići pred ovu Skupštinu. U Skupštini morate imati pristanak HDZ-a na svako rješenje, inače nemate većinu. Mjerite taj prijedlog, što kažu, dva puta dva je četiri. Mi smo neki dan referendum jedva izgurali. Mi smo imali tamo onu čistu formulu, jeste li za nezavisnost Bosne i Hercegovine. Odugovlačenje je bilo ne samo zbog odbijanja Srba već, mogu vam reći, i zbog HDZ-a.
Pozitivan na ovo pitanje odgovorili su muslimani i Hrvati, dok Srbi nisu izašli na referendum.
Oni su nam uzeli daljnja tri četiri sata raspravljanja, nisu htjeli da izađu na referendum. Onda su oni preformulirali, pa su stvorili ovo pitanje, pa su otišli u Livno, pa su pobili vlastito mišljenje, nisu se složili sa samim sobom, pa su ubacili, ako se sjećate, one kantone”, objasnio je Izetbegović.
Prema njegovom tumačenju, Hrvati su pristali na referendum jer su očekivali stvaranje etničkih regija unutar BiH kao nezavisne države: “Mislim da smo ovim sada gore, ovim uvjetnim pristankom (u Lisabonu; op. aut.), mislim da smo hrvatski element dobili za referendum. Oni hoće sad da glasaju jer se nadaju da će u toj Bosni i Hercegovini dobiti nekakvu suverenost, nekakva nacionalna priznanja, nekakve regije, itd. jer je to dio ove suglasnosti.
Tri točke Lisabonske konferencije
A ta suglasnost (u Lisabonu; op. aut.) se sastojala iz tri točke. Prva točka, Bosna i Hercegovina ostaje, garantira se opstanak u nepromijenjenim povijesnim i sadašnjim granicama. Druga točka da će se transformirati Bosna stvarajući regije, uzimajući kao osnov etnički sastav stanovništva, na etničkoj osnovi, kako se kaže. I treća točka da će se sve ovo provoditi i sve dalje provoditi uz prisustvo i garancije Europske zajednice”, rekao je Izetbegović.
Prema njegovom tadašnjem tumačenju, stajališta bošnjačkih političara su da “prva i treća točka nisu sporne, druga jest. Druga je ona koja izaziva kontroverze i razmišljanja bi li to trebalo ovako ili onako”. Ta druga točka lisabonske izjave, koja govori o etničkoj (konfederalizaciji BiH, ostala je predmetom sporova bošnjačkih, srpskih i hrvatskih političara sve do danas. Referendum jeste donio nezavisnost i međunarodno priznanje, ali stabilnosti u BiH nema bez međusobnog unutarnjeg dogovora o ustavnom uređenju BiH.”
HMS.ba
